Koliko je Kina doista spremna za rat na Pacifiku, vjerojatno je ključno pitanje svjetske sigurnosti. Nije u pitanju samo Tajvan. Kina je u tom pogledu vrlo osjetljiva i vojnim vježbama reagira na svaku neopreznu izjavu, i to je u sferi očekivanog. No Kina je sve agresivnija i u odnosu prema Japanu, Filipinima, pa čak i Indiji. Nervozu podiže zapadni vojni savez AUKUS (Amerike, Ujedinjenog Kraljevstva i Australije), te silne indopacifičke strategije, koje usvajaju sve važnije europske zemlje.
Kineski predsjednik Xi rekao je da se njegova zemlja mora pripremiti za "najgore moguće i ekstremne scenarije" i biti spremna izdržati "jake vjetrove, nemirne vode, pa čak i opasne oluje". Peking trenutno jako profitira od ruske ekonomske nemoći, koja je prisiljava da naftu prodaje Kini po gotovo dampinškim cijenama.
Četiri kineska ključa
Ugledni The Economist markirao je četiri čimbenika koja bi Kinu, koja nije ratovala već 40 godina, mogla pretvoriti u vatrenog zmaja. Prvi je već spomenuta agresivnija reakcija na teritorijalne sporove (s Filipinima i Japanom, a ne samo vezano uz Republiku Kinu, odnosno Tajvan). Drugi je taj što se vojna ravnoteža u Aziji mijenja u korist Pekinga, pa bi ga to moglo uvjeriti u povoljan ishod rata. Treće, kako se kineski kratkoročni vojni izgledi poboljšavaju, njezini dugoročni strateški i gospodarski pokazatelji sve su mračniji, što je, promatrajući povijest, znalo dovesti do pogrešnih, ratničkih odluka. Četvrto, Xi je Kinu, procjenjuje The Economist, pretvorio u personalističku diktaturu one vrste koja je posebno sklona katastrofalnim pogrešnim procjenama i skupim ratovima.
Već dugo Kina intenzivno uvježbava urbano ratovanje, što se pripisuje planiranoj invaziji Tajvana. Direktor CIA-e William Burns smatra da bi do 2027. Kina mogla biti vojno spremna za to. No Kina svoje pripreme ne skriva ni drugdje. Intenzivno proizvodi borbene zrakoplove 4+ i 5. generacije, škverski navozi i tvornice izbacuju više vojnih brodova i raketa nego i u jednoj zemlji svijeta. Kineski vojni proračun usklađen je s inflacijom i udeseterostručio se između 1990. i 2020. godine, pa sada premašuje proračun svih azijskih zemalja zajedno. Do kraja ovog desetljeća kineski nuklearni arsenal mogao bi se izjednačiti s američkim. Broj brodova i raketa je enorman, a već danas, s konvencionalnim projektilima, može razmontirati američke baze na Okinawi. To je jedina američka baza na 500 milja od Tajvana.
Amerika je u Drugom svjetskom ratu, na njemačkom primjeru, shvatila važnost podmornica. Bez obzira na hladnoratovske dvoboje s Rusima, koji su opjevani u i filmskoj industriji, SAD je u ovom trenutku najjača podmorničarska sila na svijetu. Ali koliko još dugo?
Masovna produkcija podmornica
Kina ubrzano gradi nuklearne podmornice – godišnje četiri do šest, i ta će praksa trajati najmanje još 10 godina.
Nuklearne su podmornice među najsloženijim i najzahtjevnijim platformama dosad napravljenim na globalnoj razini. Potrebne su im sposobne baze s robusnim objektima za popravak i održavanje kako bi se osiguralo da su borbeno sposobni tijekom svojeg radnog vijeka. Iako su postojeće kineske baze evoluirale i rasle tijekom godina, neće uspjeti prenijeti ovu flotu koja se brzo širi, osim ako se znatno ne povećaju, te će biti manjkave. Ovo izvješće ispituje postojeće kineske baze nuklearnih podmornica i daje prognozu o tome kako će se manjak kapaciteta vjerojatno ublažiti u nadolazećim godinama, tvrdi se u stručnom radu Montyja Khanna na tu temu. Nuklearne su podmornice najsloženiji borbeni sustav koji je čovječanstvo do sada uspjelo napraviti. I ne radi se samo o njihovoj izgradnji, nego o svemu onome što logistički prati njihov radni vijek. Iako pod morem mogu ostati teoretski neograničeno, a opet teoretski, u tome ih ograničavaju samo potrebe posade, nuklearne podmornice zahtijevaju intenzivno i specijalističko održavanje. I tu Kina ima problem, koji će zasigurno nastojati riješiti idućih godina.
U ovom trenutku Kina raspolaže samo s tri podmorničke baze sposobne za održavanje i opremanje nuklearnih podmornica –
Jianggezhuang u Žutom moru, Longpo na jugu otoka Hainan i pokusnu bazu Xiaopingdao u vrlo plitkoj uvali Bohai.
Prva je izvorno izgrađena za klase Han i Xia. Ima brzi pristup Istočnom kineskom i Japanskom moru, ali kroz dva razmjerno uska prolaza, koja protivnik u sukobu lako nadzire. Longpo ima pristup dubokome moru, u kojem nuklearke mogu u punoj mjeri razviti svoje sposobnosti, dok će Xiaopingdao vjerojatno i ostati školski i pokusni podmorničarski centar. Prve dvije baze pružaju izvjesnu mogućnost nadogradnje, no nema dvojbe da će Kini trebati i nove baze.