Britanski konzervativni zastupnik Craig Mackinlay vratio se u parlament prvi put nakon po život opasne sepse zbog koje su mu liječnici morali amputirati ruke i stopala.
U razgovoru za BBC se prisjetio šoka nakon što se probudio iz inducirane kome i otkrio da su mu udovi potpuno pocrnjeli. Kaže da su bili ‘poput plastike, crni i osušeni‘.
- Uspjeli su spasiti ruke iznad laktova i noge iznad koljena. Moglo bi se reći da sam imao sreće, rekao je.
Nakon što su mu stavljene proteze za ruke i noge, bit će prvi ‘bionički zastupnik‘.
Sve se dogodilo 27. rujna kada se 57-godišnji Mackinlay počeo osjećati loše. Nije puno razmišljao o tome. Napravio je test za covid koji je bio negativan i otišao spavati. No kako je noć odmicala, supruga Kati se počela brinuti te mu je mjerila tlak i temperaturu. Do jutra su mu ruke bile hladne i nije mogla osjetiti puls. Tada je primljen u bolnicu. Unutar samo pola sata poprimio je čudnu plavu boju.
- Cijelo moje tijelo, od vrha do dna, čak i uši, sve je bilo plavo, ispričao je.
Bio je u septičkom šoku te je stavljen u induciranu komu na 16 dana. Njegovoj supruzi su rekli da se pripremi na najgore. Šanse za preživljavanje su mu bile samo 5 posto.
Na suprugino inzistiranje premješten je iz lokalne bolnice u Kentu u London. Sjeća se malo toga, no u sjećanju su mu ostali čudni snovi, za koje misli da ih je izazvao morfij.
Kad se probudio, čuo je da svi razgovaraju o njegovim rukama i nogama, koje su do tada bile već potpuno crne. Nije se iznenadio kad su mu rekli da će ih možda morati amputirati.
- Nisam liječnik, no znam kako nešto izgleda kad je mrtvo. Bio sam iznenađujuće smiren u vezi s tim, ne znam zašto. Možda zbog koktela lijekova na kojima sam bio...
Operacija za sve četiri amputacije obavljena je 1. prosinca. Božić je bio sumoran, no proveo ga je s obitelji. Njegova četverogodišnja kći Olivia se vrlo brzo prilagodila, kaže.
Svoje protetske noge nazvao je Albert, prema lutki koju su koristili zarobljenici ratnih logora u filmu iz 1950-ih, Albert R.N. Najprije je morao ponovno izgraditi mišiće koji su propali.
- Noge mi nikad nisu bile snažne. Uvijek sam govorio da imam kokošje noge, no sad su poput nogu vrapca. Na njima uopće nije bilo mišića, bilo je užasno.
Nakon što su mu pričvršćene protetske noge, postupno je ponovno naučio hodati. Pet mjeseci nakon što se prvi put osjećao loše uspio je napraviti svojih prvih 20 koraka bez tuđe pomoći. Ipak, i u napretku je nailazio na probleme. Dobio je bolne plikove na mjestima na kojima mu je koža pukla pa je morao prestati.
- To je bilo jako frustrirajuće jer je za mene hodanje bio znak uspjeha, kaže.
Najteže se ipak nosi s gubitkom ruku.
- Niste ni svjesni koliko toga radite rukama. Koristite telefon, držite dijete, dodirujete suprugu, uređujete vrt...
Kaže da su njegove protetske ruke nevjerojatne, no nikad neće biti iste.
Osim što je izgubio ruke i stopala, sepsa je uzrokovala i ožiljke na desnima Mackinlaya pa su mu prednji zubi labavi.
- Lako je reći da nema smisla jadikovati zbog stvari koje ne možeš promijeniti. Treba biti veseo i pozitivan u pogledu stvari koje možeš učiniti, a ja otkrivam da svaki dan postoji nešto novo što mogu učiniti. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez moje supruge. Bez nje ne bih bio tu gdje sam danas. Mi zastupnici vjerojatno provodimo previše vremena daleko od obitelji, a sada shvaćam da su obitelj, djeca i prijatelji ono što je važno, dodaje Mackinlay.
Kada se vrati na posao, namjerava voditi kampanju kako bi osigurao da zdravstvena služba prepozna sepsu što je prije moguće.
- Moj je slučaj bio neobičan pa mi to ne bi pomoglo. No, za mnoge ljude mora postojati priznanje da nešto nije u redu. Širok spektar antibiotika mogao bi spriječiti da izgubite udove.
- Treba se osigurati da pacijenti budu odgovarajuće pregledani i da prime antibiotik u roku od jednog sata nakon postavljanja dijagnoze sepse.
Unatoč svemu kroz što je prošao, Mackinlay se i dalje planira natjecati na sljedećim izborima u svojoj izbornoj jedinici Kent, koja će se preimenovati u Thanet East.
Također kaže da želi postati "bionički zastupnik".
- Kad djeca dođu u fantastični obrazovni centar parlamenta, želim da vuku roditelje za sako ili suknju ili učitelja i govore: ‘Danas želim vidjeti bioničkog zastupnika‘, ističe Mackinlay za BBC.