Umjesto 555 samostalnih i nepovezanih jedinica lokalne samouprave i gradom Zagrebom, zemlja bi trebala imati 111 administrativnih cjelina raspoređenih u pet regija plus Zagreb.
Osnovni je to dio modela teritorijalnog preustroja Republike Hrvatske kojeg predlaže Stranka s Imenom i Prezimenom, a javnost je o tome obavijestila priopćenjem kojeg su potpisali Josip Budimir, Dalija Orešković, Ante Pranić i Ivica Relković.
"Aktualna pandemija otvorila je strateška razvojna pitanja u Hrvatskoj, a među njima jedna od najvažnijih reformi koja nas očekuje jest teritorijalni preustroj. Županije kakve trenutno imamo nisu održive, stoga nudimo moguće rješenje u obliku pet regija i gradom Zagrebom s mogućim statusom šestog zasebnog entiteta", navode u priopćenju.
Dodaje se kako je cilj tog preustroja da pet ili deset općina može na sličan način koristiti zajednički administrativni aparat (raznih specijaliziranih službenika), tako da će svi oni imati stvarno puno (a ne fingirano) poslovno opravdanje, te da se neće moći u njega ni ubacivati zaposlenici 'opće prakse' u obliku isluženih i neraspoređenih političkih kadrova.
U stranci smatraju da je rascjepkanost i brojnost gradova i općina devastiralo ono što je trebalo biti razlog njihove brojnosti, a to je spuštanje usluge što bliže korisniku. Tako dalje navode da je sama činjenica golemog broja samostalnih entiteta usmjerila usluge na potpuno pogrešan kolosjek – na samosvrhu gomilanja takozvane 'opće administracije'.
Ako svaka općina treba imati tajnicu, pročelnika za 'opće poslove' i voditelja odjela za razvoj... bez zadovoljavajućih referenci, onda za stvarni razvoj i nema baš neke prevelike šanse.
Stoga predlažu spajanje administrativnih aparata općina koje nemaju vlastiti fiskalni kapacitet. Jer ako se, tvrde, i neke usluge koje su neisplative i neodržive, prvenstveno za žitelje tih naselja, na razmrvljen način ujedine kroz zajedničke komunalne sustave, onda će usluga biti povoljnija i na višoj razini.
Kako poručuju u prioćenju, obvezan određeni zajednički administrativni aparat i stručni tim te zajednička uslužna područja mogu biti rješenje i bez formalnog ukidanja subjektiviteta sadašnjih općina. U stranci napominju da ni sam broj 111, osim što ga uzimaju kao polazište za raspravu i simboličku poruku jasne dubinske racionalizacije, a ne kozmetičke korekcije, nije konačan i zadan.
U razgovoru s potpisnicima dobili smo dodatno pojašnjenje njihova prijedloga. Oni, naime, ističu da u postojećem ustroju gradovi i općine nemaju kapacitete za promišljanje niti o razvojnim potrebama svog područja, a kamoli šire od granica svoje nadležnosti. Time su zakinuti građani. Velik broj jedinica veći dio proračuna troši na financiranje svoje vlastite uprave, čime izostaju sredstva koja bi se mogla preusmjeravati u usluge koje vlast treba osiguravati građanima.
Logika prijedloga ne traži "ukidanje" općina niti njihovog identiteta, već administrativno, upravno spajanje. Time bi umjesto postojeća tri odvojena pročelnika za opće poslove, njegov posao obavljao jedan, umjesto tri trajnice ili tajnika, jedan. Time bi se uprava racionalizirala i profesionalizirala. Imala bi jače kapacitete, a građanima i gospodarstvu pružila bi se jeftinija i profesionalnija, kvalitetnija javna usluga.
Među potpisnicima prijedloga zaintrigiralo nas je ime Dalije Orešković pa smo popričali s njom i evo što nam je odgovorila.
- U tom prijedlogu je većina onoga što sadrži i moj antikoprupcijski program. Naime, osim ekonomske logike, iz postojeće razmrvljenosti gradova i općina, proizlazi i kapilarna mreža korupcije i klijentelizma. Bez promjene teritorijalnog ustroja, kojim će se ukinuti sustav političkog uhljebljivanja u lokalnim sredinama, nema suvisle i učinkovite borbe protiv korupcije. Važno je znati da za svakog člana općinskog ili gradskog vijeća, politička stranka čiji je on član dobiva naknadu iz lokalnog proračuna! To je razlog zašto se ovakvom preustroju protive velike političke stranke poput HDZ-a i SDP-a. Jasno je da iz ovakvog sustava uprave te dvije političke stranke izvlače najveću korist te da će se opirati njegovoj promjeni. Sustav pogoduje financijskim i drugim interesima političkih stranaka, za njihove potrebe je i osmišljen, a ne interesima i potrebama građana. To je ono što našim prijedlogom želimo promijeniti – kazala nam je Orešković.
- Teritorijalni preustroj, kako ga vidi stranka s Imenom i prezimenom, ima dvije povezane razine - pojašnjava Ante Pranić, inače gradonačelnik Vrgorca i saborski zastupnik.
- Ojačavanje administrativno razvojne komponente u odnosu na administrativno pasivnu komponentu je ključ i jedne i druge razine. Mnoge sadašnje županije slabije su od svojih središnjih gradova, a pri tome su i teritorijalno rascjepkale Hrvatsku na neodrživ način. Pet slavonskih županija su "težinski" toliko različite da su središta triju županija sama kao takva neusporedivo jača od, recimo, požeško-slavonske županije u cijelosti.
Podjela Like, a posebno granica Zadarske i Ličko-senjske županije i na moru i uz granicu s Bosnom i Hercegovinom je jednostavno primjer nelogičnosti. Tako je jedan otok podijeljen u dvije županije s jedne strane, a i jedna jedinstvena prirodna cjelina koju čine Donji Lapac i Srb također. Tako su u istoj županiji mjesta Pag i Srb, a ne Pag i Novalja, odnosno zajedno su Novalja i Donji Lapac, a ne Donji Lapac i Srb.
No važnije od samih granica, jer one će u svim verzijama, osim u verziji cjelovite države bez regija, biti negdje prisutne, je upravna snaga županija ili regija.
Većina sadašnjih županija su zapravo prošireni prostor jednog jačeg gradskog središta zvalo se ono Šibenik, Zadar, Slavonski Brod, Virovitica, Požega, Varaždin ili Čakovec. Takve županije ne mogu biti regije sa snagom da svim mjestima ponude više od onog što su sada i ti gradovi sami po sebi. Mi mislimo da je optimalno okrupniti prostor u pet regija: istočnu (Slavonija), južnu (Dalmacija), zapadnu (Hrvatsko Primorje i Istra), središnju (Lika i Kordun, uz potencijalno Gorski Kotar i Banovinu) te sjevernu (sjeverno od Save, pa do uključivo Međimurja). Grad Zagreb može, kao i sada što ima status županije, imati status regije – kaže Pranić.
- S druge strane, lokalni preustroj gradova i općina zapravo je još osjetljiviji postupak, iako su ga neke stranke možda čak sklonije pod pritiskom javnosti rješavati djelomičnim ukidanjem općina, dok za ukidanje županija ne žele ni čuti. Mi držimo da je cilj kvalitetne i dostupne usluge prema građanima kao krajnjim korisnicima, kao i poduzetništvu, odnosno gospodarstvu kao svrsi preustroja, zapravo ključ svega.
Razmrvljeni lokalni sustav, a zapravo je pogrešno i reći sustav, jer on pojmovno podrazumijeva povezanost, a ne međusobne blokade kakve smo zorno doživjeli s početnim efektom propusnica, jednostavno ne može dati prednost razvojnoj administraciji, jer znatne resurse treba najprije osigurati za statičku administraciju - veli Pranić.
Nije samo stvar u tome može li neka sadašnja općina biti samoodrživa po sadašnjim kriterijima, nego može li ona podići ili smanjiti iskorištenost resursa i potencijala više sama ili u određenom zajedništvu s okolnim prostorom. Može li jedna općina biti destinacija dominacije određenih poljoprivrednih proizvoda tako da su joj okolne jedinice nepotrebne. Ne može, ili vrlo rijetko može.
- Lički krumpir je i onaj iz Perušića i onaj iz Gospića i onaj iz Otočca. Plitvička jezera su svjetska destinacija samo za svijet, dok je za naš dosadašnji pristup, koji se u zadnje vrijeme počeo na bolje mijenjati, to bio brend od kojeg korist nije imao gotovo nitko kilometar dalje od državne ceste i teritorija samog nacionalnog parka kojem je betonizacija skoro došla UNESCO-ove glave. Pri tome smo mi i nacionalni park smjestili u tri općine raspoređene u dvije županije. U našem prijedlogu taj biser spada u jednu regiju, a tri općine smo povezali u administrativnu cjelinu, ne misleći pri tome ni da se okolnim administrativnim cjelinama poput slunjske, udbinske, gospićke, otočke i ogulinske trebaju zamračiti planovi razvoja destinacije, jer sve one nisu jedna drugoj konkurencija nego nadopuna - dodaje Orešković.
Povezivanjem administracija gradova i općina u određene cjeline želimo osvijestiti potrebu šireg pogleda na prostor i resurse i iznad onoga što čini tih predloženih 111 cjelina, složni su predlagači. Na pitanje o poznatom animozitetu između gradova, primjerice Zadra i Splita, Orešković odgovara:
- U takvom prijedlogu mi zapravo ne podcjenjujemo nijedan grad kao podložen nekom drugom središtu, jer svi su oni glavni u određenom smislu. Isto tako subjektivitet općina ne gasimo u nekakvu bezidentitetsku periferiju gradskim središtima, štoviše, koristeći zajedničku projektno-razvojnu administraciju prostori općina se samo upravno jačaju u uslužnom i razvojnom smislu, a ono u čemu rade uštedu poreznim obveznicima je prekomjerna administracija hladnog pogona njihova pukog postojanja.