Kada je Dražen Budiša krasopisom proljećara pred kišnu jesen napisao svoju potporu predsjedničkoj kandidatkinji Mariji Selak, i još k tome Raspudić, sunce me ogrijalo: To je to. Onda u ponedjeljak kod Vlahova pogledam navečer snimku iste dame u razgovoru s drugim predstavnikom najpoznatijeg političko-akademskog OPG-a u Hrvata, mojim sjajnim imenjakom Puljkom, i još k tome Marijaninim suprugom, promijenio sam mišljenje. Iako me Budiša skoro zaveo, kada sam čuo da se Marija Selak, i još k tome Raspudić, toliko puta samotitulirala kao „nezavisna kandidatkinja“, zbog ovog što slijedi promijenih mišljenje.
Ovo nije esejčić samo o njoj, već o „nezavisnim kandidatima“ i o svemu „nezavisnom“ uopće. Uzmite ga s rezervom, jer u životu nikada nisam bio...