Branko Bačić ima jedan razmjerno ozbiljan problem: što god on kazao, ma koliko ozbiljan bio, zvuči kao da se zajebava. Čim dotični visoki čimbenik zine, građanima se vrati osmijeh na lica. I najgora vijest iz njegovih usta zvuči kao sočan vic, nitko ne može odoljeti, a da se, barem potiho, ne zahihoće. Kao da nam se ne obraća istaknuti član vladajuće stranke, nego nekakav križanac između Bourvila i Louisa de Funèsa.
Njegova smjehotvornost nije, naravno, namjerna. On nije stand up komičar, niti bi to htio postati, nije mu stalo do toga da ga javnost doživljava kao zabavljača. Dapače, kao i svi političari, i on bi vjerojatno htio da ga građani vole ili barem poštuju zato što je ozbiljan, a ne neozbiljan tip.
Konačno, nitko osim njegove obitelji i najbližih...