Bivši načelnik kriminalističkog Odjela zadarske policije Bore Mršić pravomoćno je dobio spor kojeg je zbog klevete pokrenuo protiv ‘Tempusa‘, nakladnika ‘Hrvatskog tjednika‘, čiji je direktor i glavni urednik Ivica Marijačić.
Mršić je na Općinskom sudu u sudu u Zadru tražio naknadu štete zbog klevete u Marijačićevom članku "Sumrak pravne države u Zadru". U tom članku je, naime, objavljena informacija kako su se „novinar Slobodne Dalmacije u Zadru i tadašnji načelnik kriminalističkog odjela Policijske uprave zadarske Bore Mršić tajno sastajali po zadarskim krčmama nakon čega je priča o „grupnom silovanju“ maloljetnice dospjela u javnost i digla Hrvatsku na noge“.
Uz to je u istom članku Marijačić objavio i da su "čelnici zadarske policije" omogućili bijeg ratnom zločincu Zoranu Tadiću i da su to namjerno napravili kako ne bi došlo do izručenja ratnog zločinca Republici Hrvatskoj. Naveo je i kako je Mršić lani u pijanom stanju napravio prometnu nesreću i još neka kaznena djela, te je suspendiran.
Sutkinja Općinskog suda u Zadru Jadranka Nižić Peroš utvrdila je u postupku da je riječ o površnim informacijama i vrijednosnim sudovima koji su nanijeli štetu tužitelju, pa je naložila ‘Tempusu‘ da zbog klevete bivšem načelniku krima isplati iznos od 1500 eura, te sudske troškove od 996 eura. Na tu se odluku ‘Tempus‘ nije žalio čime je postala pravomoćna.
- Ovaj sud nalazi utvrđenim da se radi o neistinitim, nevjerodostojnim i netočnim informacijama. Naime, kako je općepoznato, priča o grupnom silovanju maloljetnice iz okolice Zadra dospjela je u javnost i digla Hrvatsku na noge. Međutim, iz iskaza autora toga članka, glavnog urednika tjednika "Hrvatski tjednik" Ivice Marijačića proizlazi da je u više navrata osobno vidio tužitelja sa novinarom Slobodne Dalmacije Ivicom Nevešćaninom, da ih je vidio kako sjede u zadarskim kafićima na gradskom predjelu Branimir, sve je naveo bez predlaganja i dostavljanja drugih dokaza, a na kojem je bio teret dokaza na temelju odredbe čl. 48. st. 2. ZM, pa ovaj sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne radi o "tajnom sastajanju po zadarskim krčmama", a niti je dokazano da je "priča o grupnom silovanju dospjela u javnost i digla Hrvatsku na noge" upravo nakon sastanka tužitelja i novinara Ivice Nevešćanina, jer isto, osim iz iskaza tuženika ne proizlazi iz niti jednog dokaza – navela je sutkinja u obrazloženju presude.
Pojasnila je nadalje, kako Marijačić prije objave spornih navoda nije kontaktirao tužitelja, PU zadarsku ili novinara Ivicu Nevešćanina, niti je na bilo koji drugi konkretni način pokušao provjeriti ove navode, čime je objavljenom neprovjerenom informacijom narušio ugled tužitelja, odnosno povrijedio njegova prava.
U odnosu na dio teksta koji glasi: „Načelnik kriminalističkog odjela PU zadarske lani je u pijanom stanju napravio prometnu nesreću i još neka kaznena djela te je suspendiran... nakon što su obojica u maniri provincijskih mediokrata: stekli svojih pet minuta slave, premda bi u svakoj iole pravnoj državi i taj novinar i taj policajac završili u zatvoru zbog grubog gaženja članka 178. KZ“, sud je našao utvrđenim da se radi o neistinitim, nevjerodostojnim i netočnim informacijama.
- Naime, iz predloženih i provedenih dokaza u postupku proizlazi da tužitelj nesporno nije optužen niti osuđen za počinjenje "više kaznenih djela", pa tako ni za kazneno djelo povrede privatnosti djeteta. Dakle, radi se o netočnoj činjenici iz objavljene informacije, a glavni urednik, tamo tuženik Ivica Marijačić, na kojem je bio teret dokaza niti je tvrdio niti dokazao da bi se radilo o točnoj činjenici, već je opravdavao činjenicom da on ne pravi razliku između pojmova kaznenih, prekršajnih i kažnjivih djela, što ne utječe na netočnost ove činjenice iz objavljene informacije, dok se radi o informaciji koja je povrijedila prava tužitelja - navodi se u obrazloženju presude.
Pojašnjava se kako je sporni članak objavljen 3. veljače 2022., dok se prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tužitelj dogodila 28. srpnja 2021.,dakle šest mjeseci ranije, pa je glavni urednik, autor članka kao profesionalni novinar bio dužan, prije objavljene informacije o tome da je tužitelj uz prometnu nesreću počinio "I još neka kaznena djela", te "grubo gaženje čl. 178. KZ", ovu informaciju provjeriti. On to, međutim, nije učinio, već se u svom iskazu pozvao na vijesti sa internetske stranice PU Zadarske od 28. i 29. srpnja, te 1. kolovoza 2021., a gdje se izričito navodi da je tužitelj prijavljen za počinjenje različitih prekršaja, a ne kaznenih djela, te se nigdje niti ne spominje da bi tužitelj počinio kazneno djelo povrede privatnosti djeteta iz čl. 178. KZ.
U odnosu na dio teksta koji glasi „...samo zato što sam otkrio da su čelnici zadarske Policijske omogućili bijeg srpskom ratnom zločincu Zoranu Tadiću jer su slavodobitno izvijestili javnost kako su ga procesuirali znajući da je on u tim trenutcima u Australiji. Istog dana, čuvši vijest iz Zadra, kupio je zrakoplovnu kartu i otputovao u Srbiju koja ne izručuju svoje državljane. To su načelnici PU zadarske Anton Dražina i Bore Mršić namjerno napravili jer bi svaki prosječan um tajnim postupkom zatražio izručenje ratnog zločinca iz Australije“, sud je također utvrdio da se radi o neistinitim, nevjerodostojnim i netočnim informacijama.
- Naime, a kako proizlazi iz spisa ovoga suda PU Zadarska je održala konferenciju za novinare na temu: osumnjičen za ratne zločine u Škabrnji, na kojoj se javnost obavijestila da se protiv 59-godišnjaka, državljanina Srbije i Australije, podnosi kaznena prijava ŽDO u Splitu, da isti trenutno nije dostupan i da prema prikupljenim saznanjima živi u Australiji te je Bore Mršić iznio dotadašnje rezultate i podnesene kaznene prijave protiv osoba koje se terete za ratni zločin istaknuvši da je to najznačajnije kriminalističko istraživanje ratnog zločina provedeno na području Zadarske policijske uprave jer je upravo ovaj, tada 32-godišnjak, izravno odgovoran za mučenja, zlostavljanja i ubijanje 43 Škabrnjana, u čijim ubojstvima je i sam sudjelovao. Kako dalje slijedi iz navedenoga spisa, osumnjičenik za ratne zločine Zoran Tadić je nesporno iz Australije otišao u Srbiju, jer u tom trenutku nije bio podnesen zahtjev za izručenje istog, gdje se isti i dalje nalazi, te je nedostupan hrvatskom pravosuđu, kako to suglasno proizlazi iz iskaza i Bore Mršić i Ivice Marijačić - navodi se u presudi.
Obzirom da je u spornom članku navedeno da su čelnici zadarske policije omogućili bijeg ratnom zločincu, te da su to načelnik Anton Dražina i Bore Mršić namjerno napravili, jer bi svaki prosječan um tajnim postupkom zatražio izručenje ratnog zločinca iz Australije, sud je zaključio da se ne radi o vrijednosnim sudovima, već o objavi neprovjerene činjenice obzirom da se činjenice mogu i moraju dokazivati, dok istinitost vrijednosnih sudova nije podložna dokazu, ali mora postojati dovoljno činjenične osnove koja podupire te vrijednosne sudove, jer bi u suprotnom bili pretjerani, a koje činjenice autor nije dokazao.
- Izrečeni sud o tužitelju o tome da je namjerno omogućio bijeg ratnom zločincu kojeg je istraživao, jer da bi svaki prosječni um tajnim postupkom zatražio izručenje ratnog zločinca, čime se sugerira da tužitelj nema niti prosječan um, nije iznesen u dobroj vjeri obzirom da je dobra vjera načelo koje zahtijeva da se postupa pravično, pošteno, korektno, s dužnom pažnjom, tj. sukladno pravilima profesije, a što nije ostvareno u konkretnom slučaju - pojašnjava se u obrazloženju presude.
Ističe se kako su navodi u spornom članku kod tužitelja izazvali duševne boli, te da da se prilikom pisanja odnosno objave spornog članka postupalo s nepažnjom budući je autor članak utemeljio na netočnim i neprovjerenim informacijama, ne potrudivši se pritom, a niti nakon toga, prije same objave spornog članka provjeriti istinitost informacija koje objavljuje odnosno makar sa tužiteljem provjeriti istinitost informacija ili pri nadležnim tijelima provjeriti da li je tužitelj zaista osuđivan za kaznena djela koja su mu imputirana.
- Iz svega gore navedenog proizlazi da činjenice koje su navedene u samom članku nisu ničim dokazane te da autor članka nije imao osnovani razlog povjerovati da su istinite i točne činjenice na kojima se temelje informacije objavljene u članku. Iznimno je važno da novinar poduzme sve što je moguće da provjeri određene informacije i to na način da pribavi podatke od nekoliko neovisnih izvora, pokuša pribaviti isprave koje mogu ukazati na postojanje ili nepostojanje činjenica, a ovisno o prirodi informacije valjalo bi se obratiti i osobi na koju se informacija odnosi odnosno pronaći način kako doći do te osobe, a ne se zadovoljiti površnim informacijama pa opravdavati objavu svojim vrijednosnim sudovima - obrazložila je Nižić - Peroš.
Još 2022. Mršić je dobio kaznenu tužbu za klevetu nakon što je Županijski sud u Splitu Marijačiću odbio žalbu utvrdivši u dokaznom postupku da je objavio neistinite, nevjerodostojne i netočne informacije zbog čega je Marijačić morao objaviti ispravak članka ‘Sumrak pravne države u Zadru‘ na istom mjestu u prvom idućem ili u sljedećem broju ‘Hrvatskog tjednika‘.