Hrvatska je zemlja stvorena u ratu. Možemo danas govoriti o političkim planovima skovanima u kanadskom Norvalu. O Tuđmanovu osjećaju za povijesni trenutak. O vjekovnim težnjama Hrvata da imaju vlastitu državu. O povijesnom nasljeđu, agilnoj diplomaciji, strateškim savezništvima, financijskim dotacijama iz emigracije, pomoći UDBA-e i sudbe, Starčeviću i Radiću, padu "željezne zavjese" i odlasku socijalizma u ropotarnicu povijesti.
Možemo nabrajati još štošta, no jedna činjenica je neosporna; Hrvatska danas ne bi bila neovisna da njezini građani te krvave 1991. nisu odlučili uzeti oružje u ruke i obraniti je od najezde s istoka.
U danima kada se kovala država trebalo je, naravno, imati hrabrosti i suprotstaviti se trećoj najmoćnijoj armiji u Europi. Trebalo je riskirati...