Aviva Klompas, bivša autorica govora za izraelsku misiju pri UN-u, bila je prva zapažena Izraelka koja je u večeri 7. listopada proširila priču o tome da postoje izvještaji o "silovanjima izraelskih djevojaka i vučenju njihovih tijela po ulici". Inače, Klompas je suosnivačica Boundless Israel, "neapologetske cionističke" organizacije koja radi na promicanju izraelskih narativa na društvenim medijima. Optužbe o silovanjima je 11. listopada iznio i Benjamin Netanyahu.
IDF je zatim 23. listopada sazvao 200-njak novinara na konferenciju na kojima su im trebali biti prikazali foto i videomaterijali Hamasovih zvjerstava. Upitan za dokaze o silovanjima, glasnogovornik izraelske vojske je odgovorio da "imaju dokaze" za ove tvrdnje, ali ih "ne može podijeliti", odbivši dalje elaborirati. Novinar Reutersa je nakon brifinga istaknuo da "vojno osoblje koje je nadgledalo proces identifikacije nije predočilo nikakve forenzičke dokaze u obliku slika ili medicinske dokumentacije" o silovanjima.
Kasnije je Times of Israel objavio da Izraelu "nedostaju fizički dokazi" koji bi mogli bio sastavni dio pravnog postupka. "Postoje značajni dokazi o sustavnom seksualnom zlostavljanju, ali službenici mrtvačnice nisu pojedinačne slučajeve označili kao silovanje zbog nedostatka fizičkih dokaza koji odgovaraju sudu ... Ova naizgled službena odluka da se međunarodnim medijima ne daju jasni dokazi o silovanju izazvala je uporne kritike, uglavnom iz inozemstva, a mnogi mediji silovanja od 7. listopada sada uokviruju kao tvrdnju, a ne kao potpuno potkrijepljenu činjenicu."
Samantha Pearson, direktorica Centra za seksualne napade na Sveučilištu Alberta u Kanadi, je 25. listopada potpisala pismo u kojem stoji da optužba da su Palestinci krivi za seksualno nasilje ostaje "nepotvrđena". U pismu nije rečeno da se seksualno nasilje nije dogodilo, ali da još nema dovoljno dokaza koji bi poduprli te optužbe. Nekoliko sati nakon što je CNN 18. studenog emitirao reportažu koja je uključivala (navodna) svjedočanstva o silovanjima izraelskih žena, Paerson je dobila otkaz.
CNN-ov izvještaj počinje intervjuom s Cochav Elkayam-Levy, identificiranom kao "stručnjakinja za ljudskih prava koja je organizirala građanski odbor za dokumentiranje dokaza". Dotična doista jest stručnjak - samo ne za ljudska prava. Na svojim prijašnjim položajima, koji uključuju mjesto u Uredu državnog odvjetnika izraelske vlade u Odjelu za međunarodno pravo, ishodila je pravno opravdanje za izraelske dužnosnike koji su - ni manje ni više - prekršili ljudska prava Palestinaca.
Naime, poznata je po objavi "smjernica za kreiranje politike, vladine službenike i pravne savjetnike u upravljanju štrajkovima glađu" u kojima je dala detaljan vodič za "standardizaciju kroz zakone i propise" za prisilno hranjenje; brutalni čin mučenja koji se koristio za slamanje političkih zatvorenika. Iste godine Izrael je legalizirao i regulirao zakon o "prisilnom hranjenju" kako bi ugnjetavao palestinske zatvorenike koji su tim načinom prosvjedovali protiv svojih administrativnih pritvora (prava Izraela da Palestincima unedogled produžuje pritvor bez podizanja optužbe).
Elkayam-Levy je također osnivačica i direktorica "Instituta Dvora", koji radi kao blisko savjetodavno tijelo Vijeću za nacionalnu sigurnost izraelskog premijera. Savjetodavni odbor ove organizacije uključuje bivšeg ravnatelja Ureda izraelskog premijera i tri bivša dužnosnika u Vijeću za nacionalnu sigurnost.
Sada je Izraelka, tijekom razgovora za Harvardsko društvo Maimonides, kao dokaz Hamasovog silovanja ukazala na "sliku žene gole od struka nadolje... fotografiranu na lokaciji glazbenog festivala Nova". Nije jasno je li pravnica namjerno išla zavarati javnost pokazujući sliku izvorno objavljenu na anonimnoj web stranici Hamas-Massacre (koju promovira izraelska vlada), koja je u međuvremenu prokazana kao stara slika mrtvih kurdskih borkinja (i zato uklonjena sa stranice).
Elkayam-Levy kaže da ima novinara koji je pitaju: "Je li se (konkretno silovanje) stvarno dogodilo?" "O čemu mi uopće pričamo? Ovo je najdokumentiraniji niz užasa koje je čovječanstvo poznavalo. Postoje bezbrojni videozapisi koji su već objavljeni, samo uđite u Hamasove Telegram grupe. Vi ste novinari, radite svoj posao. Ne pitajte me što se dogodilo i kako se dogodilo. Dovoljno je teško što sama moram proći kroz te grupe kako bih iz njih izvukla informacije", odgovara žena kojoj se, između "bezbroj videozapisa", potkrao baš jedan koji nema veze s konkretnim zbivanjima.
CNN je iza nje predstavio izraelskog vojnika - koji pokazuje samo svoja leđa - identificiranog kao "G". On tvrdi da je bolničar za spasilačku jedinicu 669, za posebne taktike izraelskog zrakoplovstva. U svom svjedočenju, muškarac govori da je tijekom pretresa kuća kibuca Be‘eri, tijekom borbe, otvorio vrata spavaće sobe i pronašao tijela dviju djevojaka u dobi između 13 i 15 godina. Obje su, kaže, bile ubijene, a jednoj od njih je na golim leđima primijetio ostatke sperme.
Popis s imenima djevojaka ubijenih u Be‘eriju otkriva da niti jedan par izraelskih tinejdžerica koji ispunjava taj opis nije pronađen zajedno mrtav. Najbliža mogućnost onome što bolničar opisuje su dvije sestre (Y; 13 godina i N; 16 godina). Njih dvije, međutim, nisu pronađene zajedno. Prema izraelskim izvješćima, tijelo jedne pronađeno je s mrtvom majkom kod kuće, dok su druga sestra i njezin otac nestali na nekoliko dana. Prema Ynetu, "obitelj je priželjkivala da je djevojčica oteta u Gazu, ali nekoliko dana nakon napada pronašli su njezino tijelo".
Iznenađujuće, vrlo slično svjedočenje emitirano je 25. listopada na Republicu, desničarsko-konzervativnom indijskom TV kanalu, u kojem se vojnik iste jedinice pojavio u intervjuu: Ovaj razgovor dogovorio je Eylon Levy, glasnogovornik za strane medije iz ureda izraelskog premijera. Po objavi je Levy objavio intervju na X-u, tvrdeći da je to svjedočanstvo iz Be’erija, premda se vojnik u njemu referirao na drugo naselje, Nahal Oz.
Također, prema intervjuu za Channel 13, vođa bitke za Be‘eri, brigadni general Barak Hiram, izbrojao je 13 različitih vojnih jedinica koje su činile tamošnje borbene snage. Jedinica 669 nije bila među njima.
CNN zatim dovodi dva svjedoka koji govore o stanju mrtvih tijela koja su vidjeli. Prva se iz nepoznatog razloga pojavljuje pod pseudonimom, iako pokazuje svoje lice i nosi civilnu odjeću. Izvješće ju je identificiralo kao "volonterku" u mrtvačnici vojne baze Shura, gdje su mnoga tijela dovezena na identifikaciju i pripremu za pokop. Svjedokinja se prethodno pojavila i u pisanom izvješću (uključujući njenu fotografiju u vojnoj uniformi) - u kojem je identificirana kao rezervni kaplar u izraelskoj vojsci - gdje nije spomenula nikakve tvrdnje o seksualnom nasilju.
Drugi svjedok je Rami Shmuel, predstavljen kao jedan od organizatora festivala Nova. Doduše, on je organizator UNITY festivala koji se održava dan prije Nove, na istoj lokaciji. Dva festivala nisu povezana. CNN ne spominje činjenicu da dotični nije bio prisutan na festivalskoj lokaciji tijekom napada. Prema Shmuelovoj objavi na Facebooku od 7. listopada poslijepodne, on je bio "na sigurnom" u vili u naselju Netivot.
Shmuel tvrdi da se idućeg dana (neslužbeno) pridružio potrazi za tijelima i preživjelima u tom području. Ono što je pak Izraelac napisao na društvenim mrežama navečer 8. listopada nije otkrivalo tragove nalaska seksualnog nasilja. "Prije sat vremena napustio sam to područje, a scene su vrlo, vrlo teške ... Ratna zona u svakom smislu riječ. Stotine napuštenih automobila izrešetanih mecima, požari još uvijek gore na nekim otvorenim područjima".
CNN nastavlja: "U utorak je policija održala brifing za novinare na kojem je svjedokinja rekla...", nakon čega se novinar pomiče da pročita tekst sa ekrana. Citat sugerira da je svjedokinja - žena bez ikakvih dodatnih informacija o njoj - dok se skrivala s drugim bolničarom vidjela kako su militanti "nekog sagnuli" po čemu je "shvatila ju siluje, a zatim ju je proslijedio nekom drugom". "Vidjela sam da joj je odsjekao dojku i onda je bacio prema cesti, a oni su se počeli igrati s njom", govori anonimna Izraelka.
Izvješće CNN-a je ovdje sakrilo mnoge važne činjenice koje su prethodno detaljno iznesene izraelskim medijima. Naime, dotična nije razgovarala s novinarima već je ova snimka distribuirana od strane izraelske policije; javljeno je da je pobjegla s glazbenog festivala, a ono što opisuje je viđeno dok se skrivala; bila je u pratnji bolničara koji je rekao da nije vidio ono što je spomenula; izostavljen je zadnji dio svjedočanstva, koji kaže: "Vidjela sam jednog od njih kako na ramenu nosi golu djevojku, dok su ostali dizali otkinute glave, kao svojevrsnu demonstraciju moći."
Posljednju tvrdnju nije podijelio nitko od izraelskih dužnosnika i postavlja ozbiljna pitanja u sveukupnoj pouzdanosti svjedoka.
Izraelska policija je 13. studenog održala brifing za novinare koji je obećao nove dokaze o seksualnom nasilju Hamasovaca. To je ujedno i brifing na koji se poziva CNN. Međutim, kako izvještavaju izraelski mediji, na tom događaju je došlo do napetosti između novinara i policajaca - zbog nedostatka novih informacija i jasnih dokaza.
Šef policije odbio je odgovarati na bilo kakva pitanja, a David Katz, voditelj jedinice za kriminalističke istrage, je priznao: "Nemamo živih žrtava koje su rekle ‘bile smo silovane‘." Policijski službenik za medije, Merit Ben Meir, se pak upustio u žestoku raspravu s novinarima, poručivši im: "Na temelju okolnosti tijela, silovanje se dogodilo i nema mjesta propitivanju ovih događaja!"
Dana 19. studenog izraelski tisak je objavio da Ministarstvo vanjskih poslova intenzivira svoje napore da utječe na "globalne feminističke organizacije" i iskoristi Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama 25. studenog kako bi promovirao svoje optužbe o seksualnim napadima. U večernjim satima istog dana objavljena je reklamna kampanja u kojoj su izraelske glumice i modeli ponavljale doslovno isti slogan kojim CNN-ov novinar završava svoju reportažu: "Ako se silovanje izraelskih žena ne računa kao silovanje."
Desetak dana nakon Haaretz objavljuje tekst naslovljen "Otkriven opseg Hamasove kampanje silovanja nad izraelskim ženama, svjedočenje za svjedočenjem". U njemu, doduše, stoji da "komisija do sada nije izravno uzimala iskaze". Već spomenuta Elkayam-Levy se ovdje žali da joj postavljaju pitanja poput "ima li sjemena" i "je li bilo pribora za silovanje". "Jesam li ja ta koja treba pružiti dokaze za djela terorista? Kakva je to parodija da meni nameću teret dokazivanja?", pita se voditeljica odbora za dokumentiranje dokaza.
Dodaje da čak "ne surađuje" kada je pitaju o broju silovanih žena. "Bila je ovdje jedna novinarka, žena sa strane novinske mreže, koja me izluđivala. (Pitala me): ‘Govorimo li o desetinama? Stotinama? Tisućama?‘ Žao mi je. Ne. Bilo bi neodgovorno od mene da navodim broj", hvali se pravnica. I Sarai Aharoni, koja vodi dokumentacijski tim pri Civilnoj komisiji, također smatra da je svaka rasprava o brojkama "poremećena".
Elkayam-Levy je istaknula i da "ako među stradalima ima preživjelih, mogla bi proći desetljeća dok ne skupe hrabrosti da o tome progovore". Haaretzov tekst ne sadrži imena žrtava, dokaze pribora za silovanje, izvješća o sjemenu pa čak niti fizičke dokaze spolnih činova.
Samo dan prije izlaska ovog teksta, povjerenstvo UN-a koje istražuje ratne zločine se ponudilo usredotočiti na seksualno nasilje od strane Hamasa, poručivši da će uložiti molbu za sudjelovanje u prikupljanju dokaza. Predsjednica povjerenstva Navi Pillay je rekla da "nema šanse da to ne učine", potkrijepivši dobru volju viješću da neki već žele dati iskaze, koji će onda biti predani tužiteljima Haaškog suda. Međutim, Izrael je odbio suradnju s UN-om, za kojeg tvrdi da je antiizraelski nastrojen.
Onda se u prosincu izraelska kampanja za reklamiranje silovanja pojačala. "Vidio sam prelijepu ženu s licem anđela i osam ili deset boraca kako je tuku i siluju. Vrištala je: ‘Prestanite već jednom! Ionako ću umrijeti od ovoga što radite, samo me ubijte!’ Kada su završili, smijali su se, a posljednji joj je pucao u glavu", ispričao je Sunday Timesu Saadon, voditelj smjene u ljevaonici.
Mladić je rekao da je svjedočio jezivom činu nakon što je preko sebe prebacio tijelo ubijene žene koja je također bila upucana u glavu i razmazao se njenom krvlju kako bi izgledalo kao da je i on mrtav. Tada je, kaže, ugledao kako još dvojica Hamasovaca napadaju drugu mladu ženu koja se opirala skidanju. "Bacili su je na tlo, a jedan od terorista uzeo je lopatu i odrubio joj glavu. I glava joj se otkotrljala po zemlji. Vidim tu glavu (svaku večer)", prisjetio se s jezom, nakon gotovo dva mjeseca od događaja.
A posljednji u nizu je članak BBC-a, u kojem anonimni muškarac govori: "Neke su žene silovali prije nego što su ih ubili, neke dok su bile ozlijeđene, a neke dok su već bile mrtve. Teroristi su silovali njihova beživotna tijela. Očajnički sam im želio pomoći, ali ništa nisam mogao učiniti." Prema ovome, nekrofilija - od koje boluje jedan posto onih koji počine seksualno ubojstvo - je očito široko rasprostranjena u Pojasu Gaze.
Jedan od volontera koji je sakupljao tijela nakon napada opisao je tragove mučenja i sakaćenja trudnice. Rekao je da su joj razrezali utrobu, a zatim je ubili. Nakon toga su izboli fetus. Drugi je dao pisanu izjavu u kojoj navodi da je vidio tijela dviju žena u kibucu Be‘eri kojima su ruke i noge bile zavezane za krevet. "Jednoj su zabili nož u vaginu i zatim odstranili sve unutarnje organe", napisao je.
"Naježim se od same spoznaje. Znali su u detalje kako što točno nauditi ženama: rezati im organe, sakatiti genitalije, silovati", dodala je Elkayam-Levy. Što se tiče dokaza, nažalost, "istražitelji nisu imali uvijek priliku za detaljno dokumentiranje ili uzimanje forenzičkih dokaza", pošto su se bojali da su Hamasovci još uvijek u blizini. "Prvih pet dana su se u Izraelu još uvijek nalazili teroristi. A posvuda je bilo na stotine, stotine tijela. Bila su spaljena, bez organa, osakaćena", rekla je Netanyahuova ministrica za osnaživanje žena May Golan.
Golan je inače poznata kao jedna od liderica ustanka protiv crnačke rase u Tel Avivu. "Ispred svoje kuće vidim govna, pljuvačku i psihopate. Možete to vidjeti u njihovim očima, (to su) ljudi koji me samo žele ubiti. Ali nitko nam ne vjeruje. Mi smo rasisti. Rasisti smo jer želimo sačuvati naše živote i naš razum. Zato sam ja ponosna što sam rasist!", riječi su kojima je predvodila navedeni skup.
BBC kao dokaz silovanja navodi to da se na snimkama može vidjeti jedna žena, s lisicama i posjekotinama na rukama te velikom mrljom krvi na donjem dijelu hlača, kao i gole ili polugole taokinje koje su odveli militanti. Doduše, ako bi ovo bili dovoljni dokazi za čin seksualne agresije, što bismo tek mogli reći o desecima - ako ne i stotinama - zatočenih Palestinaca koje izraelski vojnici redovito skidaju gole do kože?
Međutim, taj isti BBC su njegovi novinari optužili za neprofesionalno izvještavanje o izraelsko-palestinskom sukobu, pri čemu su izrazi poput "masakra" i "zvjerstva" rezervirani "samo za Hamas, te skupinu predstavljaju kao jedinog poticatelja i počinitelja nasilja u regiji". "Ovo je netočno, ali je u skladu s cjelokupnim BBC-jevim izvještavanjem", navode u pismu zaposlenici ove kuće.
Osim zapadnih medija, teorije o Hamasovim seksualnim devijacijama propagiraju i zapadni političari. Tako Hillary Clinton poručuje: "Moramo odgovoriti na seksualno nasilje oružjem gdje god se dogodilo s apsolutnom osudom. Ne može biti opravdanja i isprika. Silovanje kao ratno oružje je zločin protiv čovječnosti. Nečuveno je da neki koji tvrde da se zalažu za pravdu zatvaraju svoje oči i svoja srca pred žrtvama Hamasa."
Ipak, prilično je zabrinjavajuće kad ovakve riječi izgovori opjevana ratna huškačica koja je odigrala jednu od glavnih uloga u destabilizaciji dobro dijela Afrike, na temelju laži koje je širio njezin State Department o tome da je Muammar al-Gaddafi dijelio Viagru svojim vojnicima da izvršavaju upravo - masovno silovanje.
Doduše, u Izraelu zaista postoji netko tko propagira masovna silovanja. Njegovo ime je Eyal Karim i on je glavni izraelski vojni rabin. I to je postao unatoč tome što je prije imenovanja izbio skandal oko njegovih izjava koje potiču vojnike da siluju žene tijekom rata.
Naime, Karim tvrdi da je, kao dio održavanja sposobnosti za vojsku i morala vojnika tijekom borbe, dopušteno "probiti" zidove skromnosti i "zadovoljiti zle sklonosti lijeganjem s privlačnim nežidovkama protiv njihove volje, iz obzira za poteškoće s kojima se vojnici suočavaju i za ukupni uspjeh".
Stavši mu u obranu, 150 cionističkih rabina je potpisalo izjavu u kojoj se navodi da je "pokušaj diskvalifikacije Karimovog imenovanja zbog njegovih legitimnih pozicija Tore pokušaj koji će ozbiljno naštetiti cijelom svijetu Tore u državi Izrael i Izraelskim obrambenim snagama".
Karim je sada i brigadni general te daje duhovne smjernice izraelskim vojnicima koji upravo - siluju Gazu.