Dominic Waghorn, vanjskopolitički urednik Sky Newsa, napisao je članak u kojem iznosi svoje iskustvo s odbjeglim sirijskim tiraninom Bašarom al-Assadom i njegovom suprugom Asmom. Upoznao ga je, kaže, 2009. godine, prije nego je postao masovni ubojica, prenosi Jutarnji.
Bashar al-Assad počeo je karijeru kao očni liječnik, a završio kao tiranin i masovni ubojica u bijegu. Muškarac koji je učio spašavati živote u Damasku i Londonu, kasnije ih je oduzimao u stotinama tisuća, bombardirajući bolnice i ubijajući plinom svoje ljude.
Bio je to, piše Waghorn, neobično nedojmljiv čovjek. Visok, malo nezgrapan, tankih čupavih brkova koji pomalo fuflja dok govori. Britansko-američki pisac i novinar Christopher Hitchens, piše autor, prisjetio se izraza čuvene i utjecajne teoretičarke politike i filozofkinje Hannah Arendt o "banalnosti zla" kad se prisjetio susreta s jednim drugim diktatorom, argentinskim generalom Jorgeom Rafaelom Videlom. No, to se jednako tako odnosilo i na Bašara al-Assada, kojem je nazvao ljudskom četkicom za zube.
Bio je, navodi autor, posve običan, više čudak nego zao, s visokim i neugodnim smijehom. Bilo je to posve drugačije vrijeme u posve drugačijoj Siriji kada su Assad i njegova supruga pozvali Sky News u Damask. Ekipa Sky Newsa išla je s njima u šetnju jedne tople proljetne večeri 2009. godine.
Barack Obama je upravo bio inauguriran za predsjednika SAD-a. Svojim drhtavim glasom Assad je rekao da bi želio pozvati mladog predsjednika u Siriju, putem Sky Newsa. Gotovo se zakikotao dok je to govorio. Njegova supruga, rođena u Velikoj Britaniji, blistala je uz njega. Tada se sve činilo mogućim, no samo dvije godine kasnije Siriju su zahvatili prosvjedi tzv. Arapskog proljeća. Bašar al-Assad je odgovorio brutalnom silom, a ta sudbonosna odluka dovela je Siriju u stanje razornog građanskog rata.
Assad je neočekivano postao predsjednik i činilo se - nevoljko. Njegov stariji brat Bassel bio je pripremljen za taj posao. Bio je sve što Bašar nije bio, zgodan i samouvjeren, vojnik specijalnih snaga, očev miljenik. No, Bassel je poginuo u prometnoj nesreći. Je li Assadova nemilosrdnost kasnije proizašla djelomično iz ogorčenosti od strane drugog brata i sestre? Je li se trebao dokazati svojem dominantnom pokojnom ocu da je snažan kao i njegov brat? Je li slabiji, zapostavljeni Bashar pretjerano kompenzirao svoje nedostatke masovnim pokoljem stotina tisuća?
Assadovi su bili specifična obitelj - njihovoj uspješnosti treba dodati oružje, kemijsko i biološko, da bi se dobila puna slika. Otac Hafez, hladni proračunati patrijarh čije je postignuće preuzimanja vlasti u Siriji i dominacije njome desetljećima bilo ugroženo njegovom spletkarskom, slabijom djecom. Bašarom, zamišljenim nasljednikom, i Maherom, njegovim psihotičnim, poremećenim bratom koji je osobno nadzirao veći dio režimskog terora.
Kad mu je otac umro 2000. godine, Assada su pozvali da se vrati iz Londona, prekinuvši njegovu karijeru očnog liječnika kako bi ga naslijedio. Isprva je obećao reforme i činilo se da se zemlja otvara. Assadova telegenična supruga Asma, koju su sirijski roditelji odgojili u zapadnom Londonu, bila je dio svega toga, zadužena da predstavlja modernizirajuću budućnost. U tome je bila puno bolja od svog supruga, koji je pred kamerama bio takav kakav je bio, običan.
Otkrila je Waghornu da je putovala zemljom inkognito nakon što je njezin suprug preuzeo vlast, kako bi mu pomogla razumjeti potrebe naroda. Bili su normalan, običan par iz srednje klase, rekla je, koji nije volio ništa više nego iznenaditi stanovnike Damaska pojavljivanjem u restoranima prilikom izlazaka u glavnom gradu. Časopis Vogue je kasnije bio kritiziran jer je Asmu al-Assad nazvao "Pustinjskom ružom", ali nisu bili jedini koji su ‘pali‘ na nju i cijelu priču. Tih dana postojao je istinski osjećaj da je Sirija na novom putu. Možda su i Bašar i Asma također vjerovali u to.
Ipak, u pozadini, represija i korupcija nikada nisu nestale. Assad je dijelio unosne ugovore o privatizaciji prijateljima i obitelji. Assadova tajna policija gušila je neslaganje jednako brutalno kao i prije. Dvije godine nakon poziva Obami, Assad je bio prisiljen birati između novog puta naprijed i represivnih metoda svog oca. U južnom gradu Daraa zbog prosvjeda inspiriranih ‘Arapskim proljećem‘ koje je zahvatilo regiju uhićena su djeca. Policija ih je mučila, ubila i vratila njihova unakažena tijela.
Prosvjedi su zahvatili jug. Činilo se da Assadov režim isprva nije bio siguran kako odgovoriti. Ako je i bilo pokušaja mirenja, to je kratko trajalo - Bašar al-Assad vratio se staroj obiteljskoj taktici. Godine 1982. njegov otac Hafez pobio je tisuće ljudi u gradu Hama nakon pobune.
Diljem zemlje izbili su mirni prosvjedi, a Assad je naredio svojim sigurnosnim snagama da ih razbiju, otvarajući vatru na mirne nenaoružane mase. Njegov brat Maher snimljen je kako to osobno čini. U konačnici, Sirijci nisu imali drugog izbora nego pribjeći naoružavanju. Ustanak je prerastao u oružanu pobunu. Zatim su se uključile vanjske sile, pretvarajući sukob i u posrednički i u građanski rat.
Assad je bio sav u tome. Podrijetlom iz manjinske alavitske sekte, denominacije šijitskog islama, nikada si nije mogao priuštiti poraz. Očajnički želeći pobijediti, pribjegavao je metodama koje su bile sve više očajničke. Iz helikoptera je izbačeno na tisuće barel bombi (bačve ispunjene eksplozivom i metalom), a potom i kemijsko oružje, plinoviti klor, sarin i iperit. Deseci tisuća protivnika režima nestajali su u zatvorima, gdje su mučenja, seksualno zlostavljanje i masovna vješanja bili uobičajena stvar.
Assad se nikada ne bi mogao održati bez svojih saveznika - ruskih snaga u zraku, a iranskih na zemlji. Njihova podrška preokrenula je rat u njegovu korist, pobunjenici su se povukli na sjeverozapad zemlje, u zonu ubijanja u pokrajini Idlib.
Godinama je sukob bio zamrznut, ali su Assadovi neprijatelji iskoristili to vrijeme da se ponovno naoružaju i nauče nove taktike i disciplinu. Njegovi su saveznici, pak, bili oslabljeni i ometeni - Rusija je zaglavila u svojem ratu u Ukrajini, a Iran je oslabljen događajima u Libanonu, gdje je njegova posrednička skupina Hezbolah desetkovana u sukobu s Izraelom.
Bashar al-Assad, mladi očni liječnik s glamuroznom britanskom suprugom, postao je zli despot, ubojica, izopačen i potpuno opčinjen moći. Njegova vladavina izgubila je svaki legitimitet prije mnogo godina. Truo i šupalj, bez vanjske potpore, njegov režim se urušio, što je lekcija i drugima sličnima, ne samo njegovim saveznicima u Moskvi i Teheranu.
Bile su potrebne godine i stotine tisuća života, ali Sirijci su konačno svrgnuli omraženog diktatora. Dinastija za koju je Assadov otac mislio da ju je izgradio, propala je. Bašar al-Assad i njegova supruga Asma mogli bi pronaći utočište u inozemstvu (tekst je pisan prije nego je ruska državna novinska agencija TASS objavila da je Assad s obitelji stigao u Moskvu, op.a.), no sudbina ostatka njihove užasne obitelji je nepoznata, zaključio je Dominic Waghorn za SkyNews.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....