Himna kojom su srpski vojnici kretali u boj od solunskog pa sve do srebreničkog fronta uskoro bi mogla dobiti svoj četvrti prepjev i sasvim novu dimenziju.
Glasit će ovako: "Tamo daleko, gdje cvjeta limun žut, tamo je srpskoj vojsci počeo svemirski put." Srbijanci, naime, lete na Mjesec.
Nije šala, Aleksandar Vučić i njegov čelični prijatelj, kineski predsjednik Xi Jinping potpisali su 7. ili 8. svibnja u Beogradu sporazum o partnerstvu u Međunarodnom lunarnom istraživačkom centru (ILRS). Polovinom idućeg desetljeća Kinezi bi na Mjesecu postaviti stalnu bazu s ljudskom posadom.
Prva, izvidnička faza ILRS-a završava iduće godine. Potom slijedi provjera tehnologije, pa prijenos opreme kroz kinesku misiju Chang‘e-8 i rusku misiju Luna 28. Misije pod nazivom ILRS, s brojevima od 1 do 5, usredotočile bi se na energiju i komunikacije, objekte za istraživanje, korištenje Mjesečevih resursa i razvoj astronomskih sposobnosti. Slijetanja s posadom planirana su nakon 2036. godine.
Lokacija ILRS-a još nije točno određena, ali trebala bi biti nedaleko od Aristarhova kratera i brda Marius, na sjeverozapadu nama bliže strane Mjeseca, ili kod Amundsenova kratera, blizu južnog pola.
Za sada nije objavljeno čime će Srbija pridonijeti ovom programu. Poznato je tek da opet kasne za Hrvatima. Doduše, projektu smo se pridružili kroz udrugu svemirskih entuzijasta Adriatic Aerospace Association (3A), a ne kao država.
Realno, doprinos Srbije i hrvatskih entuzijasta sasvim je nebitan. Ono što jest važno lako je iščitati iz popisa zemalja koje podržavaju kinesko-ruski projekt. Do sada su to Pakistan, Azerbajdžan, Venezuela, Južna Afrika, Egipat, Nikaragva, Srbija, te sveučilište iz Kirgistana i nekoliko udruga koje surađuju s jednopartijskom vlašću u Kini. Od Europljana, na listi su smo hrvatska udruga 3A i mala švicarska tvrtka nanoSPACE A.G. I, naravno, Srbija – ključni europski kamen kineskoga geopolitičkog projekta "Pojas i put".
Čelično prijateljstvo i zajednička budućnost
Čelično prijateljstvo Kine i Srbije započelo je 7. svibnja 1999. godine, kad su zrakoplovi NATO-a bombom pogodili kinesko veleposlanstvo u Beogradu, pri čemu su tri novinara smrtno stradala. Učvrstilo se kineskom blokadom priznavanja Kosova i srbijanskim zalaganjem za jedinstvenu Kinu (ujedinjenje s odmetnutim Tajvanom). Desetak godina sve se svodilo isključivo na snažnu ekonomsku suradnju.
Srbija je Kini važna jer se nalazi na željezničkoj trasi Atena – Budimpešta, kojom bi kineska roba trebala stizati iz Pireja do srca Europe. Prema novim podacima Razvojne agencije Srbije, Kina je do sada investirala 18 milijardi dolara, od toga osam milijardi u infrastrukturu.
Od ruske agresije na Ukrajinu, koja je označila i novu utrku u naoružanju, i Srbija se našla u situaciji da svoje zastarjelo oružje zamijeni suvremenijim.
Odlučila se za političku i vojnu neutralnost, u podtekstu koje zapravo stoji odmak od struktura EU-a i NATO-a. Iz takve pozicije Srbija je do sada izvlačila ozbiljnu korist na obje strane. Do 2018. većina vojnih donacija Srbiji stizala je iz SAD-a (potom Kine, Danske i Velike Britanije), upozorava vojni analitičar Jovan Knežević.
Većinu vojnih vježbi održavali su s Amerikancima jer je Srbija članica NATO-ova Partnerstva za mir i provodi Individualni partnerski akcijski plan, što je najviši partnerski status koji može imati država nečlanica NATO-a. Vučić se čak dao nagovoriti da s Donaldom Trumpom potpiše sporazum o tome da Srbija neće nabavljati 5G tehnologiju od nepouzdanih dobavljača, čitaj – kineskog Huaweija. Ali to je samo jedan od stupova na koje se oslanja režim Aleksandra Vučića.
Putinova stolna maketa
Rusija je drugi stup srbijanske vanjske politike. Ali tek što je od ruskog predsjednika Putina na poklon dobio šest borbenih aviona MiG-29, 30 tenkova T-72 i 30 oklopnih izviđačkih vozila BRDM-2 u vrijednosti od 600 milijuna dolara, predsjednik Vučić izjavio je da ipak neće kupiti PZO sustav S-300 (čiju mu je stolnu maketu Putin također poklonio). Bila je to obostrano mudra odluka jer će, pokazat će se kasnije, Putinu trebati svaki S-300 za napad na Ukrajinu.
Ne znači to da je Srbija prestala oslanjati se na rusko oružje. Prije napada na Ukrajinu kupili su moćni PZO sustav kratkog i srednjeg dometa Pancir s1 i S1M. Nedavno je nabavila i sustav za ometanje dronova Repelent, ali ruska agresija na Ukrajinu Srbiji je strateški otvorila sasvim novi prostor.
Srbija je Kini otvorila prostor da doktrini "meke sile" doda i oružanu komponentu. Kinesko je oružje jeftinije, a isporučuju ga bez demokratskog zanovijetanja i političkog uvjetovanja, kako to radi zapadni svijet. I tako je napravljen iskorak od čeličnog prijateljstva do zajedničke budućnosti. Vučiću se brzo pružila prilika da zabije prst u oko NATO-a na spektakularan način.
Prvi put u povijesti kineski vojni zrakoplovi letjeli su europskim nebom. Šest teških transportera Y-20 preletjelo je u travnju 2022. preko dvije članice NATO-a (Turske i Bugarske) i sletjelo u Europu.
Na Batajnici su iskrcali samohodni raketni sustav protuzračne obrane srednjeg dometa FK-3 (izvoznu verziju nešto snažnijeg sustava HQ-22). Sustav je naoružan raketama dometa do 100 km (navodno i do 120 km) u daljinu i do 27 km u visinu. Radarom za praćenje ciljeva i navođenje može istodobno pratiti do 40 ciljeva, a na njih šest u istom trenutku može navoditi do 12 raketa.
Jedna baterija FK-3 sastoji se ukupno od 15 vozila "točkaša". Prvo je kolimatorska postaja na vozilu 6 × 6, koja služi za kalibraciju položaja te komunikaciju između raketa i radara.
Karakteristična je po visokom antenskom stupu, a na vatrenom položaju postavlja se na 200-300 metara od radara. Druga komponenta sustava je promatrački radar JSG-100, dometa 240 km.
Navodno može otkriti i do 100 ciljeva istovremeno. Uz radar ide i samohodni strujni agregat na podvozju 6 × 6. Uz sve to ide vozilo s radarom za praćenje i navođenje raketa H-200, pa onda još i zapovjedno vozilo teško 18 tona, koje žičanom vezom povezuje sve sustave na udaljenosti od 300 metara, a bežičnom vezom i jedan kilometar. U pozadini borbenog položaja "kriju" se još i logistička vozila s dizalicom.
Opasnost za NATO
Načelno, sustav funkcionira kao i ruski S-300, s tim da u okolnostima snažnog elektroničkog ometanja navodno ima i mogućnost samonavođenja na ometač (home & jam) poput američkog Patriota. Srbija trenutno ima divizion s četiri baterije FK-3 koje pripadaju 250. brigadi PZO-a.
To je ozbiljno upozorenje NATO-u da se odmakne od Kosova ako Srbija tamo krene rješavati stvari vojnim putem. Naime, jedna baterija FK-3 hipotetski smještena kod Novog Pazara ne samo da bi pokrila cijelo Kosovo i dobar dio Albanije, nego bi vidjela i svaki avion koji preleti Pelješki most.
Baterija istočno od Zemuna vidjela bi sve do Pakraca, a sustav bi mogao gađati svaki NATO-ov zrakoplov čim dotakne srpsko-hrvatsku granicu.
Nešto ranije, Srbija je u Kini za 30 milijuna dolara kupila šest dronova CH-92A. U zraku ovi dronovi mogu ostati osam sati, na visini od pet kilometara te na udaljenosti od 250 km od upravljačke stanice. Nosivost mu je 70 kg, odnosno dvije laserski navođene rakete FT-8D. Ovaj se dron lansira s kamiona FAP-2228, čak i u pokretu.
Nakon ovog drona, Srbija je od istog proizvođača nabavila još napredniju inačicu CH-95, koja može nositi 200 – 260 kg podvjesnog tereta. Naoružanje mogu činiti protuoklopne laserski vođene rakete BA-7 (Blue Arrow), mase 46 kg i dometa do 5-7 km, vođene rakete FT-10 mase 25 kg, poluaktivno laserski vođena raketna zrna BRM1 kalibra 90 mm dometa do 8 km i "klizne bombe" FT-7/130 mase 130 kg, koje su Rusiji omogućile proboj na ukrajinskoj bojišnici. Tu je još 218 manjih multirotornih dronova te 24 gumena čamca, nekoliko bagera, dozera i druge inženjerijske opreme.
Srbija je prva u svijetu koja koristi borbeni dron CH-95 i apsolutno jedina europska zemlja koja koristi kineske borbene sustave. Budući da je EU još 1989. proglasio embargo na uvoz kineskog oružja, jasno je da Srbija i ne namjerava ulaziti u EU prije isteka operativnog resursa ovih sustava, ali će do tada rado koristiti trgovinske sporazume i sve pretpristupne fondove EU-a.
Ne računaju na ulazak u EU
Da Srbija računa na europski novac, ali ne i na skoro pridruživanje EU-u, upućuje i razmjena vojnog tehnološkog znanja s Kinom.
Jer ako je Srbija išta naučila iz agresije na Hrvatsku, onda je to da joj trebaju dronovi. Naime, Hrvatska vojska je izvidničke dronove (vlastite proizvodnje) u oslobodilačkim operacijama upotrebljavala na svim ključnim točkama bojišnice. Nakon rata odustala je od daljnjeg razvoja, ali Srbi su izvukli pouku.
Uz kineski transfer znanja dovršili su besposadnu letjelicu Pegaz, vrlo sličnu kupljenome CH-92A. Pegaz ima za nijansu bolje letne sposobnosti, a koristi isti set raketa kao njegov kineski uzor. Osim toga, razvili su dronove poput samoubilačkog Gavrana 145, koji traži ciljeve na udaljenosti većoj od 150 km, a lansira se iz kamionskog kontejnera koji može nositi 16 ovakvih dronova.
Iz kamiona FAP istodobno se može upravljati s 12 ovakvih dronova. Tu je još i bespilotna Senka sa zemaljskom postajom, pokretna radio-navođena meta RVML-02, bombarderski dron Vrabac, "lutajuće streljivo" Osica i naoružani dron Obad.
I nisu se zaustavili samo na bespilotnim letjelicama, nego dronove proizvode i za kopnene operacije, primjerice besposadne platforme Mali Miloš V2, Mali Miloš V1, logističku inačicu Malog Miloša i naoružanu platformu MF Niš. Izradom vojnih dronova bave se čak i Vučićev "ministar informiranja", vlasnik medijske grupacije Pink Željko Mitrović (VS koristi njegove naoružane dronove IKA-20M).
Za besposadne borbene letjelice tvornica Krušik u Valjevu proizvodi čitav niz granata, pa čak i dvije vrste termobaričke, tzv. vakuum-bombe.
Srbija je, nedvojbeno, regionalni lider u razvoju, broju i korištenju besposadnih borbenih sustava. Budžet za obranu im je milijardu i pol dolara (hrvatski je 1,186 mlrd. USD), a ove će godine za nabavu novog oružja utrošiti 810 milijuna dolara (740 mil. eura).
Kineske su tvrtke u Srbiji do sada investirale 18 milijardi dolara. Robni izvoz Srbije u Kinu značajno se povećao, mahom zahvaljujući kineskim tvrtkama u Srbiji koji tu rudu izvoze u Kinu. U Srbiji u međuvremenu živi toliko Kineza da srbijanska i kineska policija s vremena na vrijeme zajednički patroliraju kroz gradove.
Jednima je to simpatično, drugi smatraju da Kina na taj način samo utječe na svoju dijasporu u Srbiji.
Kako god bilo, u strategiji zajedničke budućnosti i kroz transfer znanja i tehnologije, Kinezi se nadaju da će skriveni iza srbijanske vojne industrije zakoračiti na europsko tržište, koje je njima samima zatvoreno. Prije ili kasnije, Srbija će zbog toga imati problema s Amerikom, koja zateže odnose s Kinom, i to bez obzira na to hoće li pobijediti Srbima skloni Trump ili Joe Biden.