Da nije bilo trenutka slabosti - možemo to i tako nazvati - i da je zadarski dio Adria Toura prošao bez ekscesa, a to se nije odnosilo na brojnost gledatelja i razdaljine u kojoj su morali biti smješteni, danas bi svi pričali o veličanstveno obavljenom poslu. No, kad se već dogodilo onda je trebalo pronaći krivce.
A za neke je taj krivac bio ili je trebao biti najbolji tenisač svijeta, za mnoge najbolji svih vremena Novak Đoković. A za one koji ga žestoko brane često nema previsokih kriterija, niti im je Srbin dao povoda za tako nešto.
Jer da je Novak Đoković zgrabio mikrofon i obratio se navijačima nakon što su morali otkazati finale Zadra, svi bi rekli da je načinio još jedan u nizu velikih poteza, a po tome je Novak Đoković svih ovih godina, budimo iskreni, poznat ne samo u regiji nego i širom svijeta. No, tko zna zašto, odlučio se za onu nepopularniju varijantu, istog časa se vratio u Beograd, gdje se dao testirati i tim potezom je stekao brojne neprijatelje i zaključak je bio tipičan: “pogledaj ga sad, na naznake prvog problema pobjegao je doma”. Iako nije poznat po nestajanju s turnira, to su prije bile osobine nekih drugih prije njega, pogotovo jednog drugog tenisača iz kategorije najvećih svih vremena i negdašnjeg trenera Novaka Đokovića - Andrea Agassija.
Utrka za krivcem
I tako vijest da je zaražen Grigor Dimitrov, jedna od najvećih zvijezda Adria Toura, iako bi mu bolje pristajala etiketa balkanskog toura, sve je prošlo dobro. Ali sve je to rizik posla i na kraju Novak Đoković je to shvatio i prihvatio na pristojan način, kao i obično, ispričao se onima koji su zbog toga mogli doći u stanovite probleme i zapravo prihvatio svoj dio krivice.
Sve ono što neki drugi nisu prihvatili ili nisu željeli prihvatiti. Naravno, ispalo je da čim se tako nešto dogodilo svi smo se morali uključiti u utrku za krivcem i pritom vikati “drž’te lopova”, što naravno nije isključivo naša izmišljotina, to bi se dogodilo i negdje drugdje, vjerujte, ali kada je već puklo kod nas i to baš u Zadru, ajmo sad zgrabiti palice, uključiti obrambeni mehanizam i krenuti u obranu Novaka Đokovića.
Istina, bilo je i duhovitih primjedbi, ali što bi mogli očekivati od nekada velikog tenisača Andyja Roddicka, koji je u svojoj karijeri dovoljno puta bio i sarkastičan i duhovit. Ili Australca Nicka Kyrgiosa, koji je pokušao čak biti i ozbiljan, iako mu to ne ide baš najbolje, ali istina jest da su njega mnogo puta, pa čak i ne argumentirano ponekad napadali za svaku vrst ponašanja, pa i šarlatanstvo, a ovo je, što je ispravno zaključio Australac, bilo daleko, daleko ozbiljnije.
I sada su se mnogi pohvatali za vrat u pokušaju dokazivanja gdje je počelo, u Beogradu ili u Zadru. I tko je krivac. Pa smo naravno, u takvoj situaciji mogli svašta čuti ili pročitati, pa čak i mišljenje Novakovog oca Srđana Đokovića, koji je za sve optužio, bez nekog valjanog argumenta, Bugarina Grigora Dimitrova, koji je eto, kako će reći Đoković senior, “nanio veliku štetu obitelji Đokoviću, Zadru, Hrvatskoj, Srbiji”, ali će jednoga dana, kaže tata Đoković, njegov sin to Zadru vratiti.
Iako ne znam što bi trebao vraćati jer čini mi se da nije pretjerano kriv. A što neki misle o potezu tate Đokovića najbolje će zazvučati izjava trenera Stana Wawrinke Dania Valverdua, koji je za sve što je tata Đoković izgovorio, zaključio da “niže od toga ne može”.
Teško je povjerovati da će i najpažljivijim istražiteljima doći do ruku opipljivi dokaz gdje je sve počelo. Ono što sugerira da je možda Beograd “kriv za sve”, priča je o nekakvoj ludoj zabavi koja se tamo dogodila i da je Dimitrov tamo pokupio ono što je pokupio i donio sa sobom u Zadar.
Druženja u Beogradu
Drugi dio priče je da su među pozitivnima bili Đoković i njegova supruga, a čini mi se da je i ta priča mogla doći iz Beograda, jer je prvi tenisač svijeta bio na jednoj košarkaškoj utakmici u društvu srpskog NBA košarkaša Nikole Jokića, koji je također zaražen Covidom-19.
I tako korak po korak, kada je priča stigla do javnosti otkrilo se da je zapravo sve što se dogodilo s koronom stiglo iz svlačionice igrača ili neposrednog okruženja onih koji su igrali na turniru u Beogradu i Zadru, a daleko manje je za tako nešto mogao biti kriv preveliki broj gledatelja koji su poprilično napunili tribine i u Beogradu i u Zadru.
Ako je to istina, a tako sada izgleda, onda će tenis do kraja sezone imati i veće probleme nego što i sami misle, jer bez obzira što će se US Open i svi ostali turniri igrati bez prisustva gledatelja, to očito nije glavna opasnost. Glavna opasnost dolazi od svlačionice, i dok to ne eliminiraju, neće biti ni sigurnosti u teniskom svijetu. Iako su mnogi bili uvjereni, i još uvijek jesu, da je tenis bez gledatelja daleko lakše organizirati nego utakmicu s 20 tisuća gledatelja.
Ostaje sada pitanje tko je kriv za ono što se dogodilo u Zadru i koliko je negativnih poena stigla na račun Hrvatske i našeg turizma, od kojeg ove sezone sigurno nemamo pravo previše očekivati, bez obzira koliko smo mi spremni dati.
Kolika je u svemu krivica HTS-a, suorganizatora događaja u Zadru, nije baš lako zaključiti iako ima žestokih kritičara poput direktora bolskog ženskog turnira Feliksa Lukasa koji smatra da bi kompletan savez trebao dati ostavke.
To je vjerojatno preagresivan pristup, ali možda Lukas zna nešto što običnim smrtnicima nije dostupno.
U svakom slučaju Novak Đoković sigurno će u nekoj drugoj prilici, kada se bude uhvatio organizacije takvog turnira, biti oprezniji. Jer i njemu je bilo bolje da je ostao negdje daleko od svih, trenirao i pripremao se za sezonu, nego da troši vrijeme za organizacije nečega što nije polučilo pun pogodak. Pa iako je kritičara bilo i iz redova tenisača, i iz redova teniske organizacije, oni su brzo utihnuli, jer Novak Đoković nije jedan od onih koje bi se trebalo napadati jer nije davao povoda za tako nešto ni dosad, a neće davati ni nadalje.
To se ponekad događa
I zato je nejasno zašto su neki spremni skakati na barikade da bi obranili nešto što se može obraniti, ali nešto što ne bi trebalo braniti. Jer Novak Đoković nije učinio ništa protuzakonito, njegove su ideje bile plemenite, i nije nam potrebno mišljenje Gorana Ivaniševića da bi shvatili da je Đoković jedan od onih koji misli tenisu dobro u svakom trenutku. Tko je to i zašto gradi poene na zadarskom turniru običnom prolazniku, a mogu se staviti u tu kategoriju običnog prolaznika, nije jasno, ali vjerojatno Ivaniševiću jest. Barem je tako u posljednje vrijeme jer nije ni prvi ni posljednji put da je zaključio žestoko braniti nešto što uopće nije potrebno braniti.
Iskreno govoreći, malo je onih koji su Novaka Đokovića napadali zbog zadarskog turnira. A to što se upravo tamo dogodio nesretan slučaj s koronavirusom je šteta. Ali Bože moj, tako je to u sportu, pa i tenisu. Shit happens. Ponekad...