StoryEditorOCM
4 kantunaBITKA ZA SOLINE (2)

Čije je zemljište vrijedno 25 mili. eura, Ilirije ili Grada Biograda? Imamo Rješenje koje je ‘nestalo‘ iz suda ‘96.: Ilirija je ispunila 25% ugovora!

Piše Ivica Nevešćanin
26. siječnja 2022. - 21:32

Tko je pravi vlasnik građevinske parcele od 48.705 kvadratnih metara u biogradskim Solinama, vrijedne 25 milijun eura, hotelijerska kuća Ilirija ili Grad Biograd, odlučivat će Trgovački sud u Zadru na novom suđenju početkom ožujka, no prateći reakcije koje je izazvala objave informacije da je Vrhovni sud ukinuo sve dosadašnje presude u korist Ilirije, na površinu je isplivalo nekoliko zanimljivih pitanja.

Primjerice, je li Ilirija uistinu ispunila uvjete ugovora da će u roku tri godine izgraditi teniske terene na Solinama i kako se to može dokazati? Odnosno, kako je na Općinskom sudu u Biogradu nestalo rješenje Gradskog vijeća Biograda iz 1996. kojim se utvrđuje prestanak prava korištenja spornog zemljišta jer Ilirija navodno nije ispunila osnovne uvjete ugovora? Naime, da je to rješenje bilo provedeno i kao plomba uneseno u zemljišne knjige, a nije, nego je netragom nestalo, teško da bi Ilirija mogla postati vlasnik 187 milijuna kuna vrijednog zemljišta.

image
Ugovor iz 1988. između SO Biograd i Ilirije
Zadarski.hr

Podsjetimo, u odluci kojom je ukinuo prethodne odluke o vlasništvu nad zemljištem u korist Ilirije, Vrhovni sud je zauzeo stajalište da je pravo korištenja moglo prestati ako na tom zemljištu nisu izvedeni radovi, odnosno ako Ilirija, prema ugovoru, u roku od tri godine nije izgradila kompleks teniskih igrališta, što tvrdi Grad Biograd. Odvjetnik Ilirije Branimir Zorica, međutim, smatra apsurdnim dokazivati jesu li tereni na Solinama izgrađeni, pitajući se „ima li i jednog ozbiljnog građanina Grada Biograda na Moru koji može kazati da teniski tereni prije Domovinskog rata nisu izgrađeni, i da nisu i danas, u bitnome, isti kao što su i bili pred 34 ili 33 godine”.

Da bi mogli pronaći odgovore na gornja pitanja potrebno se vratiti na početak priče prije 34 godine, točnije, 30. ožujka 1988., kada Skupština općine Biograd na 16. sjednici vijeća mjesnih zajednica donosi rješenje da se HRO Iliriji daje na trajno korištenje građevinsko zemljište površine 48.402 kvadrata (k.č. 3232 nove izmjere) i to bez naknade, u svrhu izgradnje kompleksa teniskih igrališta. Iz preslika Rješenja koje nam je dostavio pravni zastupnik Ilirije kao reakciju na naš tekst, navodi se kako je Ilirija uz zahtjev za dodjelu zemljišta priložila ovjereni parcelacijski elaborat koji je izrađen u skladu s Provedbenim urbanističkim planom (PUP) ”Centralni park Soline” te kako će izgradnjom kompleksa teniskih igrališta „predmetno zemljište privesti namjeni predviđenoj provedbenim planom, a ista predstavlja uvjet za daljnji razvoj turizma i kvalitetnije ponude ovog područja...”.

image
Original izvornog Rješenja Gradskog vijeća Grada Biograda od 30. srpnja 1996. koje je nestalo na sudu u Biogradu
Zadarski.hr
image
Original izvornog Rješenja Gradskog vijeća Grada Biograda od 30. srpnja 1996. koje je nestalo na sudu u Biogradu
Zadarski.hr

Dakle, Ilirija smatra, prema tumačenju Zorice, da je u potpunosti izvršila preuzete obveze i u roku od tri godine izgradila kompleks teniskih terena u skladu s PUP-om Centralni park Soline. Odvjetnik Zorica nadalje tvrdi da tu činjenicu nije ni potrebno dokazivati, jer je prostim okom jasno da su teniski tereni na Solinama izgrađeni i da postoje zadnjih trideset godina, što nitko ne može dovesti u pitanje.

No znači li to i da je Ilirija uistinu izvršila preuzete ugovorne obveze, u što nas uvjerava odvjetnik Zorica?

Naime, prema Ugovoru o davanju u trajno korištenje građevinskog neizgrađenog zemljišta, potpisanog između predsjednika Skupštine općine Biograd Ive Stopfera i direktora Hotelske radne organizacije Ilirija Andrije Brčića, koje nam je dostavio odvjetnik Marin Birkić, pravni zastupnik Grada Biograda, u točki 1. ugovora stoji da se zemljište daje „u svrhu izgradnje kompleksa teniskih igrališta, te pripadajućih objekata, a prema programu PUP-a” Centralni par Soline.

Nadalje, u točki 3. stoji: „Korisnik zemljišta dužan je započeti s gradnjom navedenog objekta najkasnije u roku od 6 mjeseci po potpisivanju ugovora, a pretežni dio radova u roku od tri godine, dok će se u protivnom gubiti pravo na korištenje i dužan je zemljište vratiti Općini Biograd na Moru.”

Što „pretežni dio radova u roku tri godine” točno znači, ugovorom nije definirano, kao što ugovorom nije navedeno tko je dužan utvrditi jesu li uvjeti ugovora ispunjeni, odnosno što je sve trebalo izgraditi u roku tri godine da bi točka 3. ugovora bila ispunjena.

image
Original izvornog Rješenja Gradskog vijeća Grada Biograda od 30. srpnja 1996. koje je nestalo na sudu u Biogradu
Zadarski.hr

Možda nam u boljem razumijevanju Ilirijinih ugovornih obveza pomogne sadržaj famoznog Rješenja Gradskog vijeća Grada Biograda od 30. srpnja 1996. koje je predano Općinskom sudu u Biogradu 12. kolovoza 1996. u 10.25 sati, i koje nikad nije zabilježeno u zemljišnim knjigama, ali kao dokument na sudu ne postoji. Rješenje u prvoj točki utvrđuje da je prestalo pravo korištenja HRO Ilirija na nekoliko neizgrađenih građevinskih zemljišta u vlasništvu Grada Biograda. Uz dvije čestice nove izmjere, 3200 od 56.383 i 3801 od 39.078 kvadrata, navodi se i čestica broj 3232 površine 48.402 četvorna metra, na kojoj je trebao biti izgrađen teniski kompleks. Potom se u obrazloženju rješenja, na temelju usmene rasprave i izvršenog očevida na licu mjesta dana 17. srpnja 1996., te provedenog geodetskog i građevinskog vještačenja, utvrđuje da Ilirija nije izvršila ugovornu obvezu i onda taksativno navodi zašto, za svaku od tri parcele.

image
Original izvornog Rješenja Gradskog vijeća Grada Biograda od 30. srpnja 1996. koje je nestalo na sudu u Biogradu
Zadarski.hr

Tako je utvrđeno da je na parceli broj 3232 u predjelu ”Male glavice” izgrađeno 20 teniskih terena te prateći objekt (jedna etaža površine cca 250 m2), no preuzetim obvezama iz PUP-a trebalo je izgraditi puno više, i to: kružni trg Vidikovac s valjkastim tornjem višim od 20 metara, kružnu prometnicu sa svim prilazima i ugostiteljsko-servisne sadržaje u perimetru trga. Nadalje, objekte ugostiteljsko-servisnog tipa trebalo je izgraditi u funkciji rekreacijskog centra sa sanitarijama i garderobom u površini od 1200 kvadrata korisne površine na tri etaže; sportski centar „Mala glavica” trebalo je sadržavati 12 igrališta za tenis od kojih je jedno trebalo biti centralno i opremljeno gledalištem za 300-400 posjetitelja; tu su zatim površine za rukomet, mali nogomet, košarku i odbojku. Osim toga, prema ugovoru i PUP-u, trebala je biti izgrađena kružna prometnica širine pet metara oko teniskih terena, a nije izgrađena ni dio tzv. Bazara od Vidikovca prema čestici Put Solina. Također, na čestici 3232 i 3200 bio je predviđen odvojeni sistem fekalne i oborinske kanalizacije, a izvan objekta nisu realizirani protupožarni hidranti kao ni vodovodna mreža.

image
Rješenje Županijskog suda u Zadru iz 2007. kojim se traži obnova spisa, ali do danas sporni spis nije obnovljen
Zadarski.hr
 

image
Rješenje Županijskog suda u Zadru iz 2007. kojim se traži obnova spisa, ali do danas sporni spis nije obnovljen
Zadarski.hr

Na koncu provedenog očevida i građevinskog vještačenja zaključuje se da procjena izgrađenosti objekata i cjelokupnog postojećeg izgrađenog sadržaja na licu mjesta u odnosu na preuzete ugovorne obveze iz PUP-a Centralni park Soline, iznosi 25 posto!

„Slijedom iznijetog, a glede stvarnog činjeničnog stanja ispunjeni su zakonski uvjeti da se utvrdi prestanak prava korištenja HRO Ilirija Biograd na Moru sukladno odredbi članka 53. stavak 1. Zakona o građevinskom zemljištu”.

Protiv ovog rješenja Ilirija se nije mogla žaliti, ali je pokrenula upravni spor, odnosno tužbu pred Upravnim sudom. Međutim, ubrzo je tužbu odlučila povući i rješenje postaje pravomoćno 14. kolovoza 1998. godine. No kako rješenje nikad nije proknjiženo na Općinskom sudu, Ilirija 1. siječnja 1997., stupanjem na snagu novog Zakona o vlasništvu, svoje pravo korištenja pretvara u vlasništvo nad zemljištem.

- Nije sporno da su teniski tereni izgrađeni, ali ne onako kako su prema ugovoru, odnosno PUP-u trebali biti izgrađeni, ali ni svi drugi sadržaji za koje se Ilirija obvezala da će ih izgraditi. Vještačenje je pokazalo da nije izgrađeno 75 posto sadržaja i mislim da je to više nego dovoljan razlog za prestankom prava korištenja – smatra odvjetnik Birkić koji nam je potvrdio da je Grad Biograd temeljem odluke Vrhovnog suda podnio prijedlog za brisanje upisa Ilirije te traži uspostavu zemljišno-knjižnog upisa na 2006. godinu, prije upisa Ilirije temeljem presude Trgovačkog suda u Zadru koja je ukinuta. Grad Biograd time zapravo traži priznanje polovice vlasništva nad spornom parcelom. 

image
Podnesak OS u Biogradu odvjetnika Birkića
Zadarski.hr

GDJE JE NESTALO RJEŠENJE? Sud: 'Grešku ne osporavamo, ali...'

Birkić dodaje da se još 2007. obratio Općinskom sudu u Biogradu pritužbom na nesavjestan rad službenika suda, no u odgovoru tadašnjeg predsjednika Igora Berghausa, navodi se da zbog protoka vremena nije može utvrditi gdje je nastao propust i tko je odgovoran za činjenicu da rješenje o prestanku prava korištenja nije proknjiženo.

„Mogućnost je da je Rješenje izgubljeno u prijemnoj kancelariji ili u zemljišnoknjižnom odjelu. Međutim (...) zbog protoka vremena sada je nemoguće utvrditi točno gdje je nastala greška. Službenici koji su po rasporedu bili zaduženi na tom podnesku se ne sjećaju bilo kakvih relevantnih okolnosti. Sud grešku ne osporava, ali je definitivno nemoguće, obzirom na broj predmeta, da se ovakve greške, na žalost događaju” stoji u odgovoru suca Berghausa.

Naravno, za ovaj nestanak dokumentacije nitko nije odgovarao, a on je izravno omogućio Iliriji, prema tvrdnji Grada Biograda, da postane vlasnik 4,8 hektara atraktivnog zemljišta na Solinama, iako na to, kako tvrde, nisu imali pravo.

15. studeni 2024 12:56