Prijelaz na sjedilački način života, uz proizvodnju vlastite hrane, smatra se najvažnijom društveno-gospodarskom transformacijom u ljudskoj povijesti. Riječ je o vremenu mlađeg kamenog doba (neolitik), kad zemljoradnja zamjenjuje lovačko-sakupljački način života. U boljem razumijevanju ovog vremena, podrijetlu stanovništva na europskom tlu i njihovim životnim navikama svakako pomažu nove, impozantne spoznaje o 7000 godina starom "čovjeku iz Smilčića". Riječ je o arheološkom nalazu iskopanom prije 60 godina, a koncem prošle godine prvi put izloženom u sklopu izložbe "Religije kamenog doba" u Arheološkome muzeju Zadar. Arheolozi i antropolozi o kostima smilčičkog čovjeka iz doba neolitika danas znaju više nego ikada, a svoje su znanje prezentirali posjetiteljima na nedavno održanoj Noći muzeja: on nije samo značajan za hrvatsku bioarheologiju, nego je ujedno i jedan od dokaza danas dominantne teorije procesa neolitizacije.
Tri analize
U selo Smilčić stići ćete ako vozite istočno od Zadra točno 21 kilometar. Oko 2,5 kilometara od sela, na položaju zvanom Barica, nalazi se prvo sustavno istraživano neolitičko nalazište na području sjeverne Dalmacije. Arheološka iskapanja, između 1957. i 1962. godine, predvodio je Arheološki muzej Zadar, pod vodstvom prof. dr. Šime Batovića. Pronađena su tada tri cjelovita kostura odraslih ljudi i jedan ukop djeteta starog osam godina, od kojih se svojom sačuvanošću osobito ističe spomenuti "čovjek iz Smilčića", iz bloka 56. Ležao je na desnom boku, plitko ukopan, bez ostataka grobne arhitekture. Nakon iskopa, prenesen je u Arheološki muzej u Zadar i tamo je "čekao svoje vrijeme"...
Tijekom 2015. godine, pripremajući se za projekt "Rekonstrukcija prapovijesnog (neolitik do brončanog doba) načina života na području Hrvatske – multidisciplinarni pristup", njegov voditelj dr. sc. Mario Novak s Instituta za antropologiju u Zagrebu započeo je s analizom ovog ukopa. Sve do 2021. godine, u suradnji s mnogobrojnim institucijama na svjetskoj razini, kao i Arheološkim muzejom kao jednim od partnera, između ostalog, bavit će se analizom neolitičkog muškarca iz Smilčića.
– Za sada su provedene tri analize: stabilni izotopi odgovaraju nam na pitanje o njegovoj prehrani, DNK analiza govori o njegovu podrijetlu, a C14 o starosti. U dogovoru s Institutom za antropologiju, analize ćemo nastaviti tijekom trajanja ovog projekta – kazala nam je viša kustosica muzeja u Zadru Natalija Čondić.
Arheološka građa o kojoj se znalo tek nekoliko osnovnih informacija i uglavnom pretpostavki o njezinu podrijetlu, uz pomoć razvitka prirodnih znanosti i tehnologije, danas postaje vidljivija, njezina analiza dostupnija, jeftinija, a dokazi fizički, konkretni. Tako je bioarheološka analiza ovog ukopa otkrila da kostur pripada muškarcu koji je u trenutku smrti imao 40 godina. U njegovo doba to je bila gornja granica životnog puta, pa možemo reći da je doživio duboku starost. Bio je relativno robusne građe, a njegova visina iznosila je 165 centimetara. Od patologija, zabilježene su degenerativne promjene (osteoartritis) na slabinskim kralješcima te okoštavanje Ahilovih peta, najvjerojatnije zbog doživljene starosti, ali i intenzivne fizičke aktivnosti tijekom života.
Radiokarbonsko datiranje, koje je provedeno na Sveučilištu Penn State u SAD-u, pokazuje da je ova osoba živjela u vrijeme srednjeg neolitika, točnije između 5210. i 5026. godina prije Krista. Biomolekularna je pak analiza drevnoga DNK, provedena na Sveučilištu Harvard u SAD-u, potvrdila da je riječ o muškarcu. Na Harvardu je otkriven i vjerojatno najzanimljiviji podatak: preko mitohondrijske haplogrupe dokazano je da je čovjek iz Smilčića pridošlica iz Male Azije ili direktan potomak tih pridošlica po muškoj liniji.
Neolitizacija
– Riječ je o području današnje središnje Turske i takozvanom "plodnom polumjesecu" na području Bliskog istoka, gdje je 10.000 godina pr. Kr. zapažen početak prijelaza s lovačko-sakupljačkog načina života na proizvodnju vlastite hrane i uzgoj životinja. Malo-pomalo, te su promjene napredovale prema području Europe i oko 6000 godina prije Krista dolaze i do Hrvatske. Taj proces širenja zemljoradnje nazivamo neolitizacijom, a jedna je od dominantnih teorija o njezinu procesu da se događala upravo kretanjem malih skupina zemljoradnika s područja Male Azije prema Europi. Pridošlice su svoje znanje i vještine dijelili s lokalnim stanovništvom, koje je s vremenom počelo shvaćati prednost tih vještina i one su se mirnom integracijom uvukle u društvo – objašnjava kustosica Čondić.
Kako je stanovništvo prešlo na zemljoradnju, dokazuje i analiza stabilnih izotopa ugljika i dušika iz kostiju smilčičkog čovjeka, iz čega se vidi da se njegova prehrana sastojala uglavnom od žitarica, voća i povrća. Meso i morska riba gotovo da uopće nisu bili dio njegove svakodnevne prehrane. Što će se tijekom trajanja projekta o njemu doznati, treba još vidjeti, no i novootkriveni podaci već sada oduševljavaju posjetitelje Arheološkog muzeja u Zadru.
– Ovo je uistinu jedan od rjeđih ovako dobro očuvanih ljudskih skeletnih ostataka iz arheološkog sloja, koji nam pruža mogućnost analize na mnogo razina. Trenutno je najzanimljiviji podatak njegove DNK analize, točnije dokaza podrijetla iz Male Azije, zato što pokazuje točnom teoriju o neolitizaciji Europe malim skupinama ljudi – zaključuje kustosica Čondić.