Na željezničkom kolodvoru u Hamburgu zatvoren je dio perona na nekoliko sati nakon što se pojavila sumnja na pojavu opasnog marburškog virusa. Štoviše, na vlak su došli ljudi u zaštitnim odijelima.
Kako doznaje Bild, dvoje putnika iz Ruande dobilo je simptome vrućice tijekom putovanja. Riječ je o studentu medicine i njegovoj djevojci. Kako se doznaje, student medicine je u Ruandi bio u kontaktu s pacijentom za kojeg se kasnije uspostavilo da ima marburški virus.
Zasad nema dokaza da su ti putnici oboljeli od virusa Marburg.
Dvadeset devet ljudi u Ruandi dijagnosticirana je smrtonosna marburška virusna bolest, a 10 ih je preminulo, priopćilo je jučer ministarstvo zdravstva te istočnoafričke zemlje.
No, pravu uzbunu danas je na društvenoj mreži X izazvao naslov britanskog tabloida Sun iz koga se moglo zaključiti da se virus Marburg širi u Belgiji. Ipak, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) demantirala je vijest naglasivši da su svi zaraženi u Ruandi te da se 29. rujna prati oko 300 njihovih kontakata.
„Jedan kontakt zaražene osobe je otputovao u Belgiju iz Ruande. Predstavnici WHO-a su o tome obavijestili javnozdravstvene vlasti u Belgiji”, navodi se u priopćenju WHO-a, prenosi Jutarnji.
Nema cjepiva
Marburška virusna bolest slična je eboli, a uzrokuje je virus Marburg čiji je prirodni domaćin egipatski voćni šišmiš koji živi u afričkim špiljama. Ljudi se najčešće zaraze u kontaktu sa šišmišima ili nekim od životinja koje su također prijemčive na taj virus poput afričkih zelenih majmuna.
U međuljudskom kontaktu virus se širi izravnim kontaktom (kroz oštećenu kožu ili sluznicu) s krvlju, izlučevinama, organima ili drugim tjelesnim tekućinama zaraženih ljudi te s površinama i materijalima (npr. posteljina, odjeća) kontaminiranim tim tekućinama.
Period inkubacije je od dva do 21 dana, a simptomi zaraze su vrlo slični onima kod ebole: mučnina, povraćanje, proljev, umor, bolovi u mišićima i zglobovima.
Virus Marburg izaziva hemoragijsku groznicu bolest koja je obilježena teškim krvarenjem, zatajenjem organa, a u 88 posto slučajeva, završava smrću. Ne postoje cjepiva ili antivirusni tretmani odobreni za liječenje te bolesti.
Prvi put u Ruandi
Ministarstvo zdravstva Ruande proglasilo je epidemiju marburške virusne groznice u petak 27. rujna te odmah uvelo restrikcije za sprovode preminulih od smrtonosnog virusa (kako bi se spriječio fizički dodir s preminulima u otvorenom lijesu što je dio tamošnjih običaja), a u međuvremenu su zabranjene posjete bolnicama i učenicima u internatima. Oko 70 posto zaraženih su zdravstveni radnici u dvije ustanove u Kigaliju, glavnom gradu Ruande.
Slučajevi zaraze su također otkriveni u tri okruga koji graniče s Demokratskom Republikom Kongo, Ugandom i Tanzanijom. Te zemlje imaju slabije zdravstvene sustave i nadzor od Ruande, pa postoji bojazan da bi Marburg već mogao biti prisutan u tim zemljama.
Ovo je prvi put da je virus Marburg potvrđen u Ruandi. Susjedna Tanzanija prijavila je epidemiju 2023., dok su tri osobe umrle u Ugandi 2017. godine. Od 1975. godine dosad zabilježeno je više epidemija bolesti u Južnoj Africi, Keniji, Demokratskoj Republici Kongo, Ugandi, Angoli i Gvineji.
Ipak, prvi slučajevi marburške virusne bolesti nisu zabilježeni u Africi nego 1967. godine u njemačkom gradu Marburgu prema kome je virus dobio ime. Bolest se pojavila kod zaposlenika u jednoj laboratoriju koji su radili istraživanja sa zaraženim zelenim majmunima iz Ugande. No, manje je poznato da se gotovo istodobno pojavilo nekoliko slučajeva zaraze među laboratorijskim tehničarima Instituta Paul Ehrlich u Frankfurtu te dva slučaja zaraze u Beogradu. Ukupno je tada bilo zaraženo 29, a preminulo sedam osoba
Gotovo istodobna pojava smrtonosne virusne bolesti u Marburgu, Frankfurtu i Beogradu povezana je sa zajedničkom pošiljkom zaraženih zelenih majmuna. Pošiljke zelenih majmuna, koji se često koriste u istraživanjima bolesti, za europske laboratorije obično su išle izravno iz Ugande za Frankfurt. Međutim, zbog Šestodnevnog rata između Izraela i arapskih zemalja, od 5. do 10. lipnja 1967. godine, ova je pošiljka majmuna preusmjerena preko Londona.
Otpremljeni u Frankfurt
No, zbog štrajka u zračnoj luci majmuni su bili smješteni u skladište za životinje te su nakon dva dana odgode, otpremljeni u Frankfurt. Zatim su upućeni laboratorije u Frankfurtu, Marburgu i Beogradu. Smatra se da su majmuni bili zaraženi već u Ugandi, iako je moguće i da su se zarazili od drugih životinja u skladištu u Londonu. Od 18. srpnja do 1. kolovoza 1967. godine na Institut za virusologiju, vakcine i serume Torlak u Beogradu preko njemačkih posrednika stigle su tri pošiljke majmuna iz Ugande. Svaka pošiljka sadržavala je stotinjak majmuna, no neki su uginuli tijekom transporta.
U Beogradu obolio veterinar
- U pitanju je ista isporuka afričkih zelenih majmuna za znanstvene ustanove u Marburgu, Frankfurtu i Beogradu. Od 29 zaraženih Nijemaca, umrlo ih je sedmoro, što znači da je letalitet iznosio 24 posto. U beogradskom Institutu Torlak obolio je veterinar dr. Žarko Stefanović. Zarazio je svoju suprugu Radmilu, pa su oboje liječeni i izliječeni na Infektivnoj klinici u Beogradu. Za razliku od dr. Stefanovića, njegova supruga je imala vrlo blagu kliničku sliku – rekao nam je prošle godine prof. Zoran Radovanović, jedan od najuglednijih srpskih epidemiologa koji je do 2000. godine bio profesor epidemiologije na Medicinskom fakultetu u Beogradu.
O pojavi marburške virusne bolesti u Beogradu objavljen je 2020. godine znanstveni rad "A Forgotten Episode of Marburg Virus Disease: Belgrade, Yugoslavia, 1967" (Zaboravljena epizoda marburške virusne bolesti: Beograd, Jugoslavija, 1967) u časopisu Microbiology and Molecular Biology Reviews. Autori rada su skupina znanstvenika pod vodstvom poznate srpske virologinje dr. Ane Gligić koja 1972. godine bila je na čelu tima koji je izolirao virus velikih boginja tijekom posljednje epidemije te bolesti u Europi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....