Dica gospoje Države, ako ikad završu školu, iđu odman u penziju. Drugi kad završu školu, moraju raditi. Dok ne krepaju...

Od kad san se rodila pa do danas slušan isto... Triba platiti poreze... Triba platiti prireze... Triba platiti... Pitanje: komen? DRŽAVI... Nekoj tamo GOSPOJI. Koja ni zaposlena. Nema šoldI. Uvik joj fali. A narod plaća. I poreze! I proreze! I sve što ona izmisli.

A ni joj lako. Ima puno dice. Razmažene... I svi iđu u školu. Najbolju u Hrvackoj. A to košta. Njik 150. Triba in kupiti mobitele. Najskuplje... Triba in platiti stanove. Dok se školuju. Dati in plaće. To je puno šoldi. Dok ne završu školu.

Njiova škola bude uvik na televiziji. Pa se tamo svađaju. I viču. Ka na pijaci. Neki i spavaju. A neki i ne iđu svaki dan. Neke izbacu iz razreda jer su bili zločesti. A mi ki gledamo. Ka bleke. Na televiziji. Ali ni mi jasno. Ta GOSPOJINA dica, ako ikad završu školu, iđu odman u penziju. Ne moraju raditi. Drugi kad završu školu, moraju raditi. Za penziju. Dok ne KREPAJU... Pa mi se čini da GOSPOJA najviše voli dicu od prvoga muža. Oni moru činiti što ki je volja. Kad pogrišu, umisto da ki istuče, ona njin nađe bolji položaj. Sad ne znan za taj položaj, kako to iđe. More biti da su prije sidili, a da sad moru ležati. I ne raditi ništa. I imati šoldi.

A ima GOSPOJA i puno APARATA. Tako ki zovu. DRŽAVNI APARATI. Mogu zamisliti kako joj je kad se počnu kvariti. Kad istekne garancija.

A tek AGENCIJE. Na iljade... Koliko joj samo mantila triba za te agente. Jope trošak. A di su još: nekretnine, poketnine, pa skupe autice, pa gorivo za njik. A kad se pokvaru, dica oće nove. A sad in mora i avione kupiti. I sve što njin pane na pamet.

Nis još ni dopolak došla, a zabolila me glava. Popiću tabletu i poći leći. Jer sutra su jope GOSPOJINA DICA na televiziji.

NOVA EPIZODA.