Božidar Longin: Ulazak u Schengen donijet će nam još veću agresiju na obalu, zato nam treba još stroži zakon. Zbog turizma najviše gubimo u zdravstvu!

Donošenje novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama s velikim se zanimanjem prati i u Zadarskoj županiji, županiji s 14 plaža pod koncesijom, od kojih je čak sedam, najviše u Hrvatskoj, ograđeno, a ulaz na njih se naplaćuje. Zadarska županija je ujedno druga u Hrvatskoj po dužini obalne crte (22 posto), zauzima vodeće mjesto s više od 70 posto od ukupne proizvodnje plave i više od 80 posto ukupne proizvodnje bijele ribe, županija s najvećim kapacitetima za uzgoj školjaka te registriranom ribarskom flotom.

Kad se tim gospodarskim činjenicama pridodaju turističke brojke dolazaka i noćenja, najveći broj nautičkih vezova na našoj obali te najveći broj izdanih građevinskih dozvola u Hrvatskoj unatrag nekoliko godina, uglavnom za apartmanske i stambene objekte, lako je razumjeti zašto interes za mogućnosti gospodarske eksploatacije pomorskog dobra u Zadarskoj županiji nadilazi aktualna prepucavanja oko uvjeta korištenja između javnih i posebnih plaža.

O tome razgovaramo s Božidarom Longinom (HDZ), 63-godišnjim diplomiranim inženjerom šumarstva i zadarskim županom u drugom mandatu, u trenutku kad je prijedlog novog zakona poslan u Sabor na drugo čitanje, a njegovo usvajanje očekuje se za petnaestak dana.

Već pola godine traje žučna polemika oko novog zakona o pomorskom dobru, a vi se kao župan nijednom niste uključili u javnu raspravu. Poznato je da s državnim tajnikom Josipom Bilaverom, koji je bio zadužen za izradu prijedloga zakona, dobro surađujete, no kakav je vaš stav o zakonu? Imate li primjedbi?

- Zakon se već dugo priprema, a kroz Hrvatsku zajednicu županija sudjelovali smo u njegovoj pripremi. Činjenica jest da se 20 godina nije mijenjao, a mnoge stvari u međuvremenu su se promijenile. Ne želim, kao što to danas gotovo svi rade, taj zakon gledati isključivo kroz plaže i samo o tome govoriti. One jesu bitne, no u kontekstu uređenja cjelokupnog sustava upravljanja pomorskim dobrom smatram da su mnoge druge stvari daleko bitnije, kao što je npr. postupak utvrđivanja i evidentiranja granice pomorskog dobra, sustav i ovlasti nadzora, red u lučkom sustavu i slično. Osim toga, držim da je ovaj zakon usko vezan s novom strategijom razvoja turizma. To je ključ cijele priče oko upravljanja i održivog korištenja pomorskog dobra i razvoja turizma istovremeno.

’Pričekajmo drugo čitanje’

Je li strategija razvoja turizma komplementarna s novim zakonom o pomorskom dobru?

- Novi zakon o pomorskom dobru još nije donesen.

Točno, ali imamo prijedlog zakona?

- Ostavimo to dok ne bude drugo čitanje u Saboru. Ne možemo o tome razgovarati bez prave podloge. I tijekom prvog čitanja u Saboru je bila navala na, po meni, potpuno marginalnu stvar. Ali zakon donosi red, a to je poanta. Zakon donosi red i omogućuje županijama, gradovima, općinama te lučkim upravama sa svojim redarskim službama da održavaju red na pomorskom dobru. Ovo postojeće stanje je gotovo neodrživo. Agresija na obalu je sve veća!

Kad kažete agresija, na što konkretno mislite?

- Pogledajte kako se pojedinci ponašaju prema pomorskom dobru. Ulazak u Schengen donijet će nam još veću agresiju na obalu, svatko hoće doći u prvi red i graditi doslovno u moru. A zakon tu donosi red, zabranjuje gradnju, nasipavanje, definira granicu pomorskog dobra...

Je li novi zakon dizajniran i s ciljem privlačenja velikih investitora u turizam?

- Zakon o pomorskom dobru i zakon o poticanju investicija nemaju veze jedan s drugim, no zakon o pomorskom dobru bi trebao postaviti okvir za realizaciju investicija u turističkom sektoru i samim time će potencijalni investitori imati jasnu sliku o mogućnostima ulaganja.

Zar niste maloprije rekli da je ključ priče novog zakona u tome što je usko vezan s novom strategijom razvoja turizma? Tu se između redaka vidi dolazak velikih igrača?

- Razumijem na što vi aludirate, ali mislim da to nije na taj način povezano. U svakom slučaju novi zakon ne predviđa ograđivanje plaža, one će biti javne i dostupne svima, a u dijelu gdje će neki investitor imati koncesiju na dijelu plaže bit će dužan održavati cijelu plažu. Novi zakon o pomorskom dobru bi trebao dati odgovore na koji način će se turistički planovi i strategije moći realizirati u dijelu koji je usko vezan uz pomorsko dobro, a istovremeno strategija razvoja turizma bi trebala odrediti u kojem smjeru želimo razvijati naš turizam.

Zadarska županija je tijekom javne rasprave istaknuta kao primjer županije s najvećim brojem koncesioniranih plaža i plaža s pravom naplate. Hoće li novi zakon tu brojku povećati?

- U Zadarskoj županiji nije najveći broj koncesija za plaže. Tu smo na začelju, budući da se najveći broj koncesija odnosi na marikulturu i nautički turizam, sidrišta i marine. No, plaže s mogućnosti ograđivanja i naplate ulaska, što se tiče Zadarske županije, datiraju iz davnih vremena i one su praktički naslijeđene. Počevši od Zatona, Pinije, Borika, Crvene luke, Hotela “Alan” u Starigradu, Pakoštana... To je naslijeđeno otprije 50 godina, pristup tim plažama je bio ograničen, a naplata je oduvijek postojala. Štoviše, i naplata je bila veća i veći je bio ograđeni prostor. Ako baš hoćete, samo na području Zadra, od kampa na Puntamici pa do Kolovara bilo je osam ograđenih kupališta u koja se ulazilo uz naplatu. Želim naglasiti da je od ukupno 299 registriranih plaža u Zadarskoj županiji pod koncesijom njih 14, što je površinski gledano 4,7 posto, a pod naplatom je tek 2,3 posto površine.

Rudnik zlata

Želite reći da HDZ nije uveo ograđivanje plaža i naplatu, nego da je to naslijeđeno stanje koje je zakon, pripremljen i usvojen od strane SDP-a, samo prepoznao?

- Činjenica je da se danas na pomorskom dobru događaju nove stvari, da je potreba za morem puno veća nego što je bila, da je znatno više konzumenata te da se mora reagirati i uvoditi red. Sada je popularna riječ održivi turizam. Ja jesam za to, ali kako turizam učiniti održivim, kako pomiriti te brojne interese, što ponuditi ljudima koji nam dolaze da sve ovo ne preraste u neki oblik nereda? A pritisak na cijelu obalu je ogroman, samo kod nas govorimo o više od dva milijuna dolazaka i 15 milijuna noćenja.

Smatrate li da novi zakon nije trebalo donijeti prije usvajanja strategije razvoja turizma?

- Ne nužno, ali smatram da je ključ strategija razvoja turizma. Kuda mi to želimo ići? To je najvažnije od svega. Zato novi zakon treba pomiriti nekoliko stvari: more kao gospodarski resurs, prvenstveno kao izvor hrane; turizam, poglavito nautički turizam koji je eksplodirao, i građevinsku agresiju na prvi red do mora.

Na što konkretno mislite?

- Koliko god imamo nautičkih lučica, malo je. Znate li koliko je samo na području Zadarske županije registrirano brodova? Više od 20 tisuća! Još ih desetak tisuća dođe na vinjetu i ako tome pribrojimo još toliko plastičnjaka, gumenjaka... što na crno plovi našim morem... Što ćemo ostaviti generacijama iza nas? Najvažnije što bi ovaj zakon trebao donijeti, po meni, zaštita je mora, tog najvažnijeg prirodnog resursa koji imamo.

Vi ste, dakle, za još restriktivniji prijedlog zakona. U kojem dijelu biste bili stroži?

- Prvenstveno u zaštiti mora, odnosno gospodarskog korištenja mora. Mislim da u kontekstu pomorskog dobra treba osvijestiti činjenicu da mi ležimo na rudniku zlata koji treba kvalitetno valorizirati i koristiti na održivi način. Konkretno, Zadarska županija sada ima sedam milijuna kuna neto prihoda od koncesija, to je jedna trećina, jer druge dvije trećine idu državi i JLS-u.

Treba li povisiti iznose koncesija?

- Ne nužno, to je svakako stvar analize trenutnog tržišta i vjerujem da će se kroz postupke davanja koncesija vrlo brzo uspostaviti realan okvir iznosa naknada, no pored koncesijskih naknada imam prijedlog kako možemo poboljšati monetizaciju od gospodarskog korištenja pomorskog dobra.

Što predlažete?

- Novi zakon bi trebao bolje urediti sustav upravljanja županijskim i lokalnim lukama, i ovom segmentu vidim prostora za veliki napredak. Pogledajte samo što se događa tijekom ljeta. Na komunalnom vezu, koji bi trebao služiti isključivo našim građanima, negdje imate i do 50 posto komercijalnog veza. Na primjer, u jednoj našoj općini koja se susreće s tim problemom godišnje se po dužnom metru broda plaća 50 kuna. Brod od deset metara je 500 kuna godišnje. Taj isti komunalni vez korisnik će ljeti dati u podnajam strancu za desetak tisuća, ne kuna, nego eura! OK, bavite se vi i dalje komercijalom, ali platit ćete komunalni vez, ne kao u marini, ali kao recimo polukomercijalni. Ne govorim o tome da treba povećati cijene komunalnog veza, nego dati alate lučkim upravama da uvedu red i adekvatno naplate vez onima koji se bave komercijalnim djelatnostima unutar komunalnog dijela luke. Kad bi to napravili, dobili bi skoro cijeli jedan županijski proračun!

To je nešto više od 10 milijuna eura?

- Točno. Uzmite i primjer bova, od Šimuna na Pagu, do Draga. Koliko ih ima? Na tisuće, a pod koncesijom je četrdesetak lokacija! Iziđite kroz Ždrelac u Srednji kanal, ima brat-bratu 250 bova. Tko se kako sjetio, bacio je neku plutaču kao vez za brodove, neke skoro i na plovnom putu, i naplaćuje je. Neka ljudi rade, O.K., ali ćemo iza Ždrelca u prostornom planu nacrtati polje i u njega ćemo staviti isti broj bova kao i sada, a njima će upravljati ili komunalno poduzeće ili gospodarski subjekt, i svi će imati koristi od toga. Oni svoj vez, JLS, županija i država svoj prihod, a na moru će biti veći red.

Primjer Crvene luke

Takva logika se može shvatiti i kao vid kažnjavanja korisnika komunalnih vezova?

- Ne baš. Moram naglasiti da se ne zalažem za povećanje naknada za komunalni vez, dakle za domaće stanovništvo, za one ljude koji stvarno imaju jedno plovilo za svoje potrebe, ali prema onima koji komunalni vez zloupotrebljavaju svakako treba imati drukčiji pristup. Dakle, komunalni vezovi su prvenstveno namijenjeni domicilnom stanovništvu i oni bi ih trebali koristiti za svoje brodice. Bez davanja u podnajam. Moramo stati na kraj crnom tržištu i praksi da se takvi vezovi iznajmljuju bez ikakve kontrole.

Jesu li te stvari u nadležnosti Zakona o pomorskom dobru, ili prostornih planova, ili Županijske lučke uprave koja je dužna održavati red na takvim mjestima?

- Planiranje sidrišta i privezišta je svakako predmet prostornih planova, a mi ćemo takva rješenja ugraditi u naš prostorni plan, no zakon o pomorskom dobru će dati mogućnost kontrole JLS-ima da kontroliraju takve stvari na pomorskom dobru kroz mehanizam komunalnih i lučkih redara. Pa pogledajte kolika je potražnja za vezovima, da imamo još ovoliko lučica ne bi bilo dovoljno. Ali to ne vodi ničemu. To trebamo ograničiti.

Na koji način?

- Uzmite primjer Crvene luke, za mene jedne od naših najljepših uvala na obali. Došli su koncesionari i kad su vidjeli kakva je uvala, odredili su da u njoj može najviše biti 500 ljudi. Sjajna ideja! Odredili su sami maksimalan broj, a mogli su nakrcati još više. Ali nisu htjeli, htjeli su zadržati prirodnost uvale, da gost bude zadovoljan, da se ponovno vrati...

Nije li to upravo ono zbog čega kritiziraju prijedlog zakona? Naime, Crvena luka je ograđena i ulaz na plažu se naplaćuje. S druge strane, da nema tog ograničenja, Crvena luka bi bila turistički mravinjak, oaza masovnog turizma. Gotovo svi veliki turistički investitori koje se sada sotonizira, s izuzetkom one sramote u Postirama, uglavnom su oplemenili obalu. Neusporedivo više nego vlasnici apartmana koji su nezakonito nasipali more, gradili muliće i apartmanske mastodonte u prvom redu. Osim toga, veliki igrači poput Hyatta koji je došao u Zadar itekako su svjesni da se negativan imidž reflektira na njihov brend i jako paze da ne naljute lokalnu sredinu. Koncesionari su plaže mahom unaprijedili, nije mi poznato da je netko radio nešto protuzakonito, naprotiv, dali su im novu vrijednost...

- Slažem se. Pogledajte koncesionare u Zatonu ili Starigradu. Njima kućice za iznajmljivanje unutar naselja imaju jedan kat. Nisu gradili na tri ili četiri, iako su mogli, kao što su neki dozvolili višekatnice u prvom redu do mora.

Treba li plaža biti dio funkcionalne gospodarske cjeline, odnosno da u jednom paketu, pod koncesijom, bude i pomorsko dobro i privatno vlasništvo? Zakon predviđa založno pravo na takve koncesije, čime otvara mogućnost da založena koncesija s pomorskim dobrom završi u ruke banaka. Je li to problematično?

- Funkcionalna i gospodarska cjelina ne znači da se automatski povezuje privatno vlasništvo s korištenjem pomorskog dobra. Naprotiv, i dalje se radi o postupku davanja koncesije koji je uređen i zakonskim i podzakonskim propisima, no taj se postupak pojednostavnjuje u dijelu provedbe javnog natječaja. Točnije, u samom postupku se daje prednost gospodarskom subjektu koji posluje neposredno uz pomorsko dobro. Što se tiče založnog prava, gospodarski subjekt koji je nositelj koncesije može založiti koncesiju kod banke samo za realizaciju investicije iz koncesije, a u slučaju da ne može vraćati kredit, banka može samo predložiti prijenos koncesije na drugog koncesionara, na što davatelj koncesije može pristati ili odbiti, u kojem slučaju koncesija, a i založno pravo prestaju. Dakle, i dalje je kontrola koncesije u rukama davatelja.

Investitori i ‘investitori’

Mislite li da postoji utjecaj krupnih turističkih investitora u donošenje ovog zakona?

- Ja se više bojim malih “investitora”. Nama je za strukturu i kvalitetu turizma, ako želimo biti turistički prepoznatljiva destinacija, potrebno imati dvije ili tri ozbiljne destinacije na našem području.

Koje su to lokacije?

- Primjerice, dolazak Hyatta me jako veseli, on će dignuti Zadar na neviđenu razinu. Imamo resort Punta Skala koji je pun gotovo cijele godine, Borik se puni isto tako. Ponudu treba zadržati kroz cijelu godinu. Mislim da sve više ljudi shvaća da turizam treba biti cjelogodišnja priča. I zato Zadarska županija bilježi rekordan broj zaposlenih jer, između ostalog, vlasnici zadržavaju radnu snagu, znajući da je ljeti neće moći naći.

Ministar Butković je rekao da će i plaže ispred turističkih objekata biti javne, odnosno, otvorene za sve, bez naplate i ograđivanja. Ali umjesto fizičkih, imat ćemo nevidljive, tzv. klasne ograde, jer će cijene usluga na takvim mjestima definirati klijentelu. A pojedini stručnjaci upozoravaju na to da turistički sadržaji izvan naselja, poput kampova, trebaju biti ograđeni zbog sigurnosti gostiju...

- Novim zakonom neće biti moguće ograđivanje plaža, ali idemo se na trenutak vratiti u našu političku realnost. Ovaj zakon se 20 godina nije mijenjao, a svijet oko nas se stubokom promijenio. Postali smo vrata EU-a, moramo se drukčije ponašati, moramo drukčije razmišljati... Ali što god da netko misli napraviti najbolje, kao što je i namjera ovog zakona, SDP i ostatak opozicije će biti protiv! To je definicija svega. On može biti najbolji na svijetu, mogu ga sastavljati najbolji stručnjaci i znalci, ali oni će opet reći da ne valja jer ga predlaže HDZ. Tako su populistički navalili na plaže, a plaže su po meni samo jedan mali segment ovog zakona. Puno važnija je zaštita mora, zaštita okoliša, održivo gospodarenje morem, uvođenje reda u lukama i lučicama... Govorimo o plažama, a ne govorimo o tome koliko nam brodova plovi po ovoj našoj ‘barici’ od Jadranskog mora.

Hoćemo li još konkretnije, kad ste vidjeli priljepke u moru? Kad ste vidjeli račiće ispod kamena, ogrce...? Gdje je to nestalo? Naše more ekološki to sve teže može podnijeti, istodobno hraniti Italiju, Japan, Hrvatsku i sve te naše turiste, gdje se ljeti negdje udeseterostruči broj stanovnika, na otocima i do pedeset puta više, deseci tisuća brodova... I što nam iza toga ostaje? Koliki je ciklus regeneracije mora? Sve manji i manji, a sve veće i veće je opterećenje. Svako to plovilo, od male brodice do većih brodova, svi oni donekle onečišćuju more. Ekosustav je jedan savršeni satni mehanizam u kojem svi kotačići rade svoje.

Uvaženi prijedlozi

Slika je, dakle, puno šira?

- Tako je, i to sam često isticao na sastancima Zajednice županija, zašto je zakon o pomorskom dobru usko vezan uz studiju održivog razvoja turizma. Jer od smjera razvoja turizma ovisi i budućnost pomorskog dobra.

Jesu li neki vaši prijedlozi prihvaćeni kroz radnu skupinu za izradu zakona?

- Osobno nisam u tome sudjelovao, ali smo kroz Radnu skupinu za pomorsko dobro Hrvatske zajednice županija, čiji je član i županijski pročelnik Krešimir Laštro, nastojali prezentirati Ministarstvu sve problematične situacije koje vidimo u praksi i ponuditi rješenja za koja mislimo da su dobra. Dosta se naših prijedloga uvažilo, npr. podjela na sportske, komercijalne i komunalne vezove, uvođenje lučkih redara... Investicije u lučku infrastrukturu su jako velike i shodno tome treba osigurati i nadzor, odnosno red nad tim lučkim sustavima. Zato povećavamo broj zaposlenika. Kad bi se barem pola komunalnih vezova koji se već uvelike koriste u komercijalne svrhe tako i naplaćivalo, prihodi od luka bi drastično skočili. Ne bojim se da naši stanovnici neće imati gdje vezati brod, ali će lučki redari kontrolirati koristi li se taj vez u privatne ili komercijalne svrhe.

(NAPOMENA: Drugi dio razgovora sa zadarskim županom objavit ćemo idući tjedan)