StoryEditor
Svijet‘Mađioničar‘ bez trikova

Benjamin Netanyahu, ‘kralj Bibi‘, nakon 15 godina više nije prvi čovjek Izraela, bitku s Palestinom i Iranom zamijenit će borbom s optužbama za korupciju

Piše PSD
14. lipnja 2021. - 13:29

Za 15 godina, koliko je premijer Izraela, Benjamin Netanyahu je postavio dva presedana, postavši lider koji je najduže na vlasti u ovoj zemlji - i prvi koji je kazneno gonjen dok je bio na položaju.

Hvaljen među pristalicama kao "kralj Bibi" i "mađioničar" zbog vještine dobivanja izbora, šef izraelske desničarske stranke Likud suočava se s do sada najvećim izazovom, boreći se za politički opstanak dok mu se sudi po optužnici za korupciju, piše BBC .

Njegov uspjeh na biralištima puno duguje njegovom imidžu osobe koja najbolje može sačuvati Izrael od neprijateljskih sila na Bliskom istoku.

Zauzeo je tvrd stav prema Palestincima, stavivši pitanja o sigurnosti u sam vrh svih mirovnih pregovora i odavno upozoravao na egzistencijalnu opasnost od Irana.

Benjamin Netanyahu rođen je u Tel Avivu 1949. godine. Obitelj mu se 1963. godine preselila u SAD kad mu je otac Benzion, istaknuti povjesničar i cionistički aktivist, dobio ponudu za akademski položaj.

S 18 godina vratio se u Izrael, gdje je proveo pet istaknutih godina u vojsci, služeći kao kapetan elitne komandoske jedinice Sayeret Matkal. Sudjelovao je u napadu na aerodrom u Bejrutu 1968. godine i borio se u Bliskoistočnom ratu 1973. godine.

Okončavši vojnu službu, Netanyahu se vratio u SAD, gde je diplomirao i stekao zvanje magistra na Massachusetts Institute of Technology (MIT).

Netanyahuov brat Jonatan ubijen je 1976. godine dok je predvodio operaciju oslobađanja talaca iz otetog aviona u Entebeu, u Ugandi. Njegova smrt ostavila je dubok trag na obitelj Netanyahu i njegovo ime postalo je legendarno u Izraelu.

Netanyahu je osnovao antiteroristički institut u znak sjećanja na brata, a 1982. godine postao je zamjenik šefa izraelske misije u Washingtonu.

USPONI, PADOVI I OSTAVKE

Netanyahuova javna karijera praktično je lansirana preko noći. Kao artikulirani govornik engleskog jezika s istaknutim američkim naglaskom, postao je poznato lice na američkoj televiziji i uvjerljivi zastupnik Izraela.

Netanyahu je imenovan za stalnog izraelskoga predstavnika u Ujedinjenim narodima u New Yorku 1984. godine.

Tek je 1988. godine, kad se vratio u Izrael, počeo sudjelovati u domaćoj politici, osvojivši poslaničko mjesto za stranku Likud u Knessetu i postavši zamjenik ministra vanjskih poslova.

Poslije je izabran za predsjednika stranke, a 1996. prvi je izravno izabrani premijer Izraela na prevremenim izborima poslije ubojstva Yitzhaka Rabina.

Netanyahu je i najmlađi izraelski  lider i prvi koji je rođen nakon što je država osnovana 1948. godine.

Iako je žestoko kritizirao mirovni sporazum u Oslu iz 1993. godine između Izraela i Palestine, Netanyahu je potpisao sporazum kojim je predano više od 80 posto Hebrona Palestinskoj samoupravi i pristao je na dodatna povlačenja s okupirane Zapadne obale, na veliko protivljenje desnice.

Izgubio je položaj 1999. godine, nakon što je raspisao izbore 17 mjeseci prije roka, poražen od laburističkog lidera Ehuda Baraka, bivšeg Netanyahuova zapovjednika.

image
Predsjednik Barack Obama zamjerio je Netanyahuu na govoru u Kongresu protiv sporazuma SAD-a s Iranom
 
AFP

Netanyahu je dao ostavku na mjesto lidera Likuda, a naslijedio ga je Ariel Sharon.

Nakon što je Sharon izabran za premijera 2001. godine, Netanyahu se vratio u vladu, prvo kao ministar vanjskih poslova, a potom i kao ministar financija. Podnio je 2005. godine ostavku iz protesta zbog povlačenja Izraela iz okupiranog pojasa Gaze.

Nova prilika ukazala mu se 2005. godine, kad se Sharon - neposredno prije teškog moždanog udara poslije kojega je ostao u komi - odvojio od Likuda i osnovao novu stranku centra Kadima.

Netanyahu je ponovo preuzeo vodstvo nad Likudom i drugi put bio izabran za premijera u ožujku 2009. godine.

Pristao je na 10 mjeseci zamrzavanja izgradnje naselja na Zapadnoj obali, omogućivši mirovne pregovore s Palestincima, koji su propali krajem 2010. godine.

Iako je 2009. godine javno iskazao svoje uvjetno prihvaćanje palestinske države kraj Izraela, poslije je pooštrio taj svoj stav. "Palestinska država neće nastati, ne onakva o kakvoj pričaju ljudi. To se neće dogoditi," izjavio je izraelskoj radiopostaji 2019. godine.

Palestinski napadi i izraelska vojna akcija iznova su uvodili Izrael u sukobe u pojasu Gaze i oko njega, prije i nakon što se Netanyahu vratio na položaj 2009. godine.

PODMIĆIVANJE, PRIJEVARE I IZNEVJERAVANJE POVJERENJA

Četvrti takav sukob za samo 12 godina izbio je u svibnju 2021. godine, privremeno zaustavivši napore stranaka koje se protive Netanyahuu da ga svrgnu s vlasti poslije niza neuvjerljivih izbora.

Iako je tokom sukoba Izrael imao podršku Sjedinjenih Američkih Država, svoga najbližeg saveznika, odnosi između Netanyahua i predsjednika Baracka Obame bili su teški.

Najnižu točku dostigli su kad se Netanyahu obratio Kongresu u ožujku 2015. godine, upozorivši na "loš sporazum" koji može proisteći iz američkih pregovora s Iranom oko njegovog nuklearnog programa. Obamina administracija osudila je taj posjet kao nametljiv i štetan.

Početak predsjedničkog mandata Donalda Trumpa 2017. godine doveo je do boljeg usuglašavanja politike vlada SAD-a i Izraela i u roku od godinu dana Trump je najavio priznavanje Jeruzalema kao glavnog grada Izraela.

Ovaj potez izazvao je bijes širom arapskog svijeta - koji podržava pravo Palestine na istočnu polovinu Jeruzalema koju je Izrael okupirao još u Bliskoistočnom ratu iz 1967. godine - ali je pružio priliku Netanyahuu za golem politički i diplomatski udar.

image
Donald Trump oduševio je Netanyahua priznanjem Jeruzalema kao glavnog grada te izraelskog suvereniteta nad okupiranom  Golanskom visoravni

 
AFP

Nešto više od godinu dana poslije, Trump je priznao i izraelski suverenitet nad okupiranom sirijskom Golanskoj visoravni, dodatno negirajući čitava desetljeća američke politike i stekavši pohvale od Netanyahua.

A u siječnju 2020. godine, Netanyahu je pohvalio Trumpov nacrt za mir između Izraela i Palestinaca kao "priliku stoljeća", iako su ga Palestinci odbacili kao jednostran i ostavili na razini prijedloga.

Netanyahu se slagao s Trumpom i oko Irana, pozdravivši američko povlačenje 2018. godine iz Iranskog nuklearnog sporazuma i ponovno uvođenje ekonomskih sankcija.

Poslije 2016. godine Netanyahu je bio ometan istragom za korupciju, koja je kulminirala podizanjem optužnice protiv njega za podmićivanje, prijevaru i iznevjeravanje povjerenja u vezi s tri posebna slučaja u studenom 2019. godine.

Netanyahu je optužen da je prihvaćao poklone od bogatih biznismena i činio usluge da bi pokušao dobiti pozitivnije ocjene u medijima.

On negira da je uradio bilo što protuzakonito i tvrdi da je žrtva politički motiviranog "lova na vještice" koji su organizirali njegovi protivnici. Suđenje mu je počelo u svibnju 2020. godine i tako je postao prvi premijer na dužnosti kojem se to dogodilo, oglušujući se o pozive protivnika da podnese ostavku.

Čak i nakon što su se nad njega nadvili oblaci kaznenih optužbi, Netanyahu je preživio tijesne opće izbore u tri navrata za manje od godinu dana i osvojio peti mandat, pristavši dijeliti vlast s političkim oponentom Bennyjem Gantzom u rijetkoj vladi nacionalnog jedinstva osnovanoj da bi se izborila s izvanrednim stanjem uzrokovanim koronavirusom.

Njezin pad poslije samo osam mjeseci doveo je do četvrtih izbora za dvije godine. Iako je Likud osvojio najveći broj poslaničkih mjesta, protivljenje drugih desničarskih stranaka Netanyahuovom produžetku premijerskog mandata značilo je da on ne može osigurati većinu, učinivši njegovu političku budućnost neizvjesnom, piše BBC .

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. srpanj 2021 06:03