Ideja daljnjeg proširenja Europske unije za šest zemalja zapadnog Balkana, Moldaviju, Gruziju i Ukrajinu čine se kao vrlo ambiciozna vizija stvaranja ogromnog imperija europskih liberalnih demokracija koje će dijeliti zajedničke političke vrijednosti te samom svojom veličinom (brojem stanovnika i geografskom pozicijom) osigurati jače internacionalne pozicije. No, problem s ovim političkim vizijama leži u prozaičnom pitanju: Tko će to platiti?
Jedna od financijskih stradalnica sigurno će biti i RH jer bi mogla ostati bez 20-ak posto ukupnih sredstava iz EU fondova, a otvoreno je čak i pitanje u kojoj mjeri ćemo imati pristup novcu namijenjenom za koheziju tj. za izjednačavanje manje razvijenih članica s naprednijima, što je za našu državu presudno.
Potpuno je nejasno zašto se EU birokrati u ovom trenutku bave razradom financijski nerealnih planova u situaciji koja je politički, ekonomsko-financijski i sigurnosno toliko osjetljiva da hitno na mudar način moraju gasiti cijeli niz požara umjesto da se posvećuju sanjarenju daleke sjajne budućnosti kao da su pod utjecajem opojnih sredstava.
Ukrajini 186 milijardi eura
Prema informacijama koje su dokopali novinari Financial Timesa samo bi Ukrajina kroz sedam godina trebala dobiti 186 milijardi eura iz zajedničkog europskog proračuna, a iz tog podatka je razvidno da bi svi (!) u postojećoj EU na neki način financijski stradali. Neto davatelji bi morali davati više, dio neto primatelja morao bi se pretvoriti u neto davatelje, a preostali (najzaostaliji i najmanje razvijeni, među kojima je RH) dobivali bi puno manje nego prema sadašnjim principima, što znači da bi se blokirao proces njihovog približavanja prosječnom EU standardu. Glume li EU-birokrati velike geostratege bez promišljanja ekonomskih, političkih i socijalnih posljedica za postojeće članice? Da. To je postalo očigledno i jako zabrinjavajuće.
Financial Times piše: "Model, prvi koji je izašao iz Bruxellesa o potencijalnom pristupanju devet novih država članica, naglašava duboke političke i financijske implikacije širenja unije diljem kontinenta. Raščišćavanje puta za članstvo Ukrajine bio je glavni prioritet za čelnike EU-a od ruske sveobuhvatne invazije prošle godine".
Novinari Financial Timesa imali su priliku vidjeti studiju koja je koristila postojeća pravila raspodjele EU novca u razdoblju 2021.-2027. primijenjena na Uniju koja bi bila uvećana za 9 novih članica. Sveukupni dodatni teret EU proračuna bi se prema toj studiji zbog primanja novih članica povećao za 256,8 milijardi eura. Samo u djelu agrarne politike bi uz tako enormno povećanje zajedničkog proračuna postojeće članice pretrpjele strahoviti financijski udar jer bi poticaji poljoprivrednicima bili smanjeni za otprilike petinu. Netko hitno mora vrlo otvoreno početi postavljati pitanje kompetencija EU birokrata, a pogotovo šefice EK, Ursule von der Leyen, osobe koja bi morala biti u stanju razlučiti moguće od nemogućeg, dobro od lošeg, realno u odnosu na nerealno.
Vjeruje li itko da bi se, recimo, francuski farmeri odrekli poticaja, iako je EU ove godine morala potrošiti 180 milijuna eura na uništavanje viškova francuskih vina? Vjerojatno su među tim "vjernicima nerealnog" Ursula von der Leyen i grupica političara iz velikih članica bez osjećaja za ekonomsko-političke probleme koji proizlaze iz razmjera novog proširenja, a sve u situaciji kad još uopće nije jasno kako će se točno financirati obnova Ukrajine, za koju će trebati 350-400 milijardi eura.
Preglasavanja umjesto konsenzusa
Naročito je zabrinjavajuće da ovakve ideje pristižu iz najvećih članica, Njemačke i Francuske, gdje su angažirali eksperte za razradu koncepta novog načina odlučivanja u EU temeljem preglasavanja umjesto konsenzusa. Posebno je bizarno što proširenjem upravo najveće članice sebi donose nove ogromne financijske obveze kao financijski neto davatelji. Najgore bi prošli Njemačka, Francuska i Nizozemska. Kao da su iracionalne političke ambicije i geostrateške igre nadvladale nad financijskim razumom.
"Sve države članice morat će plaćati više i primati manje iz proračuna EU-a; mnoge države članice koje su trenutno neto primatelji postat će neto uplatitelji", zaključuje se u dokumentu tajništva Vijeća EU-a. S devet novih država članica trenutni bi se proračun povećao za 21 posto na 1,47 milijardi eura, procjenjuje list. To je otprilike 1,4 posto bruto nacionalnog dohotka 36 zemalja….
"Primjenom trenutnih pravila na proširenu uniju, Ukrajina bi imala pravo na 96,5 milijardi eura iz Zajedničke poljoprivredne politike EU-a tijekom sedam godina. Taj bi financijski zaokret iznudio smanjenje poljoprivrednih subvencija postojećim državama članicama za oko 20 posto, prema studiji", objašnjava Financial Times.
Posebno je pak osjetljivo pitanje što bi se vrlo brzo širenjem Unije potpuno raspao postojeći koncept kohezijske politike. Ukrajina bi trenutačno dobila pravo aplicirati na 61 milijardu eura iz EU kohezijskih fondova, što bi značilo da bi Češka, Estonija, Litva, Slovenija, Cipar i Malta izgubili prava na novac kohezijske namjene. RH bi, naravno, dobila daleko manje nego što je zamišljeno prije nametanja novih ideoloških diktata s vrha EK.
Posebno brine bezobraština EU birokrata prema pravu javnosti na informacije i kvalitetnu javnu raspravu. Ne radi se o presudnim sredstvima, ali činjenica je da su u generalnom sekretarijatu Vijeća Europe potrošili novac europskih poreznih obveznika na modeliranje budućnosti s devet novih članica, pripremaju otvorene pregovore s Ukrajinom o pristupanju do kraja godine, a na upit uglednog Financial Timesa glasnogovornik Vijeća EU odgovara: "Ne komentiramo curenje informacija".
Drugim riječima, troše naš novac na modeliranje nečeg što se čini potpuno nerealnim, a toliko su visoko digli birokratske nosove da misle kako nisu dužni komentirati modeliranje promjena ogromne političko-ekonomske važnosti kako bi omogućili kvalitetnu javnu raspravu.
Pitanja proširenja Unije i promjene temeljnog načina odlučivanja zajednice europskih naroda bit će na dnevnom redu sastanka lidera EU u španjolskoj Granadi već sutra. Potpuno je nejasno tko je ovlastio Europsku komisiju da modelira potpuno novu Uniju u situaciju kad je očigledno da ne adresira postojeće probleme niti dovršava započete postojeće procese, kao što su razvoj bankovne unije, zajedničkog tržišta kapitala pa i zajedničkog tržišta? I to se, uostalom, čine poslovi koji nadmašuju intelektualne kapacitete postojeće nomenklature, a kamoli veliko proširenje bez financijskih temelja.
Na problem s proširenjem i promjenom temeljnog ugovora EU već je upozorio bivši šef EK, Jose Manuel Barroso.
U analizama europskih birokrata o proširenju Unije stoji jedna potpuno nestvarna rečenica koju revno prenosi Financial Times: "Ovi vrlo značajni izazovi za EU ... morat će se također temeljito raščlaniti kako bi ovo novo proširenje bilo barem prihvaćeno, ako ne i podržano od strane naših građana". Šokantno: birokrati EU misle da novo veliko proširenje ne moraju nužno podržati građani EU, nego je dovoljno da ga prihvate. Da li to znači da birokratske elite EU, koje utvaraju da su veliki politički vizionari, utvaraju da su građani EU nekakvi srednjovjekovni podanici te je dovoljno da samo prihvate naloge vlastodršca, koje uopće ne moraju nužno podržavati?
Ma zapravo je jasno da EU birokrati troše naš novac na modeliranje onoga što se neće dogoditi jer ide u korist štete većine u EU. Početna je teza EU birokrata da će EU proširenjem povećati veličinu unutrašnjeg tržišta za 66 milijuna ljudi (na 517 milijuna) te tako osvoji bolje geopolitičke pozicije, ali ne mogu analitički doseći očigledni zaključak da će svi zbog disbalansa u postojećoj EU imati više štete nego koristi.
Evo još nekoliko pasusa iz Financial Timesa umjesto zaključka:
"Utjecaj Ukrajine na režim poljoprivrednih subvencija EU bio bi najznačajniji. Ukrajina bi bila najveći primatelj u bloku, s 41,1 milijuna hektara korištene poljoprivredne površine, gurajući Francusku na drugo mjesto. To bi značilo da bi isplate za postojeće primatelje pale za 20,3 posto po hektaru poljoprivrednog zemljišta. Osim Ukrajine, dodavanje ostalih osam zemalja koštalo bi ukupno 29,9 milijardi eura u plaćanjima ZPP-a. Ovi brojevi nikome neće pomoći", poručio je Mujtaba Rahman, direktor za Europu u Eurasia Group.