Dramatično je zazvučalo kad je početkom ovog tjedna šef Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafael Mariano Grossi upozorio na nuklearnu opasnost iz Teherana.
- Iran je udaljen tjednima, ne mjesecima, do dovoljno obogaćenog urana za razvoj nuklearne bombe – rekao je Grossi u utorak za njemačku agenciju DW.
Riječi šefa IAEA zazvučale su dramatično, jer je klub nuklearnih sila jedan od najekskluzivnijih klubova na svijetu – službeno ima osam, a neslužbeno devet članica - a zapadni ogranak tog kluba nikako ne želi priključenje Irana, koliko god Teheran godinama tvrdio da ne želi napraviti nuklearnu bombu, već da im nuklearni razvoj služi isključivo u civilne svrhe.
Službene članice nuklearnog kluba su tri zapadne sile (SAD, Britanija, Francuska) i pet sila Istoka (Rusija, Kina, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja), a neslužbena članica je Izrael, zemlja koja je geografski smještena na Istoku, ali politički gravitira Zapadu. Upravo je Izrael, kao glavni regionalni neprijatelj Irana, najzainteresiraniji da Iran nikad ne postane nuklearna sila.
Štoviše, mnogi analitičari smatraju da je nedavni izraelski napad na iranski konzulat u Damasku bio potaknut željom Izraela da očekivani iranski odgovor pokrene eskalaciju koja bi dovela do izraelsko-iranskog rata (u koji bi se na strani Izraela morao uključiti SAD) prije no što Iran razvije nuklearne sposobnosti.
Srećom, pažljivo kalibrirani iranski odgovor, koji nije uzrokovao ljudske žrtve u Izraelu, kao i odlučno protivljenje Amerike i drugih izraelskih zapadnih saveznika svakoj daljnjoj eskalaciji spriječili su takav rasplet.
Tajna veza komunista i teokrata
Pa iako je ovog puta oružani konflikt Irana i Izraela izbjegnut, ostaje činjenica da nuklearni Iran i dalje za Izrael i njegove zapadne saveznike predstavlja „crvenu liniju”. Stoga je i šef IAEA u tom razgovoru za DW požurio ublažiti dramatičnost trenutka, rekavši kako visoko obogaćeni uran ne znači automatski da će Iran odmah imati atomsku bombu.
- Funkcionalna nuklearna bojeva glava zahtijeva mnoge druge stvari, neovisno o proizvodnji fisijskog materijala - rekao je Grossi u utorak, dodavši da su ciljevi Irana „stvar nagađanja”.
Istog dana u posjet Teheranu banula je visoka delegacija iz Sjeverne Koreje, nuklearne sile koja baš nije poznata po međudržavnim putovanjima njenih dužnosnika. Ovog puta, međutim, sjevernokorejska državna agencija KCNA objavila je da se izaslanstvo iz Pjongjanga, „koje predvodi ministar za međunarodnu trgovinu Yun Jong Ho”, nalazi u posjetu Iranu.
Taj je posjet sjevernokorejskih komunista iranskim teokratima izazvao uzbunu na Zapadu, gdje se smatra da Pjongjang i Teheran imaju tajne vojne veze, odnosno da već dugo surađuju na programima izrade balističkih projektila.
- Taj posjet svjedoči o namjeri Pjongjanga da proširi i osnaži veze s Teheranom, moguće i u obliku dostave oružja koje bi Islamskoj Republici pomoglo u sukobu s Izraelom. Na taj posjet treba obratiti veliku pažnju s obzirom na trenutnu situaciju između Teherana i Jeruzalema – smatra analitičar Južnokorejskog instituta za nacionalno ujedinjenje Hong Min, ukazujući da su Iran i Sjeverna Koreja surađivali na programima naoružanja još 80-ih godina prošloga stoljeća.
- I kao što je Pjongjang isporučivao oružje Rusiji, isto to sad može učiniti i s Teheranom, u zamjenu za naftu ili financijsku pomoć – zaključuje južnokorejski analitičar.
Upozorenje Ebrahima Raisija
Drugim riječima, Izrael i njegovi zapadni saveznici strahuju da je visoka delegacija iz Pjongjanga u Teheran došla vođena principom:
„Mi vama A-bombu, vi nama naftu i hranu.” Ta su strahovanja potaknuta nagađanjima da je Sjeverna Koreja posljednjih mjeseci ojačala vojne veze s Moskvom: Južna Koreja tvrdi da su njihovi sjeverni susjedi poslali Rusiji oko 7000 kontejnera oružja za rat u Ukrajini, u zamjenu za tehničku pomoć oko razvoja špijunskih satelita.
Nadalje, zapadni izvori tvrde i da je Iran dostavio Rusiji veliki broj dronova i balističkih projektila za ukrajinski rat, a neki smatraju da je i ta suradnja povezana sa Sjevernom Korejom.
Štoviše, pojedini izvori čak navode da je Iran možda već nabavio od Sjeverne Koreje potrebnu tehnologiju za izradu A-bombe – ili makar znanstvenike potrebne za njezin razvoj – čime se objašnjava neobična smjelost nedavnog masovnog iranskog napada na Izrael, u kojem je Iranska revolucionarna garda (IRCG) upotrijebila stotine dronova, raketa i krstarećih projektila.
Takav je napad na Izrael donedavno bio nezamisliv upravo zbog izraelskog (neslužbenog) članstva u klubu nuklearnih sila, odnosno zbog izraelske atomske nadmoći, pa se pretpostavlja da se i Iran opasno približio tom klubu, a možda i postao još jedan njegov neslužbeni član.
U prilog takvoj teoriji ide i ovotjedni istup iranskog predsjednika Ebrahima Raisija – koji je u utorak 23. travnja prenijela iranska državna agencija IRNA – da će eventualni napad Izraela na iranski teritorij rezultirati time da „neće ostati ništa od cionističkog režima”. Ta se izjava iščitava kao perzijsko upozorenje da Iran već posjeduje naoružanje kojim može ozbiljno ugroziti Izrael.
Promašena politika Zapada
Ove bliske veze u trokutu Teheran – Pjongjang – Moskva izazvale su reakciju Washingtona, pogotovo nakon što se tajnik iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Akbar Ahmadian nekidan sastao s moćnim tajnikom ruskog Vijeća sigurnosti Nikolajem Patruševim i potpisao memorandum o razumijevanju o vojnoj suradnji. Stoga je u četvrtak 25. travnja savjetnik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan izrazio zabrinutost zbog vojne suradnje između Irana, Rusije i Sjeverne Koreje.
- Posljednjih godina svjedoci smo vojne suradnje između Irana i Sjeverne Koreje, ali velika suradnja na području bespilotnih letjelica između Irana i Rusije u zadnje dvije godine postala je nešto novo. Ako Rusija dostavi oružje Iranu, to će destabilizirati situaciju na Bliskom istoku - rekao je Sullivan na konferenciji za novinare, vjerojatno aludirajući na vijest da će Iran vrlo skoro dobiti prvu seriju ruskih lovaca Su-35, što je prije nekoliko dana objavio izraelski list Haaretz.
Savjetnik Bijele kuće pritom je dodao i da su zbog nedavnog iranskog napada na Izrael „bez presedana” zemlje G7 odlučile uvesti nove sankcije protiv Irana. Zanimljivo je da prethodni izraelski napad na iranski konzulat u Damasku – što je također „bez presedana” u izraelsko-iranskim odnosima – Sullivan nije ni spomenuo, a kamoli da bi razmatrao sankcije Izraelu zbog tog napada, koji je prouzročio iranski odgovor.
Štoviše, čovjek iz Bijele kuće je poručio da će SAD u koordinaciji s Britanijom i Europskom unijom dodatno izolirati Iran i pojačati pritisak na njega. Neobično je što američki i zapadni dužnosnici ne uviđaju da politikom izolacije Irana upravo guraju tu zemlju u naručje Moskve i Pjongjanga.