Iako je 1995. posthumno dobio nagradu Grada Zadra za životno djelo, jedan od najtrofejnijih hrvatskih košarkaša svih vremena, Krešimir Ćosić, tek će 28 godina od smrti postati počasni građanin grada Zadra.
Košarkaša koji je za života i posthumno dobio preko stotinu priznanja, za počasnog građanina nominirao je Košarkaški klub Zadar. U prijedlogu za proglašenje napisali su kako je Ćosić odbio unosne ugovore profesionalaca u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi se vratio u Zadar i postavio Klub na noge nakon čega su se nizali brojni uspjesi, a Zadar je proglašen gradom košarke.
Dodali su i kako je Ćosić u svojih 46 godina života zadužio Zadar i Hrvatsku svojim djelima i nesebičnim radom za dobrobit društva, te nabrojali najveća priznanja koja je dobio.
O proglašenju Ćosića počasnim građaninom Grada Zadra razgovarali smo s njegovom kćerkom Anom Ćosić Pajurin koja je danas predsjednica udruge Dani Krešimira Ćosića. Udruga je osnovana kako bi se očuvalo ime i povijesno značenje ovog izvanserijskog sportaša, trenera, diplomata, mormonskog biskupa te oca i supruga.
S obzirom na nedavne istupe političara koji su mahom govorili kako je čudno da Ćosić dosada nije proglašen počasnim građaninom, Anu smo upitali je li ju iznenadio ovaj prijedlog.
- Nije me toliko iznenadio prijedlog koliko činjenica da nije proglašen počasnim građaninom puno ranije s obzirom na njegovu duboku vezu s gradom Zadrom. Moj otac se u cijeloj svojoj košarkaškoj karijeri uvijek odazvao zovu svoga Zadra. Tako je i nastala poznata izreka ‘Zovu Lakersi, a zove i Zadar‘. To je zaista tako i bilo. Recite mi tko bi danas odbio unosne NBA ugovore zbog povratka u svoj grad da bi igrao u ‘malom‘ klubu Zadar? I tim njegovim povratkom iz Amerike grad Zadar postaje gradom košarke, govori Ana dodajući kako jednoglasna odluka Gradskog vijeća potvrđuje kako uopće nije bilo dvojbe da njen otac zavrjeđuje i formalno priznanje koje je oduvijek imao u srcima građana Zadra.
- Možda je pomalo neobično što se proglašenje mog oca kao počasnog građanina nije dogodilo za vrijeme njegova života, kao što se to dogodilo Luki Modriću. Ali vjerujem da se neke stvari događaju s razlogom i da je ovo prilika da se prisjetimo njegovih uspjeha na području sporta i diplomacije. Godine često zamagle sjećanja tako da ovakvo priznanje znači još jednu potvrdu njegove veličine koja je prošla test vremena, ističe Ana naglašavajući kako je njen otac nije bio samo najbolji sportaš prošlog stoljeća, kako su ga proglasile Sportske novosti i HRT, već je bio i domoljub koji je u raznim prilikama pokazao ljubav svome gradu i Hrvatskoj.
- Odbijao je unosne trenerske ugovore i stavio se na raspolaganje državi u ranim 90-ima. Kako bi pomogao Hrvatskoj u onim teškim vremenima, koristio je sve svoje privatne veze u Washingtonu. U to vrijeme nije bilo bolje osobe za taj posao jer je njegova sportska i ljudska veličina otvarala sva vrata. On je ostavio toliko jak trag u američkoj košarci da su mu sva vrata bila otvorena, a time i njegovoj domovini, govori nam Ana dodajući kako joj je žao što se taj dio njegovog bogatog životopisa vrlo često zapostavlja i ističe dosada ne tako poznat događaj koji se dogodio nakon očeve smrti.
- Kada je preminuo 1995. od raka limfoma u Baltimoru njegov prijatelj američki senator Hatch zatražio je da se u Kongresu upiše bilješka koja odaje počast tati. To isto je tražio i 2006. uoči ceremonije umirovljenja dresa broj 11 koja je organizirana u dvorani Marriott centra na Brigham Young Sveučilištu, kaže Ana vjerujući da je malo koji Hrvat dobio takvu vrstu priznanja u američkom Senatu.
Prije četiri godine Ana je objavila autobiografiju o svom ocu naziva "Krešimir Ćosić: Igraj, vjeruj, živi!" u kojoj se nalaze zapisi svjetski slavnog košarkaša, stoga smo je upitali postoje li još neki zapisi ili stvari iz života njenog oca s kojima javnost nije upoznata.
- Postoje neki zapisi koje nisam objavila iz razloga što se nisu uklapali u koncept knjige ili su bili prekratki, nedorečeni ili su opisivali neke osobe i događanja na jedan manje "romantičan" način, a mislim da ni on ne bi bio sklon iznošenju "prljavog rublja". Često je dolazio u sukobe zbog svojih čvrstih načela i stavova koji su se tek s vremenom pokazali ispravnim. U svakom slučaju o košarci i odnosima na ovim prostorima puno sam naučila iz očevih zapisa. Jedino mi je žao što se njegove vizije i načela ne primjenjuju, unatoč tomu što neke stvari koje je govorio i predviđao vrijede i danas, ističe Ana čija je mlađa sestra Iva Cota na kraju autobiografije popisala sva priznanja koja je njihov otac dobio.
- Sestra se bavila popisivanjem svih priznanja a ima ih preko stotinu. Što nije čudno, pošto je on i naš najtrofejniji košarkaš i čini mi se u top tri u Europi, govori Ana i dodaje kako su danas u mnogočemu iskrivljene vrijednosti. Vrhunac košarkaškog uspjeha, kaže, mjeri se igranjem u NBA-u, što nije nužno pokazatelj kvalitete.
- Moj otac nije težio takvom dokazivanju i nije dopuštao da mu novac upravlja životom. Znao je da postoje više vrijednosti i zato je svaku ekipu u kojoj je igrao činio boljom. Petnaest godina prije svih imao je dvije NBA ponude s drafta, a pred sam kraj karijere zvali su ga i Boston Celticsi. On se nije trudio, niti je vukao veze da uđe u NBA, njega su zvali i to ne da sjedi na klupi, već da poboljša ekipu, napominje Ana koja očevu, ali i svoju ljubav prema košarci nastoji prenijeti mladima upravo putem udruge Dani Krešimira Ćosića.
- Djeca na žalost rijetko znaju tko je bio Krešimir Ćosić, ali se zato u sklopu učenja vrijednosti na kampovima, na zanimljiv način povezuju s njegovim likom i djelom, posebno sa životnim vrijednostima. Radimo na edukaciji djece na razne načine, a u subotu, povodom tatinog 75. rođendana, organiziramo promociju slikovnice ”Legenda o Kreši” koju je inicirao i financirao Hrvatski olimpijski odbor te izdala Udruga Pokret.
Udruga Pokret je već izdala brojne slikovnice o Hrvatskim sportašima i sportskim uspjesima, a ovo će biti prva slikovnica o nekom košarkašu, govori Ana dodajući kako je Udruga prošlo ljeto organizirala košarkaške kampove na 15 lokacija diljem Hrvatske. Odaziv je bio odličan, a čak su ih kontaktirali neki klubovi koji bi se htjeli pridružiti projektu iduće godine.
- Moram priznati da je ovo divovski posao. Puno je tu logistike za preko 500 djece u raznim terminima na raznim lokacijama ali zahvaljujući timskom radu i pomoći naših članova kao što su Vlado Vanjak, Maja Andabaka i potpredsjednica Zdenka Zrilić, sve smo uspješniji i bolji. Najveći problem je financiranje projekta i žao nam je što nemamo jaču financijsku potporu javnih institucija i firmi. Pogotovo ako znamo da su besplatni košarkaški kampovi Krešimir Ćosić trenutno jedini veći projekt koji se bavi popularizacijom košarke kod djece u Hrvatskoj. Klubovi se trude na svojoj lokalnoj razini no ovo je jedini projekt koji ih sve spaja. Naša potpredsjednica organizira i brojne međunarodne turnire s globalnom gledanošću od čak 40 milijuna gledatelja, a u budućnosti, u te projekte uključit će se i Udruga, kazala je Ana.
Plaketu počasnog građanina u petak će na Svečanoj sjednici Grada Zadra primiti supruga preminule legende, Ljerka Ćosić, u pratnje kćerke Ive Cote i njene obitelji.
