Pred sami početak primirja između Izraela i Hamasa, u Bijeloj kući je vladala osjetna "zabrinutost" i to zbog "neželjene posljedice" koju će privremeni prekid vatre prouzrokovati. Naime, Bidenov tim se bojao da će ova pauza "omogućiti novinarima širi pristup Gazi te priliku da dodatno rasvijetle tamošnje razaranje i okrenu javno mnijenje o Izraelu".
Ovaj strah proizlazi iz činjenice da je u dosadašnjoj fazi sukoba zapadnim novinarima bilo dopušteno izvještavanje isključivo uz prethodnu kontrolu materijala od strane izraelske vojske (IDF), dok je tijekom primirja postojala realna opasnost od pojave stvarnog novinarstva s terena. Glasnogovornik IDF-a Daniel Hagari, upitan hoće li Izrael novinarima u tom periodu dozvoliti slobodu obavljanja svog posla, odgovara: "Nemam komentara."
Očekivano, zabrana odlaska u sjevernu Gazu medijskim ekipama je ostala na snazi; barem bez potpune kontrole. Međutim, u svijetu moderne tehnologije, slike izraelskih zločina počinjenih na tom području su se svejedno probile u eter. Tako su se na društvenim mrežama mogle vidjeti snimke ulica prekrivenih raspadajućim i pougljenjenim tijelima, među kojima su, već standardno, žene i djeca. Također, čitavi gradovi su pretvoreni u prah, lišeni ikakve mogućnosti povrataka u njih.
Ipak, vjerojatno najpotresnija snimka dolazi iz bolnice Al Nasr. Kako je izraelska vojska bila natjerala osoblje i pacijente - barem one pokretne - da se evakuiraju od tamo, obitelji su bile prisiljene tamo ostaviti svoje prerano rođene bebe na odjelu intenzivne njege. Sada su oni koji su se tamo vratili pronašli njihova tijela u poluraspadajućem stanju.
Što se tiče samog primirja, ono to baš i nije bilo. Naime, samo sat vremena nakon njegovog početka, izraelske snage su počele pucati na Palestince koji su se krenuli vraćati svojim kućama koje se nalaze u sjevernoj Gazi. Dvoje su ubijeni na licu mjesta. Dan nakon su okupatorske snage usmrtile četiri dječaka u Jeninu, a u srijedu još dvojicu.
Zatim su u četvrtak, na posljednji dan primirja, članovi Hamasa ubili troje ljudi na autobusnom stajalištu u Jeruzalemu. "Važno je razumjeti zašto je pauza završila. Završila je zbog Hamasa. Hamas je odstupio od obećanja koje je dao. U stvari, i prije nego je pauza završila počinili su odvratan teroristički napad u Jeruzalemu", pojasnio je kako stvari stoje američki državni tajnik Antony Blinken.
Doduše, prije kraja samog primirja, Hamas je Jeruzalemu ponudio transfer mrtvih tijela Shiri Bibas i njene dvoje djece koji su ubijeni tijekom zračnog napada izraelskih ratnih zrakoplova na Pojas Gaze. Njen suprug Yardin, još uvijek zatočen, je putem videoporuke premijera Benjamina Netanyahua da organizira pokop njegove obitelji.
"Bibi, bombardirao si i ubio moju ženu i moje dvoje djece, koji su bili najvažnija stvar u mom životu. Tražim od vas da moju obitelj vratite u njihovu domovinu kako bi mogli biti pokopani u Izraelu. Bibi, preklinjem te da ih vratiš u Izrael. Molim te, vratite ih kući", projecao je nesretni Izraelac.
Iz ureda izraelskog premijera su izvijestili da se "Izrael neće baviti izvješćima temeljenim na propagandi koja dolaze iz Hamasa". Glasnogovornik IDF-a je dodao da "Hamasove tvrdnje o obitelji Bibas ostaju nepotvrđene, a objavljena dokumentacija je psihološki terorizam".
Među ovu "propagandu", očito, spada i snimka oslobađanja Mie Schem, 21-godišnje izraelsko-francuske tattoo majstorice koju su Hamasovci zatočili na psytrance festivalu Supernova. Njeno lice je postalo poznato nakon što je Hamas u prvim danima sukoba objavio video na kojem se vidi kako se oporavlja od operacije. "Bila sam teško ozlijeđena u ruku. U bolnici su me operirali tri sata. Čuvaju me, daju mi lijekove, sve je u redu", rekla je tom prigodom djevojka. Sada je, iz auta Crvenog križa, prepričala svoje iskustvo s Hamasovim borcima: "Ljudi su jako dobri, jako ljubazni prema meni. Hrana dobra, ljubaznost i sve dobro."
Kako god, na sastanku s Netanyahuom u četvrtak, Blinken je inzistirao na tome da se Izrael "pobrine da vojna operacija u južnoj Gazi ne dovede do još većeg broja civilnih žrtava", prilikom čega "nije tražio od Izraela da prekine operaciju, ali je... rekao da što duže traje vojna kampanja visokog intenziteta, to će veći međunarodni pritisak rasti i na SAD i na Izrael da je zaustave".
Dakle, Washington nema problema s tim što će Izrael ubiti još tisuće civila u Gazi u drugoj fazi, sve dok taj broj nije "veći" nego u prvoj fazi. Također, Bijelu kuću, očito, više brine to što bi ih svijet mogao vidjeti kao supotpisnika masovnog masakra, nego što se taj masovni masakr uopće događa.
U prvih dva dana nastavka ovog masakra su izraelske snage pobile nekih 1.000 ljudi; što je značajno viši broj dnevno umrlih nego prije primirja. Ponovo je bombardiran izbjeglički kamp Jabali, gdje su već ubijene stotine Palestinaca. Sada ih je eliminirano "samo" par desetaka. U skladu s ovim ciljanjem civilne infrastrukture, napadnut je i konvoj Liječnika bez granica.
I, premda je dosad Izrael zapovijedao stanovnicima Gaze da se imaju evakuirati na jug, gdje će biti u "sigurnoj zoni", sada je i tamo sigurnost postala nepoznat pojam. Naime, okupacijske snage su se upravo posvetile napadima na civilne stambene komplekse u Khan Yunisu, rušeći ih sve po redu. U srceparajućoj sceni, dok je dopisnica Ruba Khaled izvještavala uživo o ovim zbivanjima, svjedočila je bombardiranju svoje kuće, nakon čega je bespomoćno pognula glavu, s izrazom očaja na licu.
Doduše, izraelska "najmoralnija vojska na svijetu" (kako joj tepaju) je sada smislila novo rješenje kako civilnoj populaciji Gaze olakšati totalno uništenje njihovog habitata. Tako su na Pojas pobacali pamflete na kojima se nalazi QR kod koji vodi do karte s numeriranim oznakama svakog lokaliteta u toj okupiranoj zoni, a pomoću čega će izvještavati Palestince koje područje je iduće na redu za sravnjivanje sa zemljom. Otprilike nešto kao popularna društvena igra potapanja brodova, samo sa živim ljudima.
Na karti je označena i "tampon zona" (Rafah) između Gaze i egipatskog Sinaja. Ovo je dodatno znakovito znajući da je Netanyahu naložio Ronu Dermeru, ministru strateškog planiranja, da istraži načine za "prorjeđivanje" stanovništva Gaze, među kojima je fokus na "opuštanje prigušnog prstena na granici Gaze". "Deseci milijuna izbjeglica napustili su borbene zone širom svijeta u proteklom desetljeću. Od Sirije do Ukrajine. Svi su imali adresu u zemljama koje su se složile prihvatiti ih kao humanitarnu gestu. Pa zašto bi Gaza bila drugačija? ... Iako će prijelazi u Izrael ostati neprohodni, postoje i druge mogućnosti. Rafah je jedan od njih, unatoč žestokom otporu Egipta ... More je također otvoreno za Gazane. Izrael vlastitom voljom otvara pomorski prijelaz i omogućuje masovni bijeg u europske i afričke zemlje", piše izraelski Hayom.
Međutim, Izrael ima i neke druge metode za "prorijeđivanje". U središtu njih je svakako "Dahijska doktrina", koja datira iz vremena Drugog libanonskog rata 2006. godine. Prema njoj, u ratu protiv gerilskih grupa poput Hamasa ili Hezbollaha, Izrael mora koristiti nerazmjernu i nadmoćnu silu, ciljajući civilnu i javnu infrastrukturu kako bi se uspostavilo odvraćanje i prisililo stanovništvo da izvrši pritisak na neprijateljske skupine da prekinu svoje napade.
Iz ove doktrine je, čini se, rođen i koncept "meta moći"; privatnih rezidencija, stambenih blokova, javne infrastrukture i energetskih postrojenja koje IDF u svojim "obrambenim" operacijama može odlučiti bombardirati, iako nisu izrazito vojne prirode. Cilj ovih pohoda - konkretno u trenutnoj operaciji "Željezni mačevi" u Gazi - je naštetiti civilnom društvu i "stvoriti šok" koji će "navesti civile da izvrše pritisak na Hamas", navedeno je u najnovijoj istrazi izraelskog časopisa +972, temeljenoj na razgovorima sa sedam sadašnjih i bivših članova izraelske obavještajne zajednice.
Nekoliko ovih sugovornika je potvrdilo da izraelska vojska raspolaže preciznim podacima o tome koliko će civila vjerojatno biti ubijen u napadu na određeni cilj. U jednom konkretnom slučaju o kojem su govorili izvori, izraelsko vojno zapovjedništvo je svjesno odobrilo ubojstvo stotina palestinskih civila, u pokušaju atentata na jednog vrhovnog vojnog zapovjednika Hamasa.
"Brojke su porasle s desetaka civilnih smrti (dopuštenih) kao kolateralne štete u sklopu napada na višeg dužnosnika u prethodnim operacijama, do stotina civilnih smrti kao kolateralne štete (sada)", rekao je jedan izvor. "Ništa se ne događa slučajno. Kada je trogodišnja djevojčica ubijena u domu u Gazi, to je zato što je netko u vojsci odlučio da nije velika stvar da ona bude ubijena, da je to cijena koju je vrijedilo platiti kako bi se udarilo (na neki drugi) cilj. Mi nismo Hamas. Ovo nisu nasumične rakete. Sve je namjerno. Točno znamo kolika je kolateralna šteta u svakom domu", objasnio je drugi.
Još jedan razlog za veliki broj ciljeva i veliku štetu civilnom životu u Gazi je raširena uporaba sustava pod nazivom "Habsora" (Evanđelje), koji je u velikoj mjeri izgrađen na umjetnoj inteligenciji i može "generirati" ciljeve gotovo automatski, prolazeći kroz golemu bazu podataka brzinom koja daleko premašuje ono što bi "desetci tisuća obavještajaca mogli obraditi".
Nagon za ovakvom produkcijom velikog broja ciljeva je također realizacija Dahijske doktrine što, kako je opisao bivši obavještajni časnik, omogućava "tvornicu masovnih ubojstava" u kojoj je "naglasak na kvantiteti, a ne na kvaliteti". "Od trenutka kada je ovaj stroj aktiviran, svaki dan je generirao 100 novih meta. U prošlosti je bilo trenutaka u Gazi kada smo stvarali 50 ciljeva godišnje", kazao je Izraelac.
Habsora je zadužena za planiranje napada na stambene kuće u kojima se sumnja da žive članovi Hamasa, pri čemu joj je cilj "ubiti što je moguće više Hamasovih operativaca". Imajući u vidu da ova militantna skupina broji nekih 30.000 pripadnika, to je mnogo meta na području površine Brača. A kada kriteriji oko nanošenja štete palestinskim civilima budu znatno opušteni - kao što je to upravo slučaj - onda se "granatira na temelju širokog ćelijskog određivanja cilja, ubijajući civile". "To se često radi kako bi se uštedjelo vrijeme, umjesto da se malo više radi kako bi se dobilo točnije određivanje", rekao je izvor.
Isto tako, postoje stupnjevi kolateralne štete prema kojima vojska određuje je li moguće napasti metu unutar privatne rezidencije. "Kada opća direktiva postane ‘Kolateralna šteta 5‘, to znači da smo ovlašteni pogoditi sve mete koje će ubiti pet ili manje civila. U moje vrijeme, da je kuća na kojoj sam radio imala oznaku Kolateralna šteta 5, ne bi uvijek bila odobrena (za napad). Koliko ja razumijem, danas mogu označiti sve kuće (bilo kojeg operativca Hamasa bez obzira na čin). To je puno kuća. Članovi Hamasa koji zapravo nisu bitni ni za što žive u kućama diljem Gaze. Pa obilježe dom i bombardiraju kuću i ubiju sve tamo", iznio je jedan od obavještajaca.
Imajući ovo sve u vidu, nije nimalo čudno što je bivši glavni tužitelj na Međunarodnom kaznenom sudu Luis Ocampo, definiravši situaciju međunarodnim pravom, izraelsku opsadu Gaze nazvao "genocidom". James Elder, glasnogovornik UNICEF-a, je pak iz bolnice Al-Naser u Gazi ustvrdio da je "ovo rat protiv djece", dok se bivša američka veleposlanica u nekoliko zemalja Bliskog istoka, Marcelle Wahba, zapitala: "Je li Amerika ikada pozvala Izrael na odgovornost za svojih 50+ godina nehumanog ugnjetavanja Palestinaca? Naprotiv, dajemo im diplomatsko pokriće, financiramo ih i osnažujemo da nastave svoju barbarsku politiku bez posljedica."
A svijet, jasno, nije slijep na ovakvo stanje stvari. Tako je naslovnica libanonskih novina prošlog mjeseca prikazivala lice predsjednika Bidena pokraj slika mrtve palestinske djece, pod naslovom: Zapadni genocid. U Egiptu i nekim državama Perzijskog zaljeva, nekadašnji prodajni objekti Starbucksa i McDonald‘sa zjape prazni zahvaljujući bojkotu američkih marki. A u Bejrutu, Tunisu i drugim arapskim prijestolnicama, prosvjednici su marširali prema američkim veleposlanstvima, iskaljujući bijes zbog nevjerojatnog broja žrtava u Gazi paljenjem američkih zastava.
"Prevladavajući stav na cijelom Bliskom istoku je da dok Izrael vodi borbe, ovo je američki rat. Bez diplomatskog pokrića i visokotehnološkog streljiva koje su osigurale Sjedinjene Države, kaže se u obrazloženju, Izrael ne bi mogao izvesti veliku operaciju koju je pokrenuo u Gazi kako bi iskorijenio Hamas", primjećuje Washington Post.
A kolike napore će Bijela kuća uložiti da bi zaustavili krvavi pohod izraelskog režima prilično prosto predmnijeva jedno sjećanje Menachema Begina, bivšeg vođe cionističke militantne skupine Irgun (koju je Velika Britanija nazivala teroristima), osnivača Netanyhuovog Likuda i nekadašnjeg izraelskog premijera. Naime, prisjećajući se razgovora s Bidenom 1982., kada mu je ovaj u jeku Libanonskog rata rekao da bi "nasilno odbio sve koji bi htjeli napasti njegovu zemlju, čak i kada bi to značilo ubijanje žena i djece", Begin kaže: "Ogradio sam se od ovih primjedbi ... Prema našim vrijednostima, zabranjeno je ozljeđivati žene i djecu, čak i u ratu ... Zabranjeno je težiti ovome. Ovo je mjerilo ljudske civilizacije, ne nauditi civilima."
Pa, više nije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....