stdClass Object
(
[id] => 1333656
[title] => U Srbiji se izruguju žrtvama i istini: otkud socijalist iz partizanske obitelji na čelu bitke za Dražu?
[alias] => u-srbiji-se-izruguju-zrtvama-i-istini-otkud-socijalist-iz-partizanske-obitelji-na-celu-bitke-za-drazu
[catid] => 245
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Spomenici četničkog vođe Draže Mihailovića postojali su do sada u Srbiji na Ravnoj Gori (od 1992. godine) i u njegovu rodnom mjestu Ivanjici (od 2003.), dakle puno prije Dražine službene rehabilitacije 2015. godine. Prije par dana je u Bregalničkoj 24 u širem središtu Beograda otvorena spomen- soba i otkriven spomenik četničkom komandantu na mjestu gdje je bila njegova kuća, za koju nikada nije ni otplatio kredit koji je podigao. Nije ga otplatio jer je došao rat, a on je 1946. strijeljan kao narodni neprijatelj i suradnik okupatora.
---
---
No, osim spomenika suhonjavog "gerilca" Draže koji ne sliči na uhranjenog Čiču iz rata, ništa se vrjednije nije moglo od artefakata izložiti u tom pompozno otvorenom prostoru. Sve vrijedno vezano za Dražu se već nalazi u njegovu Memorijalnom domu na Ravnoj Gori, kao što su Orden za zasluge (Legion of merit), najviše američko odlikovanje za strance američkog predsjednika Harryja Trumana, koji je posthumno odlikovao Mihailovića 1948. godine, kao i Ratni krst kojim je komandant francuskog Pokreta otpora general Charles de Gaulle odlikovao Dražu 2. veljače 1943. godine.
U Ivanjici se nalazi pravi Muzej ravnogorskog pokreta s bogatom bibliotekom i orginalnim povijesnim dokumentima. Tako da ne znamo ni uz najbolju volju što je u toj spomen-sobi povijesno značajno.
Ono što Dražinoj kćerki Gordani i sinu Branislavu (bili su pripadnici NOB-a) nikada nije palo na pamet, a to je rehabilitacija njihova oca, palo je na pamet Dražinu unuku Vojislavu, koji je za vrijeme vladavine SPO-a bio jedno vrijeme i gradonačelnik Beograda. Tu ideju je on i ostvario kada je njegov djed rehabilitran 2015. jer nije imao pravično suđenje.
Draža nije vidio odvjetnika do samog suđenja, optužnicu protiv sebe je dobio sedam dana prije procesa i sve tako redom. Nigdje se nije govorilo o Dražinim zločinima, nego o nepoštovanju sudske procedure. Ideju o otkrivanju spomen-sobe i spomenika u Beogradu ostvario je Igor Braunović, član Glavnog odbora Socijalističe partije Srbije i trenutačni vršitelj dužnosti direktora javnog poduzeća "Srbijašume". Socijalistička partija Srbije je pravna nasljednica Saveza komunista Jugoslavije i trenutno je u koaliciji s Vučićevom Srpskom naprednom strankom (SNS). Te dvije stranke u koaliciji čine okosnicu vlasti u Srbiji.
Otkud jedan Zrenjaninac, rođeni "Lala" i socijalist, na čelu bitke za Dražu? Teško je to objasniti, ali Braunović svakako želi u politici Srbije igrati veću ulogu, spominjao se i kao mogući ministar poljoprivrede, a ovaj angažman mu neće loše doći kod desničarskih i struja centra.
Naime, u anketama koje su provodile mahom televizije, a nije bilo stručnog istraživanja, samo 28 do 32 posto građana Srbije je protiv ovog otvaranja spomen-sobe Draži Mihailoviću. Braunović se pojavljuje u jaknama sa znakom "Z" i otvoreno podržava agresiju na Ukrajinu, a dobro je uvezan i sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja "škropi i blagosilja" gdje god se spomene Draža, a kamoli spomenik. Braunović je nedavno dobio i naziv četničkog vojvode od Bobije. Posebno tragičan je bio parastos za Dražu kojeg je u Nikšiću u lipnju ove godine organizirala Pravoslavna crkva kao uvertiru u otkrivanje Dražine spomen-sobe i spomenika. Ukupno 13 nevladinih organizacija (NVO) u Crnoj Gori oštro je osudilo tada ovaj događaj.
Četništvo je u Srbiji postalo poželjno i službeno kada je 2009. tadašnji direktor BIA-e Jovan Stojić položio vijenac te agencije na Dražin spomenik na Ravnoj Gori, a nastavak je bio kada je 2018. godine u srpskoj vojsci bilo dopušteno pjevati četničke pjesme kod izvođenja strojevih radnji. Tako su "Marš na Drinu", "Tko to kaže, tko to laže," "Tamo daleko" (sve pjesme koje veličaju srpske pobjede u Prvom svjetskom ratu i egzodus naroda preko Albanije u Grčku) zamijenile one tipa "Živ je Draža, umro nije dok je srpstva i Srrbije" i slične inačice raznih autora.
Što reći o sadašnjem čelniku BIA-e Aleksandru Vulinu koji otvoreno podržava četništvo?
Na otvaranju Dražine spomen-sobe nije viđen Vuk Drašković, vođa Srpskog pokreta obnove, koji je i inicirao na početku devedesetih sve ono što je četničko, pa tako i izgradnju Muzeja na Ravnoj gori, kada je o trošku države asfaltirao makadamski put od deset kilometara da bi četnici mogli što lakše do svoga vođe. Danas je taj put izlokan, gotovo makadamski kao i prije, a Draškovićevaa angažmana u ovom novom, trećem projektu oživljavanja Draže gotovo i nema.
"Ne može se ovo sada mjeriti s tom 1992. godinom kada je bilo osamdeset hiljada ljudi na Ravnoj gori kod otvaranja spomenika, možda zato što je Draža tada još uvijek bio u ilegali i nije bilo ni govora o njegovoj rehabilitaciji. A i Drašković je resetirao mnoge svoje političke stavove", govore mnogi Srbi koji najviše vole ono što je zabranjeno.
Ekološka udruga "Naša Drina" i Boračka organizacija Srbije i Srpske, koje vodi Igor Braunović, stoje iza inicijative za izgradnju Dražine spomen-sobe pa su čak i skupili novce da otkupe taj prostor. Udruga "Naša Drina" osnovana je 2020. u Malom Zvorniku, na zapadu Srbije, kao udruženje koje se, kako se navodi na njihovu sajtu, zalaže za zaštitu životne sredine.
Ipak, kako navode, udruženje kasnije prerasta u "patriotsko-ekološku organizaciju" i donosi odluku da se "uključi u politički život i podrži Socijalističku partiju Srbije i (njenog lidera) Ivicu Dačića na parlamentarnim izborima 3. travnja 2022. godine".
---
---
Ovo nije prvi put da udruženje "Naša Drina" sudjeluje u izradi spomenika osobama optuženim za ratne zločine.
Udruženje je sudjelovalo u transportu spomenika Slobodanu Miloševiću, bivšem predsjedniku Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), optuženom za ratne zločine u Haagu. Spomenik je izrađen u Subotici, na sjeveru Srbije, a transportiran je u Moskvu. I Dražin spomenik je izradio Dragan Radenović, član Ruske akademije likovnih umetnosti.
"Dražina bista je postavljena unutar kuće i za nju ne treba nikava dozvola Grada niti bilo koga", rekao je više puta Braunović. No pitanje je kada će Draža iz svoje kuće izići van. Naime, prema Zakonu o planiranju i izgradnji, zabranjena je izgradnja spomenika i spomen-obilježja izvan površina javne namjene i zato je bista za sada ostala u kući.
Kuća u kojoj je Draža živio nije se mogla spasiti od rušenja, ali su Braunović i njegovo udruženje uspjeli pronaći zajednički jezik s investitorom zgrade koja je nikla na istoj adresi.
- Radi se o obitelji Pavlović, koja je došla iz Knina prije tridesetak godina, s kojom smo se vrlo lako dogovorili oko prostora. Investitor je bio izuzetno korektan, od 200 kvadratnih metara spomen-doma, pola su nam poklonili i tako nam uštedjeli velik novac, koji nam je bio potreban za opremanje. Ovim putem im javno zahvaljujem, pogotovo što su čak godinu dana čekali da im isplatimo novac - kaže Braunović, koji je nešto prije toga, 2021. postao i četnički vojvoda od Bobije (azbukovački kraj, zapadna Srbija), sve uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve.
Doživljavanje četnika i četništva je različito u raznim dijelovima Srbije. Četnicima su od 2005. priznata sva zakonska prava kao antifašistima u Srbiji, a tome se protivi muslimansko stanovništvo, naročito Novi Pazar i okolica, ali i srpsko, gdje su počinjeni stravični četnički zločini tijekom Drugog svjetskog rata.
U beogradskom predgrađu Vraniću tijekom noći na Svetog Nikolu 1943. godine četnici Avalskog korpusa ubili su 67 mještana, uglavnom žena i djece, zbog suradnje muških stanovnika mjesta s partizanima, a sljedećeg dana u Boleču 21. prosinca 1943. godine zaklali su jedanaest mještana. Stravične zločine za koje postoje i dokazi te povijesna građa četnici su počinili i u Čačku, Ćupriji, Drugovcu, Trsteniku, Rajincu, Stragarima, Sevojnu, Dokmiru, Selevcu, Crnči, Valjevu, Ljigu, Gornjem Milanovcu, Kukljinu, Zvizdaru, Kruščici, Slavkovici, Darosavi, Progarevcima, Velikoj Drenovi, Malči, Jagodini, Zaklopači, Majdanpeku, Kamenici, Manojlici, Tekijama, Rudniku, Takovu, Aleksandrovcu, Ćićevcu, Zaječaru, Kraljevu, Negotinu, Grabovcu, Bučumetu, Kušićima, Mionici, Arilju, Lebanima, Grockoj, Umki, Ubu, Tamnavi, Koceljevu, Ivanjici, Boljevcu, Sikoli, Vrnjačkoj Banji, Nišu, Negotinu, Ursuli, Skakavcima, Ravnoj Gori, Gori, Ražanima, Gornjoj Gorijevnici, Brajićima, Karanu, Kosjeriću, Guči, Radalju, Lisu, Debelici, Boru, Dragačevu, Mojsinju, Rošcima, Virovu, Trbušanima, Požegi, Glumaču, Visibabi, Ježevici, Čajetini, Godoviku, Brekovu, Đurđevcu, Breznici, Rajkovcu itd., itd.
Ovdje je u obzir uzeta samo "uža" Srbija i u okviru nje mjesta u kojima se pouzdano zna da su živjeli gotovo isključivo Srbi. Popis, nažalost, nije konačan.
Sa sigurnošću se može reći da nijedna zaraćena strana nije činila takva zlodjela nad pripadnicima vlastitog naroda kao srpski četnici, što bolje od bilo čega drugoga govori o kakvim se monstrumima radilo.
Ovim potezima se Srbija i sve više udaljava od mogućeg prijama u Europsku uniju. Izjednačili su žrtvu i koljača, fašiste i antifašiste, a to se jednom narodu koji tako razmišlja mora kad-tad obiti o glavu.
Čak i Igor Radunović, inicijator ove priče, otvoreno je rekao da dolazi iz izrazito partizanske obitelji, ali je s vremenom promijenio svoja uvjerenja u četnička.
Spomenici četničkog vođe Draže Mihailovića postojali su do sada u Srbiji na Ravnoj Gori (od 1992. godine) i u njegovu rodnom mjestu Ivanjici (od 2003.), dakle puno prije Dražine službene rehabilitacije 2015. godine. Prije par dana je u Bregalničkoj 24 u širem središtu Beograda otvorena spomen- soba i otkriven spomenik četničkom komandantu na mjestu gdje je bila njegova kuća, za koju nikada nije ni otplatio kredit koji je podigao. Nije ga otplatio jer je došao rat, a on je 1946. strijeljan kao narodni neprijatelj i suradnik okupatora.
---
---
No, osim spomenika suhonjavog "gerilca" Draže koji ne sliči na uhranjenog Čiču iz rata, ništa se vrjednije nije moglo od artefakata izložiti u tom pompozno otvorenom prostoru. Sve vrijedno vezano za Dražu se već nalazi u njegovu Memorijalnom domu na Ravnoj Gori, kao što su Orden za zasluge (Legion of merit), najviše američko odlikovanje za strance američkog predsjednika Harryja Trumana, koji je posthumno odlikovao Mihailovića 1948. godine, kao i Ratni krst kojim je komandant francuskog Pokreta otpora general Charles de Gaulle odlikovao Dražu 2. veljače 1943. godine.
U Ivanjici se nalazi pravi Muzej ravnogorskog pokreta s bogatom bibliotekom i orginalnim povijesnim dokumentima. Tako da ne znamo ni uz najbolju volju što je u toj spomen-sobi povijesno značajno.
Ono što Dražinoj kćerki Gordani i sinu Branislavu (bili su pripadnici NOB-a) nikada nije palo na pamet, a to je rehabilitacija njihova oca, palo je na pamet Dražinu unuku Vojislavu, koji je za vrijeme vladavine SPO-a bio jedno vrijeme i gradonačelnik Beograda. Tu ideju je on i ostvario kada je njegov djed rehabilitran 2015. jer nije imao pravično suđenje.
Draža nije vidio odvjetnika do samog suđenja, optužnicu protiv sebe je dobio sedam dana prije procesa i sve tako redom. Nigdje se nije govorilo o Dražinim zločinima, nego o nepoštovanju sudske procedure. Ideju o otkrivanju spomen-sobe i spomenika u Beogradu ostvario je Igor Braunović, član Glavnog odbora Socijalističe partije Srbije i trenutačni vršitelj dužnosti direktora javnog poduzeća "Srbijašume". Socijalistička partija Srbije je pravna nasljednica Saveza komunista Jugoslavije i trenutno je u koaliciji s Vučićevom Srpskom naprednom strankom (SNS). Te dvije stranke u koaliciji čine okosnicu vlasti u Srbiji.
Otkud jedan Zrenjaninac, rođeni "Lala" i socijalist, na čelu bitke za Dražu? Teško je to objasniti, ali Braunović svakako želi u politici Srbije igrati veću ulogu, spominjao se i kao mogući ministar poljoprivrede, a ovaj angažman mu neće loše doći kod desničarskih i struja centra.
Naime, u anketama koje su provodile mahom televizije, a nije bilo stručnog istraživanja, samo 28 do 32 posto građana Srbije je protiv ovog otvaranja spomen-sobe Draži Mihailoviću. Braunović se pojavljuje u jaknama sa znakom "Z" i otvoreno podržava agresiju na Ukrajinu, a dobro je uvezan i sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja "škropi i blagosilja" gdje god se spomene Draža, a kamoli spomenik. Braunović je nedavno dobio i naziv četničkog vojvode od Bobije. Posebno tragičan je bio parastos za Dražu kojeg je u Nikšiću u lipnju ove godine organizirala Pravoslavna crkva kao uvertiru u otkrivanje Dražine spomen-sobe i spomenika. Ukupno 13 nevladinih organizacija (NVO) u Crnoj Gori oštro je osudilo tada ovaj događaj.
Četništvo je u Srbiji postalo poželjno i službeno kada je 2009. tadašnji direktor BIA-e Jovan Stojić položio vijenac te agencije na Dražin spomenik na Ravnoj Gori, a nastavak je bio kada je 2018. godine u srpskoj vojsci bilo dopušteno pjevati četničke pjesme kod izvođenja strojevih radnji. Tako su "Marš na Drinu", "Tko to kaže, tko to laže," "Tamo daleko" (sve pjesme koje veličaju srpske pobjede u Prvom svjetskom ratu i egzodus naroda preko Albanije u Grčku) zamijenile one tipa "Živ je Draža, umro nije dok je srpstva i Srrbije" i slične inačice raznih autora.
Što reći o sadašnjem čelniku BIA-e Aleksandru Vulinu koji otvoreno podržava četništvo?
Na otvaranju Dražine spomen-sobe nije viđen Vuk Drašković, vođa Srpskog pokreta obnove, koji je i inicirao na početku devedesetih sve ono što je četničko, pa tako i izgradnju Muzeja na Ravnoj gori, kada je o trošku države asfaltirao makadamski put od deset kilometara da bi četnici mogli što lakše do svoga vođe. Danas je taj put izlokan, gotovo makadamski kao i prije, a Draškovićevaa angažmana u ovom novom, trećem projektu oživljavanja Draže gotovo i nema.
"Ne može se ovo sada mjeriti s tom 1992. godinom kada je bilo osamdeset hiljada ljudi na Ravnoj gori kod otvaranja spomenika, možda zato što je Draža tada još uvijek bio u ilegali i nije bilo ni govora o njegovoj rehabilitaciji. A i Drašković je resetirao mnoge svoje političke stavove", govore mnogi Srbi koji najviše vole ono što je zabranjeno.
Ekološka udruga "Naša Drina" i Boračka organizacija Srbije i Srpske, koje vodi Igor Braunović, stoje iza inicijative za izgradnju Dražine spomen-sobe pa su čak i skupili novce da otkupe taj prostor. Udruga "Naša Drina" osnovana je 2020. u Malom Zvorniku, na zapadu Srbije, kao udruženje koje se, kako se navodi na njihovu sajtu, zalaže za zaštitu životne sredine.
Ipak, kako navode, udruženje kasnije prerasta u "patriotsko-ekološku organizaciju" i donosi odluku da se "uključi u politički život i podrži Socijalističku partiju Srbije i (njenog lidera) Ivicu Dačića na parlamentarnim izborima 3. travnja 2022. godine".
---
---
Ovo nije prvi put da udruženje "Naša Drina" sudjeluje u izradi spomenika osobama optuženim za ratne zločine.
Udruženje je sudjelovalo u transportu spomenika Slobodanu Miloševiću, bivšem predsjedniku Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), optuženom za ratne zločine u Haagu. Spomenik je izrađen u Subotici, na sjeveru Srbije, a transportiran je u Moskvu. I Dražin spomenik je izradio Dragan Radenović, član Ruske akademije likovnih umetnosti.
"Dražina bista je postavljena unutar kuće i za nju ne treba nikava dozvola Grada niti bilo koga", rekao je više puta Braunović. No pitanje je kada će Draža iz svoje kuće izići van. Naime, prema Zakonu o planiranju i izgradnji, zabranjena je izgradnja spomenika i spomen-obilježja izvan površina javne namjene i zato je bista za sada ostala u kući.
Kuća u kojoj je Draža živio nije se mogla spasiti od rušenja, ali su Braunović i njegovo udruženje uspjeli pronaći zajednički jezik s investitorom zgrade koja je nikla na istoj adresi.
- Radi se o obitelji Pavlović, koja je došla iz Knina prije tridesetak godina, s kojom smo se vrlo lako dogovorili oko prostora. Investitor je bio izuzetno korektan, od 200 kvadratnih metara spomen-doma, pola su nam poklonili i tako nam uštedjeli velik novac, koji nam je bio potreban za opremanje. Ovim putem im javno zahvaljujem, pogotovo što su čak godinu dana čekali da im isplatimo novac - kaže Braunović, koji je nešto prije toga, 2021. postao i četnički vojvoda od Bobije (azbukovački kraj, zapadna Srbija), sve uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve.
Doživljavanje četnika i četništva je različito u raznim dijelovima Srbije. Četnicima su od 2005. priznata sva zakonska prava kao antifašistima u Srbiji, a tome se protivi muslimansko stanovništvo, naročito Novi Pazar i okolica, ali i srpsko, gdje su počinjeni stravični četnički zločini tijekom Drugog svjetskog rata.
U beogradskom predgrađu Vraniću tijekom noći na Svetog Nikolu 1943. godine četnici Avalskog korpusa ubili su 67 mještana, uglavnom žena i djece, zbog suradnje muških stanovnika mjesta s partizanima, a sljedećeg dana u Boleču 21. prosinca 1943. godine zaklali su jedanaest mještana. Stravične zločine za koje postoje i dokazi te povijesna građa četnici su počinili i u Čačku, Ćupriji, Drugovcu, Trsteniku, Rajincu, Stragarima, Sevojnu, Dokmiru, Selevcu, Crnči, Valjevu, Ljigu, Gornjem Milanovcu, Kukljinu, Zvizdaru, Kruščici, Slavkovici, Darosavi, Progarevcima, Velikoj Drenovi, Malči, Jagodini, Zaklopači, Majdanpeku, Kamenici, Manojlici, Tekijama, Rudniku, Takovu, Aleksandrovcu, Ćićevcu, Zaječaru, Kraljevu, Negotinu, Grabovcu, Bučumetu, Kušićima, Mionici, Arilju, Lebanima, Grockoj, Umki, Ubu, Tamnavi, Koceljevu, Ivanjici, Boljevcu, Sikoli, Vrnjačkoj Banji, Nišu, Negotinu, Ursuli, Skakavcima, Ravnoj Gori, Gori, Ražanima, Gornjoj Gorijevnici, Brajićima, Karanu, Kosjeriću, Guči, Radalju, Lisu, Debelici, Boru, Dragačevu, Mojsinju, Rošcima, Virovu, Trbušanima, Požegi, Glumaču, Visibabi, Ježevici, Čajetini, Godoviku, Brekovu, Đurđevcu, Breznici, Rajkovcu itd., itd.
Ovdje je u obzir uzeta samo "uža" Srbija i u okviru nje mjesta u kojima se pouzdano zna da su živjeli gotovo isključivo Srbi. Popis, nažalost, nije konačan.
Sa sigurnošću se može reći da nijedna zaraćena strana nije činila takva zlodjela nad pripadnicima vlastitog naroda kao srpski četnici, što bolje od bilo čega drugoga govori o kakvim se monstrumima radilo.
Ovim potezima se Srbija i sve više udaljava od mogućeg prijama u Europsku uniju. Izjednačili su žrtvu i koljača, fašiste i antifašiste, a to se jednom narodu koji tako razmišlja mora kad-tad obiti o glavu.
Čak i Igor Radunović, inicijator ove priče, otvoreno je rekao da dolazi iz izrazito partizanske obitelji, ali je s vremenom promijenio svoja uvjerenja u četnička.
U Beogradu je otvorena spomen-soba i otkriven spomenik četničkom komandantu Vlado Kos/Cropix, Screenshot X
Spomenici četničkog vođe Draže Mihailovića postojali su do sada u Srbiji na Ravnoj Gori (od 1992. godine) i u njegovu rodnom mjestu Ivanjici (od 2003.), dakle puno prije Dražine službene rehabilitacije 2015. godine. Prije par dana je u Bregalničkoj 24 u širem središtu Beograda otvorena spomen- soba i otkriven spomenik četničkom komandantu na mjestu gdje je bila njegova kuća, za koju nikada nije ni otplatio kredit koji je podigao. Nije ga otplatio jer je došao rat, a on je 1946. strijeljan kao narodni neprijatelj i suradnik okupatora.
