Ljudima u Zadru, posebno mladima, dobro je poznato mjesto iznad Male pošte po imenu Nigdjezemska. No, već manje ljudi zna o čemu se tu zapravo radi, odnosno što je uopće Nigdjezemska.
To je civilna inicijativa koja skvotira u prostoru kotlovnice i menze bivšeg vojnog kompleksa "Stjepan Radić". Vlastitim naporima su obnovili te derutne prostore i stavili ih u funkciju, prvenstveno s namjerom okupljanja mladih u jednu autonomnu, društveno-kulturnu scenu koja djeluje i surađuje na horizontalnim "uradi sam" principima kooperacije i solidarnosti.
Prvo su sve financirali sami, davali iz svojih džepova, zatim su organizirali donacijske večeri, organizirali bi događaje na kojima se moglo donirati, a pokretali su i crowdfunding kampanje, odnosno sakupljanje novca na internetu za precizno određenu svrhu, primjerice kada su postavljali zvučnu izolaciju u prostoru u kojem se održavaju svirke i kada su obnavljali krov.
- Građevinski materijal smo također nabavljali sakupljanjem novca preko interneta, a što se tiče građevinskih radova, sve smo sami napravili. Imamo sreće da je jedan dečko koji je tu s nama izvrstan majstor pa smo znali što i kako - kaže nam jedan od glavnih sudionika i predvodnika cijele priče, nazovimo ga Frane, koji ne želi medijsko eksponiranje (podaci poznati redakciji).
Pokazali su nam i slike kako je kompletan prostor izgledalo prije radova, bila je to ruševina.
- Moramo reći da smo jako zahvalni donatorima inventara, to nam jako puno znači - kaže Frane
Prostor je to koji se periodično koristio i kao prostor za život mladih koji su se našli u potrebi, kao što su recimo studenti iz drugih gradova koji nisu imali drugog izbora, prolaznici i putnici, te posjetitelji skate parka koji su se zadržali par dana.
- Imamo i guest room za bendove na turneji kojima je najzgodnije prespavati kod nas. Ekipa teži sudjelovanju mladih i samoodrživosti lokalne zajednice kroz razne edukacije koje smo ovdje imali, panele, radionice, izložbe i koncerte. Kroz godine je ovdje bilo preko 500 bendova - ističe naš sugovornik.
- Mi zaista ne želimo privlačiti pozornost na sebe - kažu nam momci iz Nigdjezemske koji su tu od samih početaka, odnosno kada je počelo skvotanje u ovom prostoru 2012. S programskim aktivnostima je krenulo 2015.
Oni danju rade redovne poslove, klišejski rečeno, žive obične živote, ali više manje svaki dan su tu jer teba prostor držati urednim, čistiti, održavati.
Ali i nahraniti mačke koje su se tamo udomaćile.
- Svi mi nešto radimo, imamo poslove i odvojene svakodnevnice, a ovo je volonterstvo temeljeno na entuzijazmu i prijateljstvu - kaže jedan.
- Mi koji smo od početka u ovome smo sad već u tridesetima, a krenuli smo s ovime kada smo bili znatno mlađi, u ranim ili srednjim dvadesetima. Kada smo počeli, bilo nas je dvadesetak, sada nas je ostalo pet-šest. Jednostavno su se raselili, najčešće Zagreb, inozemstvo, najviše je takvih slučajeva, a ima i nešto njih koji su se zasitili ili jednostavno nisu više imali vremena za izdvajanje - kaže, nazovimo ga, Marko.
Od projekata Nigdjezemske treba istaknuti njihov besplatni dućan gdje ljudi mogu donirati robu koja im ne treba, dok drugi mogu uzeti od robe ono što im je potrebno. Također, tu je i kako je oni nazivaju "biciklopopravljaona" u kojoj svatko može sam uzeti alat i popraviti si bicikl, romobil ili skateboard. Zna biti i javnih večera gdje se zajednički kuha za sve koji dođu, a imaju i svoju malu knjižnicu koja prati alternativno izdavaštvo.
- Gradska knjižnica nam je odličan susjed i zahvaljujemo im jer su uvijek bili samo i jedino od pomoći. Donirali su nam knjiga, čak i nešto stolica. Susjedski život je kroz sve ove godine više nego dobar - kaže nam Frane.
Najvidljivije aktivnosti Nigdjezemske su ipak koncerti koje organiziraju u obliku javnih proba, a na taj način često pružaju šansu demo bendovima da si sami organiziraju probe ili nastupe.
Međutim, imaju - ili preciznije, imat će - još jednog susjeda, Centar za mlade, čiji početak djelovanja se čeka, a navodno se neće čekati dalje od jeseni.
Programska namjena Centra usmjerena je kroz aktivnosti brojnih udruga s područja neformalnog obrazovanja, kulture i podrške mladima. Jednostavnije, Centar je zamišljen kao mjesto okupljanja, druženja i kvalitetnog provođenja slobodnog vremena, mjesto za odvijanje programa profesionalne edukacije i jačanja kapaciteta civilnog društva, mjesto razvijanja stvaralačkih i kreativnih potencijala kroz radionice, izvedbene predstave, koncerte, performanse, izložbe, rezidencijalne programe i gostovanja, multimedijske produkcije itd.
Znači li ovo da je položaj Nigdjezemske time ugrožen, odnosno dolazi li im konkurencija ili alternativa alternativi?
- Ne mislimo da će nam biti ni konkurencija ni alternativa. Smatramo da se naš prostor logički uklapa u prostor tj. susjedstvo Centra za mlade i što se nas tiče je odlično to što ćemo biti susjedi jer je naše mišljenje da bismo se trebali nadovezivati, centar kao predstavnik institucionalne kulture i mi kao akteri alternativne kulture. Centar će zadovoljiti potrebe suvremene zadarske kulturne scene, a mi ćemo, kao dosad, zadovoljavati potrebe alternativne scene mladih - kaže Marko.
- Dosadašnja suradnja s gradskim vlastima je bila prije svega u obliku KvartArt-a u sklopu kojega smo se mi sa svojim izričajem naslonili na izričaje urbane kulture i kreativne aktivnosti mladih i djece. KvartArt je djelomično i održavan u Nigdjezemskoj i u skate parku koji je njezin dio, a smatramo da je KvartArt vrlo pozitivan primjer podizanja kvalitete lokalne zajednice i života u kvartu - dodaje Frane.
- Zbilja se nadamo dobroj suradnji nezavisne kulturne scene i budućeg Centra za mlade jer neke društveno korisne aktivnosti i edukacije trebaju biti financirane javnim novcem jer nisu u gospodarskoj domeni, nisu komercijalne prirode, a niti bi im cilj trebala biti komercijalizacija i tržište, već bi im svrha trebala biti prije svega poboljšanje života loklane zajednice, dakle podizanje kvalitete života u gradu - naglašavaju naši skvoteri.
Međutim, nadanjima tu nije kraj.
- Nadamo se i da će se naš volonterski trud i dugogodišnja aktivnost na polju kulturnog i društvenog života mladih uklopiti u viziju djelovanja budućeg Centra, odnosno da i oni koji će voditi program smatraju da bismo se trebali dopunjavati na način koji smo već spomenuli. Uz to, ne vjerujemo da će biti cenzure ili barem veće cenzure nezavisnih kulturnih sadržaja u djelovanju centra.
Za kraj, naglašavaju da su gradske vlasti uvijek imale razumijevanja i sluha za projekt Nigdjezemske.
- Bez obzira na imovinsko-pravne odnose u kompleksu "Stjepana Radića", uvijek su nam davali podršku. Ovo je državno zemljište, nije gradsko i zbog toga toliko dugo traje formalizacija Nigdjezemske. Kada bi ovo bilo gradsko, navodno bismo dobili ugovor na korištenje i tada više ne bismo bili skvoteri.
- Osim toga, kada smo imali neke neugodne situacije ovdje u prostoru, kada su grafiti prešarani mizantropskim simbolima, gradske vlasti su osudile govor mržnje - zaključuje Frane.
