U američkom egzilu, u bolnici, umro je Fethullah Güllen, političar, propovjednik i arhineprijatelj turskog despota Recepa Tayyipa Erdogana. Bio je njegov Aleksej Navaljni, Lav Trocki i Škiljo iz Zagvozda u jednome: najveći kritičar, rival i oporbeni oponent u bijegu.
Turski predsjednik s njime je nekad blisko surađivao, a potom ga je godinama mrzio, patološki ga se bojao i bio njime posve opsjednut. Güllenov politički pokret dugo je bio u savezu s turskom islamističkom vladom, infiltrirajući u policiju, tužiteljstvo i pravosuđe zemlje. Odnosi među partnerima su eksplodirali u prosincu 2013. kad su korupcijske istrage protiv ministara i dužnosnika bliskih Erdoganu pokrenule masovnu paranoju u njegovim redovima (tzv. zavjera Ergenekon). Vjerovalo se da tužitelji i policijski dužnosnici iz Güllenova pokreta Hizmet stoje iza istraga.
Godinu kasnije izdan je nalog za Güllenovo uhićenje, a dvije godine poslije pokret je proglašen terorističkom skupinom. Turski predsjednik je odbjeglog klerika smatrao najodgovornijim i za pokušaj državnog udara 2016., u kojem su odmetnuti dijelovi turske vojske bili zauzeli zračne luke, avione, tenkove, helikoptere, te je u sukobima poginulo oko 300 ljudi. Güllen je bezuspješno poricao svoju umiješanost u puč, tvrdeći da od 1999. živi u SAD-u, no Erdoganov režim bio je nemilosrdan u progonu svih za koje je postajala i najmanja sumnja da su povezani s njegovim Hizmetom. Postao je posve politički izoliran u Turskoj: Erdoganovi pristaše su ga sotonizirali, a oporba izbjegavala, jer je njegovu mrežu smatrala urotom radi potkopavanja sekularnih temelja republike.
Hodža efendija Güllen, rođen 1941., zagovarao je umjereni politički islam s osloncem na Zapad i međureligijsku toleranciju. Bio je najprije imam u regiji Erzurum na konzervativnom istoku zemlje, a potom vodeća figura pokreta koji i danas ima odanost milijuna, uključujući globalnu mrežu škola, think-tankova i medijskih kuća. Kao svećenik s državnom dozvolom, poslan je svojedobno u obalni grad Izmir gdje je osnovao i financirao mrežu tzv. "svjetionika" – studentskih stanova – držeći propovijedi mladim ljudima i sijući sjeme svog carstva nalik kultu. Do 90-ih godina baš ti studenti obučeni na njegovim "svjetionicima" počeli su puniti položaje u državnim institucijama pa je preko njih širio svoj utjecaj i moć.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Güllen osniva škole i u drugim turskim zemljama, na Balkanu i u Africi. Proizveo je na tisuće diplomanata svake godine, a njegov pokret je uspio steći kontrolu nad kompanijama u raznim sektorima, uključujući hranu, zdravstvo, obrazovanje i medije, zahvaljujući godišnjim donacijama njegovih sljedbenika. Sve je to najprije zaustavljeno njegovim progonom i optužbama za pokušaj stvaranja "teokratske države". Erdoganov uspon na vlast 2003. godine pružio je Güllenovu pokretu priliku da svoj politički utjecaj na neko vrijeme izvuče iz sjene. Ali s antikorupcijskim istragama dvije tisuće i desetih, napetosti između tabora Güllena i Erdogana približile su se prijelomnoj točki. Označio ju je pokušaj državnog udara protiv Erdogana 2014., smrt stotina i bombardiranje turskog parlamenta, zbog čega je Güllenov pokret stavljen na državni popis terorista i označen kao Fethullahistička teroristička organizacija.
Erdogan je godinama uporno pozivao SAD da izruči Güllena, gdje se njegov oponent bio stacionirao okružen sljedbenicima, a sustavno odbijanje Washingtona da to učini postalo je neiscrpni izvor spora dviju zemalja. Güllenova smrt otklonit će veliku gvalju u odnosima Washingtona i Ankare. Erdoganov režim odahnut će nesumnjivo i zbog toga što Güllenov politički kult gubitkom svoje ključne figure više sigurno neće imati dosadašnje vezivno tkivo, pa ni duhovnu snagu. Pitanje je može li se bez vođe njegova kalibra uopće više ikad i oporaviti.