U sukob s Vladom oko odlaska hrvatskih časnika u bazu NATO-a u Njemačku Zoran Milanović ušao je s predumišljajem.
I ranije je predsjednik Republike udarao kontru Banskim dvorima kada je u pitanju bila Ukrajina. Dijelom zbog toga što je na podršci Ukrajini Andrej Plenković izgradio vlastitu karijeru još od dana kada je bio izvjestitelj Europskog parlamenta za tu zemlju. A dijelom zbog osobne fascinacije ruskom vojnom silom koju od početka invazije Milanović nikada nije previše krio.
No njegovo odbijanje da stavi potpis na NSATU aktivnost NATO-a imalo je i jedan dodatni cilj: da HDZ-ova predsjedničkog kandidata Dragana Primorca potpuno gurne u drugi plan.
U Milanovićevu taboru računaju da su time jednim udarcem riješili dva problema. Aktualni predsjednik još se jednom potvrdio kao jedini hrvatski političar koji predstavlja ozbiljniju branu potpunoj dominaciji HDZ-a u hrvatskoj politici. A Primorcu prilično suzio manevarski prostor. Jer dok se Milanović obračunava s Plenkovićem i ministrom obrane Ivanom Anušićem, pred kamerama je on, a ne predsjednički kandidat HDZ-a.