Ovo je istinita priča o domaru Stipi. Imena osoba, lokacija i institucija sam promijenio, kako bih zaštitio "poštenog hrvatskog malog čovjeka".
Domara Stipu sam upoznao kada sam stjecajem okolnosti ušao u suradnju s jednom državnom institucijom u kojoj rade samo visokoobrazovani ljudi. Crème de la crème. Rekoh tada domaru Stipi da ovi njegovi u vrhu, krema društva, u nabavi "kradu k‘o pacovi". Domar Stipe na moje čuđenje mi kaže: "Što je problem, i ja bih da sam na njihovom mjestu".
Stipe je prije nego što je u toj državnoj instituciji dobio posao, kojoj je proračun tada bio više od 100 milijuna kuna, radio u jednoj tvornici namještaja, još od socijalizma. Tako bi Stipe svaki dan preko porte u dogovoru s drugim malim i običnim hrvatskim napaćenim čovjekom drpio...