"Zovem se broj 1100", rekla je Hala, još uvijek u strahu da se identificira pravim imenom. Ona je jedna od više tisuća ljudi koji su oslobođeni iz zatvora režima svrgnutog sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, nakon što se urušio u ofenzivi pobunjenika u manje od dva tjedna, piše Jutarnji list.
Za Al Jazeeru je rekla da je odvedena s kontrolne tačke u Hami 2019. godine, optužena za "terorizam" - optužba koja se u Siriji često koristila za one za koje se sumnjalo da se protive vladi. Odvedena je u Alep, gdje je zatvorena, a zatim prebacivana iz jednog zatvora u drugi.
Bila je zatvorena sve dok sirijske opozicijske snage nisu stigle u Centralni zatvor u Alepu 29. studenoga, oslobodivši nju i više drugih zatvorenika.
"Nismo mogli vjerovati da je to stvarno i da ćemo vidjeti svjetlo", rekla je o otvaranju zatvora od strane pobunjeničkih snaga predvođenih Hayat Tahir al-Shamom (HTS) krajem studenoga.
"Radost je bila velika - uzvikivali smo i klicali, željeli smo ih zagrliti i poljubiti. A sreća je bila još veća kad sam stigla do svoje obitelji. Kao da sam se ponovno rodila", kaže Hala o svojim osloboditeljima.
Zatvor u Alepu bio je u nizu objekata koje je otvorio HTS, čiji je munjeviti napredak od Alepa do Damaska zaprepastio mnoge diljem svijeta i svrgnuo al-Asada.
Hala je bila samo jedna od više od 136.614 osoba koje su, prema Sirijskoj mreži za ljudska prava, bile zatvorene unutar sirijske brutalne mreže zatvora prije napredovanja pobunjenika. Sirijski zatvori bili su ključan stup podrške al-Asadovom režimu. Fotografije, prokrijumčarene iz Sirije 2013., pokazale su ono što je Human Rights Watch opisao kao "neoboriv dokaz raširenog mučenja, izgladnjivanja, premlaćivanja i bolesti u pritvorskim objektima sirijske vlade", što je predstavljalo zločin protiv čovječnosti, rekla je grupa za prava.
Hala se prisjetila uhićenja i mučenja još jedne djevojke, 16-godišnjakinje za koju kaže da je nakon toga umrla. Njezino uhićenje uslijedilo je samo dva mjeseca nakon vjenčanja, a tad su uhićeni i još jedna studentica, starija žena te dva liječnika, koje je policija optužila da su liječili revolucionare.
Sjećanja se ne mogu izbrisati
"Bilo je to kao na dan mog rođenja, kao da je bio prvi dan mog života. Sreća je neopisiva", rekao je za Al Jazeeru 49-godišnji Safi al-Yassin o izlasku iz zatvora u Alepu.
Al-Yassin je opisao kako je s drugima slušao zvuk borbi koje su se približavale zatvoru prije 29. studenoga, prije nego što je "zavladao mir, a onda smo čuli pjesmu", rekao je, misleći na slavlje pobunjenika.
"Bilo je oko 5000 zarobljenika", prisjetio se. "Počeli smo razbijati prozore i vrata kako bismo izašli. Čak su i oficiri i stražari na sebe navlačili civilnu odjeću i izlazili s nama, koristeći priliku kako ih pobunjenici ne bi uhitili".
Al-Yassin je bio kovač koji je izrađivao ribarske brodove u Baniyasu, obalnom gradu na sjeverozapadu Sirije, prije nego što je pritvoren. Prije puštanja na slobodu, kaže da je bio skoro na polovici kazne od 31 godine zatvora zbog sudjelovanja u jednim od demonstracija koje su zahvatile zemlju na početku sirijske revolucije 2011.
Tijekom sljedećih 14 godina, rekao je, bio je podvrgnut "teškoj fizičkoj i višegodišnjoj psihičkoj torturi" na različitim lokacijama unutar opsežnog sirijskog zatvorskog sistema. Premještajući se od zatvora do zatvora, od kojih je svaki provodio vlastitu brutalnu vrstu ispitivanja, al-Yassin je proveo godinu dana u ozloglašenom zatvoru u Saydnayi, objektu koji je Amnesty International 2017. opisao kao "ljudsku klaonicu", prije nego što je premješten u Sweidu i na kraju u Alep.
Al-Yassin je rekao kako je njegov tretman u Saydnayi bio "neopisiv".
"Scene koje sam vidio ne mogu se izbrisati iz sjećanja čak ni do smrti", izjavio je, prisjećajući se prizora "starijeg čovjeka prekrivenog krvlju, koji je kasnije preminuo".
Približavanje smrti
Među oslobođenima je i Maher, koji također nije želio reći svoje puno ime. Uhićen zbog "financiranja terorizma" 2017., proveo je posljednjih sedam godina u pritvoru bez suđenja unutar sirijskog zatvorskog sistema. Mislio je da su ga vlasti "zaboravile".
"Kao da nisam čovjek, jer sam samo broj", rekao je. Opisao je užas onoga što je doživio i vidio u zatvoru.
"Svaka minuta činila se kao da se približava smrt zbog težine mučenja i brutalnih metoda, koje ni životinja ne bi mogla izdržati", rekao je.
Njegov najšokantniji trenutak možda je bio kad je naišao na rođaka u ozloglašenom zatvoru Mezzeh u Damasku.
"Stigao je autobus i dovezao zatvorenike koji su prebačeni u moju ćeliju. Među njima je bio i jedan zatvorenik koji je sličio mom šogoru. Prvo sam oklijevao i pomislio u sebi: ‘Ovo ne može biti Ayman, ne može biti on - noge mu nisu amputirane", rekao je Maher.
Dalje je opisao da je prišao zatvoreniku kako bi potvrdio najgore sumnje. Taj zatvorenik već je bio "izgubio razum". Na kraju je Maher tek preko tetovaže shvatio da je to čovjek kojeg poznaje iz života izvan zatvora.
Mezzeh je bio samo jedan od objekata u kojima je Maher bio zatvoren. Nakon godina mučenja, rekao je da nije očekivao da će napustiti zatvor u Alepu. Ali onda se dogodilo neočekivano.
"(Kako) se zvuk pucnjave približavao zatvoru, svi smo počeli uzvikivati ‘Allahu Ekber‘ (Bog je velik) i nismo mogli vjerovati da je ovaj san postao stvarnost", rekao je.
"Napustili smo zatvor nakon što smo razbili vrata, zagrlili smo revolucionare, poklonili se Bogu u znak zahvalnosti. Otišao sam do kuće moje sestre, koja živi u Idlibu sa svojom obitelji", kaže.
Najstariji politički zatvorenik u svijetu
Na slobodu je u nedjelju pušten i Ragheed al-Tatari, bivši pilot sirijskih zračnih snaga koji je početkom 1980-ih odbio bombardirati grad Hamu po zapovijedi Hafeza Asada. U zatvorima je proveo 43 godine. Prvi put uhićen je 1980., a zatim ponovno 1981. jer je odbio poslušati vojnu naredbu da se bombardiraju položaji pobunjenika u Hami. Od tad je bio pritvoren u različitim zatvorima sirijskog režima.
Ragheed Al-Tatari prvo je zatražio azil u Jordanu, a zatim u Egiptu jer se bojao za svoju sigurnost nakon što je u Siriji pokrenuta istraga protiv njega. No nažalost, njegov zahtjev za azilom nije prihvaćen i pritvoren je kad je imao samo 26 godina dok je pokušavao ponovno ući u zemlju kako bi se vratio svojoj trudnoj ženi, piše Maxportal.
Nakon što je uhićen, ni njegova supruga ni itko drugi godinama nije imao nikakvih vijesti o njemu. Ragheed al-Tatari proveo je tri godine u vojnom zatvoru Mezzeh, 16 godina u zatvoru Tadmor i 11 godina u zatvoru Saidnaya. Godine 2011. prebačen je u civilni zatvor Adra.
Godine 2023., još uvijek u zatvoru nakon 41 godine zatočeništva, Ragheed Al-Tatari je, prema riječima predsjednika Udruge zatočenika i nestalih zatvora Saidnaya (ADMSP), bio najstariji politički zatvorenik na svijetu.
Njegov sin Waël al-Tatari, rođen ubrzo nakon očeva uhićenja, izbjegao je u Kanadu. Sad živi u Calgaryju. Siriju je napustio 2013., a u Kanadu došao kao izbjeglica 2019. Tatari se godinama zalagao za oslobađanje svog oca s kojim je komunicirao preko odvjetnika koji ga je povremeno posjećivao u zatvoru.
No najpotresnija scena iz sirijskih zatvora ona je sa snimke na kojoj se vidi malo dijete koje izlazi iz ćelije. Dječak stoji kraj otključanih vrata i izgleda zbunjeno dok pobunjenički vojnici viču "Allahu Akbar" te oslobađaju stotine zatvorenika.
U vojnom zatvoru u blizini Damaska navodno je od 2011. obješeno između 5000 i 13.000 zatvorenika. Militanti su bjesomučno rezali lokote na vratima zatvorskih ćelija u zatvoru Saydnaya kako bi oslobodili stotine zatvorenica i njihove djece nakon što je srušen al-Asadov brutalni režim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....