Marinika Tepić, potpredsjednica Stranke slobode i pravde (SSP) i jedna od ključnih figura opozicije u Srbiji, stupila je u središte pozornosti svojim dramatičnim i nekonvencionalnim pristupom izražavanju nezadovoljstva rezultatima nedavnih izbora. Njezina odluka da započne štrajk glađu kao sredstvo protesta protiv izborne navodne prijevare izazvala je val medijskih naslova i podijelila javnost u Srbiji.
Tepić je svoj štrajk započela ulaskom u zgradu Republičkog izbornog povjerenstva (RIK), izjavljujući da će gladovanjem poslati snažnu poruku međunarodnoj zajednici i domaćoj vlasti, tražeći poništenje izbora. Njezin potez privukao je pažnju ne samo lokalnih medija već i međunarodnih agencija, postavljajući pitanje o stanju demokracije i izbornim procesima u Srbiji.
"Ovo je čin borbe. Ne želim prihvatiti da je ovo očajnički čin. Smatram sebe racionalnom i odgovornom ženom. Ne smijem dopustiti da se legalizira bezakonje i brutalna izborna krađa. Ovo je način pobune kako bi što više ljudi čulo za ovo. Imate više od pola Srbije, možda i dvije trećine koje žive u informativnom mraku. To se događa i na međunarodnom planu jer druge države komuniciraju s vlašću, ali mnogo manje sa opozicijom. Međutim, sada je naočigled svih, izvršena izborna krađa na svim nivoima, a najočiglednija u Beogradu", rekla je Tepić prije sedam dana.
Od 23. prosinca Tepić prima infuzije dva puta dnevno, ali je poručila kako nema namjeru odustati od borbe za pravednije društvo. "Najteže mi pada što ne viđam svoju djecu, to moram reći. Mislim da će biti ponosni jednog dana", poručila je kroz suze u razgovoru sa medijima.
Marinika Tepić, djevojačkog prezimena Čobanu, rođena je u obitelji rumunskog porijekla u Pančevu, a svoju karijeru najviše je gradila u novinarstvu gdje se zadržala više od 15 godina. I prije štrajka, Tepić se isticala kao kritičarka vlasti, osobito Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke (SNS).
Njezino djelovanje uključuje podršku opozicijskim kandidatima, a istaknula se i objavljivanjem niza svjedočanstava o "podvođenju" žena i djevojaka u Jagodini, a iza kojih je stajao Dragan Marković Palma, koalicijski partner Ivice Dačića i Aleksandra Vučića, piše Klix.
Aktivizam ju je vodio u nevladine udruge, gdje se zalagala za ljudska prava i prava nacionalnih zajednica. Nakon novinarske karijere, odlučila se za ulazak u politiku putem Lige socijaldemokrata Vojvodine, a zatim je pristupila SSP-u, gdje je postala potpredsjednica.
Sukobi s nacionalističkim i desničarskim organizacijama bili su sastavni dio njezine političke karijere. Napadi, prijetnje i čak fizički nasrtaji postali su uobičajeni u njezinom političkom angažmanu. Njezin potpis na Prijedlogu rezolucije o Srebrenici dodatno ju je stavio na metu desnih krugova.
"Tiče se toga da je negiranje genocida i ratnih zločina kazneno djelo u Srbiji i to je za pohvalu ili liči na pohvalu. Ipak u detaljima vidimo da se negiranje genocida odnosi samo na genocid koji je presudom utvrđen u sudovima u Srbiji. Smatram da se član treba dopuniti tako da svi međunarodni sudovi koji se bave ovim pitanjem trebaju biti u našem Kaznenom zakonu. Na drugi način, dovodimo do licemjernog odnosa i genocidu koji je počinjen u naše ime", rekla je Tepić.
Nakon svega, na beogradskim ulicama, ali i u drugim gradovima, osvanuli su brojni grafiti na kojima su upućene prijetnje Tepić.
Tijekom 2017. godine Tepić je podnijela i kaznene prijave policiji zbog prijetnji pa i poziva na ubojstvo koje su organizirale desničarske organizacije u Srbiji.
Prijetnje su stigle nakon što je Tepić u Skupštini Srbije postavila pitanje šta u Srbiji radi Jim Dowson, britanski desničar koji je u Beogradu održavao posebne bliske odnose sa Mišom Vacićem, vođom organizacije Srpska desnica.
"Zabrinuta za sigurnost naše države, došla sam do informacija koje smatram značajnim. Kakvim informacijama raspolažete o boravku Jima Dowsona u Srbiji? U svijetu je poznat kao fašist i netko tko se angažirao i u kampanji Donalda Trumpa. Objavio je fotografije pravoslavnih svećenika pored dugih cijeva. Pitam naročito Marka Đurića što zna o najmanje dvije donacije ovog fašista srpskim manastirima na Kosovu?", upitala je Tepić.
Sve od prvih političkih koraka pa do posljednjeg radikalnog čina, odnosno početka štrajka glađu, Tepić je gradila status koji joj je omogućio da postane simbol opozicije u Srbiji. Uprkos nekim značajnim imenima sa druge strane Skupštine Srbije, Marinika Tepić je vremenom postala političarka kojoj Aleksandar Vučić posvećuje i najveću pažnju što je ujedno i znak da njena retorika, potezi i politika mogu predstavljati i najveću prijetnju njegovoj vladavini.
To su pokazali i posljednji izbori gdje su Vučiću najviše zasmetale upravo njene izjave u kojima mu je poručila kako bi trebao posjetiti psihijatra.
"A zamislite tek kolika bi razlika bila na izborima da me ne mora pregledati neuropsihijatar? Psihijatrijski slučaj vas pobjeđuje 2:1. Što god pokušavali, neće biti nasilne smjene niti bilo čega. Vlast se mijenja na izborima, Srbija je demokratska zemlja", rekao je Vučić.
Njezin štrajk glađu, unatoč kritikama i zabrinutostima za njezino zdravlje, predstavlja njezin najradikalniji politički potez do sada. Njezina odlučnost za borbu protiv izborne prijevare i traženje međunarodne intervencije ukazuje na duboko ukorijenjen osjećaj nepravde i nedostatka demokratskih institucija u Srbiji. Tepić se svakako profilirala kao ključna figura koja predstavlja opću frustraciju prema političkom sustavu.
Štrajk je privukao i pažnju Reutersa, za kojeg je Tepić pojasnila: "Tražimo međunarodnu misiju koja će izvršiti reviziju cjelokupnog izbornog procesa. Želimo da se izbori ponište i da se održe novi za 5-6 mjeseci, ali u boljim uvjetima."
Konačno, evo što je političarka poručila za Vreme: "Mi besmisao već živimo, ako govorimo o izborima u ovakvoj Srbiji, koji su direktan povod ove moje pobune kroz štrajk glađu. I ja želim da se protiv tog besmisla borim. Nisu više dovoljne izjave, intervjui, komentari, tvitovi, smatram da se nešto još konkretnije mora učiniti da bi o ovoj krađi čuo što veći broj ljudi, da bi shvatili da im se tako krade budućnost, normalan život, postajemo ‘djeca iz doma sa kartom u jednom pravcu‘."