Najdugovječniji predsjednik neke županijske gospodarske komore u Hrvatskoj, od 30. rujna odlazi u mirovinu, a njegov će nasljednik biti izabran u srijedu, 9. rujna. Dario Jurin je na mjestu predsjednika zadarske Komore proveo punih 28 godina, a s prethodnim radnim iskustvom, u mirovinu odlazi s 44 godine staža.
- Odlazim svojom voljom i bez bilo čijeg pritiska, zadovoljan i ponosan svime što sam radio, kaže 68-godišnji Jurin, čovjek čije je ime u lokalnoj javnosti postalo sinonim Gospodarske komore. Živi je svjedok „zlatnog doba” zadarskog gospodarstva iz 80-ih godina prošlog stoljeća, ali i čovjek kojega su demokratske promjene 1990. zatekle na mjestu posljednjeg predsjednika tadašnjeg Izvršnog vijeća, zbog čega je odigrao i važnu ulogu u „vremenu tranzicije”.
Evo kako izgleda Jurinova usporedba zadarskog gospodarstva s početka njegove karijere i aktualnog trenutka obilježenog epidemijom i strahom od ekonomskog kolapsa.
- Tada smo imali niz jakih i velikih tvrtki koje su nas vukle naprijed, od Tankerske i SAS-a, do Kemoplasta, Polikema, Sojare i brojnih drugih. Ostalo mi je u sjećanju da smo 1988/9. bili najbolji od svih općina u tadašnjoj državi, sam SAS je u jednom trenutku imao 10 posto akumulacije cijele Hrvatske. Imali smo jako gospodarstvo. Uslijedile su velike promjene, rat je napravio svoje, ali smo u obnovi gospodarstva i prilagođavanju novim uvjetima išli puno brže od brojnih drugih sredina. I prije toga i tada i danas Zadar je imao i ima ekipu jakih i sposobnih gospodarstvenika, u tome je bila naša snaga. Ne smije se smetnuti s uma da cijelo to vrijeme između gospodarstva i lokalnih vlasti, te ministarstava, postojala vrlo intenzivna komunikacija na vrlo visokoj razini.
Jedna od zadarskih specifičnosti je ne samo protokolarna nego i stvarna povezanost gospodarstva i šire društvene zajednice...
- To zajedništvo sam zatekao i, nadam se, kroz aktivnosti naše Komore dao doprinos njegovom razvoju jer mislim da bi osjećaj za širu zajednicu i njene interese morao u nekim trenucima nadvladati „uske gospodarske” interese. Grad i Županija su imali razumijevanja za gospodarstvo, a puno je važnih, strateških odluka zajednički doneseno ili dogovoreno. Ne mislim pritom samo na milijunske donacije Općoj bolnici ili brojnim sportskim klubovima i različitim društvenim institucijama i udrugama. I to je dobro, s tim svakako treba nastaviti.
Kako danas gledate na eru privatizacije i pretvorbe uz koje se vežu brojne afere i kriminal?
- Iskreno: ja sam tada mislio da privatizaciju i pretvorbu treba obaviti. Kada o tome razmišljam iz današnje perspektive, sačekao bih neko drugo, postratno vrijeme. Možda smo malo ubrzali te procese u kojima je bilo dosta pogrešaka. Ali, bilo je pogrešaka i sa predstečajnim nagodbama, u nekim poptuno drugačijim uvjetima.
U te „pogreške” spada i bivši predsjednik HGK Nadan Vidošević...
- Mogu reći samo ovo: osobno sam bio dobar s Vidoševićem i to sam ostao do danas. Jako dobro smo surađivali, a nadam se i vjerujem da neće biti dokazano sve ono što mu se stavlja na teret.
Kako izgleda zadarsko gospodarstvo danas?
- U posljednjih deset i nešto više godina, nikada nismo imali tako dobre rezultate kao prošle godine. Rasli su broj zaposlenih, prihodi, dobit, neto plaće, izvoz, došli smo do 60.000 zaposlenih.
A onda je došla korona?
- Da, svi pokazatelji govore da će epidemija ostaviti traga. Međutim, nije ona pogodila samo turizam, nego i metalnu industriju i brojne druge djelatnosti. Moram naglasiti da turizam nekada nije bio visoko profitabilna djelatnost, ali nas je posljednjih godina izvanrednim rezultatima jako povukao. Sada je među najpogođenijima, ali strašno bi bilo da je korona stigla nekoliko godina ranije, kada turizam nije bio tako jak, pa sada vjerujem da će, uz Vladine mjere, turizam imati dovoljno svojih resursa i snage i da neće biti dramatičnih posljedica na cjelokupno gospodarstvo. Dakle, vjerujem da će nam pet-šest godina dobrog poslovanja u cijelom gospodarstvu sada pomoći da „koronakrizu” prevladamo bez prevelike opasnosti od kolapsa. Dobri prethodni rezultati će dati snagu i poticaj da se svi zajedno izdržimo još pola godine ili godinu, kada će epidemija biti obuzdana i kada će za gospodarstvo doći vrijeme oporavka.
Što bi se dogodilo s Komorom kada članarina ne bi bila zakonska obveza?
- U trenutnim uvjetima, od pojave epidemije, Komora bi kao institucija teško preživjela kakva je sada, pretvorila bi se u beznačajnu udrugu bez utjecaja i mogućnosti da pomogne gospodarstvu. Bez epidemije, u redovnoj situaciji, promjena načina njenog financiranja ne bi bila tolika opasnost za sustav Komore.
Moram reći i ovo: Komora postoji preko 160 godina, ona treba hrvatskom gospodarstvu, jer ima kvalitetne kadrove, prostore i opremu po svim županijama. Racionalizacija je potreba svakog sustava, pa i komorskog, unutar kojega ima prostora za povećani angažman sustava koji je servisni, uslužni sustav gospodarstva. Ali, ne mislim da treba ići na drastična rezanja, čak mislim da treba povećati njen utjecaj i dio javnih ovlasti prebaciti na komorski sustav.
Što vam je na odlasku žao, što nedostaje zadarskom gospodarstvu?
- Zadar i Zadarska županija su infrastrukturno jako dobro razvijeni, ali mislim da bi upravo sada trebalo početi govoriti i udarati temelje oko obnove željeznice i željezničkog prometa, to je ono što nam nedostaje, a za čim postoji jako velika potreba. I žao mi je što smo po hotelskom smještaju iza nekih drugih sredina. To je izazov za budućnost.