Kako je papa Frane postao bosanski ‘kralj’: biskupi iz BiH boravili u Vatikanu, saznajemo o čemu su razgovarali

Biskupi iz Bosne i Hercegovine proteklih su dana boravili u Rimu na tradicionalnom susretu s Papom i vatikanskim dikasterijima poznatim kao ad limina apostolorum, na apostolskim pragovima.

Tako se tradicionalno nazivaju službeni dolasci u Rim biskupa iz cijeloga svijeta radi toga da pohode živućega nasljednika apostola Petra, poglavara Katoličke crkve, iskažu mu poštovanje i poslušnost te izvijeste njega i njegove suradnike o sadašnjem stanju u njihovim biskupijskim zajednicama i upoznaju ih o planovima za budućnost, te da od njih, kao svojih poglavara, biskupi čuju mišljenja i prijedloge.

Audijencija s Papom

Predvodio ih je predsjednik BK BiH, vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata Tomo Vukšić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić, banjolučki biskup Željko Majić i banjolučki pomoćni biskup Marko Semren.

Na audijenciji s bosanskohercegovačkim biskupima papa Frane se zanimao za prosječnu životnu dob stanovnika Bosne i Hercegovine, nakon čega su ga biskupi detaljnije upoznali s ratnim i poratnim stradanjima, ali i o odlasku posebno mladih ljudi. Razgovarali su o svećeničkim i redovničkim zvanjima. Sa žaljenjem je zaključeno da se broj duhovnih zvanja smanjuje ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u mnogim dijelovima svijeta.

Biskupi su istaknuli zauzetost brojnih svećenika, redovnika i redovnica ne samo tijekom teškog ratnog vremena devedesetih godina prošloga stoljeća, nego i u poratnom vremenu sve do danas. Sa žaljenjem su istaknuli da se brojne župe nisu oporavile nakon ratnog progona. Također su istaknuli zauzetost brojnih kateheta i katehistica koji kroz vjeronauk u školi, a mnogi od njih i u životu župne zajednice, daju trajni doprinos rastu vjere u svakodnevnom životu posebno djece i mladih.

Bilo je riječi i o prošlosti te o aktualnom stanju u župi Međugorje i potrebi da se pastoralno skrbi za vjernike koji tamo dolaze, stavljajući poseban naglasak na sakrament pomirenja. I ovo potvrđuje da Sveta Stolica s posebnim zanimanjem prati sve ono što se događa u Međugorju, koje je svojedobno i kardinal Vinko Puljić nazvao ispovjedaonicom svijeta, a činjenica da je u toj, jednoj od najpoznatijih župa u Katoličkoj crkvi prisutan i Papin vizitator, trenutno nadbiskup Aldo Cavalli, pokazuje posebnu Papinu skrb za međugorski fenomen.

Nakon mise u povodu 600. obljetnice rođenja kraljice Katarine Kosača-Kotromanić u bazilici svete Marije u Aracoeli u Rimu

Kta/

Predsjednik BK BiH mons. Tomo Vukšić kazao je nakon susreta sa Svetim Ocem da je biskupe, prije svega, ugodno iznenadilo Papino raspoloženje, koji je s njima proveo skoro sat i pol vremena, dulje nego što je očekivano.

“I sama činjenica da smo toliko dugo proveli s njim u razgovoru na svoj način govori o tome koliko nas je rado slušao i koliko smo mi njega rado slušali. Isto tako, lijepa je strana toga susreta u tome što su, naravno, dominirale vrlo ozbiljne teme koje se tiču naših biskupija i naših župa i uopće društvenih situacija. Ali, istovremeno, i te ozbiljne teme bile su predstavljene uz mnogo duhovitosti, čak i pokoji vic, koji je ispripovijedan i s njegove i s naše strane”, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Misa za Katarinu Kosaču

Bosanskohercegovački biskupi su za boravka u Rimu služili više misa na različitim mjestima, na grobu svetog Petra, u hrvatskoj crkvi svetog Jeronima, u bazilici svetog Pavla izvan zidina, no posebno je zanimljiva bila sveta misa koju su slavili u povodu 600. obljetnice rođenja kraljice Katarine Kosača-Kotromanić, u bazilici svete Marije u Aracoeli u Rimu, u kojoj se nalazi grob supruge bosanskoga kralja Stjepana Tomaša i pretposljednje bosanske kraljice.

Na misi je koncelebriralo dvadesetak svećenika, bile su prisutne i razne redovnice koje žive i djeluju u Vječnom gradu, a sudjelovala je i skupina hodočasnika iz Mostara, među kojima članice Zajednice žena HDZ-a BiH “Kraljica Katarina Kosača”, kao i hodočasnici iz uskopaljske doline i drugi rimski Hrvati katolici ili hodočasnici koji su tih dana pohodili Rim.

Vrhbosanski nadbiskup spomenuo se natpisa na nekadašnjoj ploči u rimskoj bazilici u čast bosanske kraljice, koji na arhaičnom jeziku i pismu bosančici glasi: “Katarini kralici bosanskoi Stipana, hercega svetog Sabe, sporoda Jeline i kuće cara Stipana roeni, Tomaša krala bosanskoga ženi kol, živi godini 54 i priminu u Rimu na lita gna 1478 lito na 25 dni oktobra spominak na pizmom postavlen.”

Nadbiskup Vukšić na kraju je istaknuo da je Katarina s mužem imala sina Sigismunda i kćer Katarinu, te da se smjestila u Rimu, gdje su je pomagali papa Pavao II. i kasnije papa Siksto IV.

“Prije smrti Katarina je priredila oporuku i izrazila svoje posljednje želje. Razdijelila je stvari koje je imala sa sobom, a među njima i kraljevski mač svoga muža. Za baštinike bosanskoga kraljevstva imenovala je papu Siksta IV. i njegove zakonite nasljednike i molila ih je da kraljevstvo predaju njezinu sinu Sigismundu, ako se vrati na kršćanstvo. A ako se to ne bi dogodilo, molila je pape da ga predaju njezinoj kćeri Katarini, bude li se ona vratila u kršćanstvo. A ako se ni to ne dogodi, Katarina je željela da Sveta Stolica bude vlasnica bosanskoga kraljevstva te da, u tom svojstvu, može odlučivati prema svojoj uviđavnosti”, rekao je u propovijedi vrhbosanski nadbiskup.

Papa Frane i biskupi iz BiH na susretu u okviru ad limina

Vatican Media/

Prvi kardinal u povijesti

U ovom kontekstu razumljiva je i duhovita opaska koju je na susretu s Papom izrekao mons. Vukšić.

“Katarina je prije smrti napisala oporuku u kojoj je izrazila želju da joj se djeca vrate iz zarobljeništva i da će im, ako se vrate, ostaviti Kraljevstvo. A ako se ne vrate, tako je zapisala, ostavit će Kraljevstvo papi i njegovim nasljednicima, a budući da se njezina djeca nisu vratila, vi biste, Vaša Svetosti, moglo bi se reći u šali, u određenom smislu trebali biti također ‘naš kralj’”, kazao je nadbiskup, na što se Papa srdačno nasmijao.

Možda je za ovu anegdotu znao i sveti papa Ivan Pavao II. kad je prije trideset godina za kardinala imenovao Vinka Puljića, koji je tako postao prvi bosanskohercegovački kardinal u povijesti.

Bar smo tako mislili, dok nismo dobili sljedeću infomaciju: "A što ćemo s onima koji su u BiH ne samo rođeni, kršteni, potvrđeni i prvu svetu pričest primili, nego u sjemenište pošli kao svećenički kandidat (kandidat za prezbitera) jedne od onodobno četiri tamošnje Crkve, u ovome slučaju Crkve banjolučke, Crkve s kojom je ostao povezan sve do smrti? Riječ je o nadbiskupu, biskupu naslovniku stare Tuskamije, apostolskomu nunciju, Guidu Del Mestriju kojega je 3. kolovoza 1984. u Apostolskoj nuncijaturi u Njemačkoj zamijenio nadbiskup Josip Uhač. Za kardinala ga je 28. lipnja 1991. postavio papa sveti Ivan Pavao II., i to za kardinala đakona naslovnika crkve svetoga Eustahija. Preminuo je 2. kolovoza 1993. Kada je izbio rat kod nas, velikodušno je pomagao na razne načine, pa je tako bio i dobrotvor u vrijeme rata. Valjda je onda vrijedno ne preskakati ga spomenuti ga … Dakle, Guido Del Mestri.

A onda još Leopold Karlo Kolunić ili Kolonić i njegov sinovac Žigmund, starinom iz Kolunića na području Petrovačkoga polja, između Bosanskoga Petrovca i planinskog prijevoja Oštrelj, na putu prema Drvaru. Pradjed im pobježe pred naletom Turaka i skloni se u Ugarsku. Za njihova se otca 1618. izričito veli da je iz stare hrvatske loze ...

- Leopold Karlo imenovan je kardinalom 1658., i to kardinal prezbiter naslova hrvatske crkve svetoga Jeronima.

- Žigmund (von Kollonitsch), njegov sinovac, kardinal postaje 1727., a bio je tada prvi bečki nadbiskup metropolit (Beč postaje metropolitansko biskupsko sjedište 1. lipnja 1722.).

Vinko bi tako bio četvrti kardinal s područja BiH …, ili jer su Kolunići samo podrijetlom a ne i rodom, drugi."

Sad kad papa Frane zna da je “bosanski kralj”, bilo bi lijepo kad bi nastavio i stvorio tradiciju imenovanja kardinala u zemljici Bosni. A možda je znao i prije, pa je tako prije devet godina pohodio glavni grad BiH, Sarajevo, a Hrvatsku još nije.