Međunarodni kazneni sud (MKS ili ICC u engleskoj verziji) raspisao je međunarodnu tjeralicu za izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom i njegovim donedavnim ministrom obrane Yoavom Gallantom. Uhidbenim nalozima za najviše dužnosnike Izraela, i potpunim izjednačavanjem Izraela, pravno uređene države s demokratskim poretkom i palestinskih teritorija u kojima izniman utjecaj (Zapadna obala, istočni Jeruzalem) ili apsolutnu vlast (Gaza) imaju džihadističke organizacije čiji politički program počiva na koncepciji velikog kalifata s primarnim ciljem uništenja države Izrael („Od Rijeke do Mora Palestina će biti slobodna“) MKS/ICC se aktivno uključio u politički proces upravljanja bliskoistočnim sukobom. I to će svakako proizvesti određene posljedice.
Hrvatska, a osobito Hrvati u BiH imaju koliko bogato, toliko neugodno iskustvo s „donositeljima međunarodne pravde“. U posebnom nam je sjećanju ostala glavna tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) Carla del Ponte.
‘Hrvati su podli kurvini sinovi‘
Svoju „mjeru“ za „dijeljenje pravde“ zapisala je sama u svojim memoarima: “Srbi su kurvini sinovi, a Hrvati podli kurvini sinovi!“ Neki od rezultata primjene tog kriterija su: amnestija vrha JNA, političkog bivše Jugoslavije i Srbije za zločine u Hrvatskoj, izjednačavanje krivnje Srbije i Hrvatske za zločine u BiH, kvalifikacija stranih i domaćih mudžahedina u BiH kao boraca za slobodu, a Hrvatskog vijeća obrane (HVO) kao okupacijskih snaga, izmišljanje novih oblika odgovornosti poput zločinačkog pothvata broj 3 koji potpuno objektivizira odgovornost zapovjednika i političara za svaki zločin kojeg međunarodni tužitelj istražuje...
No taj eksperimentalni MKSJ/ICTY razlikovao se od današnjeg stalnog MKS/ICC po tome što su „vlasnici“ ondašnje međunarodne pravde bili barem politički transparentniji. MKSJ/ICTY je osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a, a financirao ponajviše SAD.
Sukladno tome u pojedinim ste postupcima mogli prepoznati politički utjecaj neke od stalnih članica Vijeća sigurnosti, dok su SAD kao glavni financijer mogle, ako baš žele, imati završnu riječ. Tako ste iza procesa za genocid u Srebrenici mogli prepoznati američki interes i rukopis i (iako ga Srbi osporavaju) to je ostao najtemeljitije i najpoštenije odrađen slučaj tom sudu. U optužnicama protiv Hrvata, kako u BiH tako i u Hrvatskoj, bio je prepoznatljiv britanski rukopis, kao nastavak njihove politike izjednačavanja krivnje, u završnim procesima porastao je ruski utjecaj...
Na krilima globalističke agende i na eksperimentalnom nasljeđu MKSJ/ICTY-a ustanovljen je stalni Međunarodni kazneni sud (MKS/ICC), sa istim sjedištem u istoj zgradi u Haagu, s dijelom naslijeđenog personala, uključujući i glavnog tužitelja Karima Khana. Društvo sastavljeno uglavnom od bivših diplomata i ljevičarskih aktivista, od kojih su neki prvi put vidjeli sudnicu upravo u Haagu.
No, navodno da bi izbjegli politički utjecaj velikih država nad malima, MKS/ICC je uspostavljen dobrovoljnim pristupanjem država članica osnivačkom tzv. Rimskom ugovoru. Među potpisnicama je Hrvatska, kao i sve države EU, sve države nastale iz bivše Jugoslavije, UK, ali i niz raspadajućih država Afrike, Latinske Amerike, Azije...
No među potpisnicima nema triju najmoćnijih članica Vijeća sigurnosti: SAD-a, Kine i Rusije. Nema ni Indije, Pakistana, niti Irana, koji je glavni pokretač bliskoistočnog sukoba. Odsutnost najvećih ali i najproblematičnijih država čini MKS/ICC potpuno irelevantnim. I učinci su mu donedavno bili takvi: „dijelili su pravdu“ nekolicini svrgnutih, anonimnih afričkih diktatora.
MKS/ICC podsjetio je na svoje postojanje kada je tužitelj Karim Khan raspisao uhidbeni nalog za ruskog predsjednika Vladimira Putina. No to je postiglo tek kratkotrajni marketinški efekt.
Intervencija MKS/ICC u rat Izraela protiv Hamasa nije samo marketing. Postupak je pokrenula Južna Afrika, tradicionalna palestinska saveznica, uz potporu Bangladeša i raspadajućih afričkih država sa šerijatskim pravom Komori i Džibuti, kojima su se potom pridružile ljevičarske vlade Čilea i Meksika. Promatramo li bliskoistočni sukob kao sukob Istoka i Zapada, MKS/ ICC djeluje kao instrument istočne osovine (Iran, Rusija, Kina), koja preko raspadajućih država i ljevičarskih režima nekadašnjeg Trećeg svijeta nastoji nametnuti svoj narativ Zapadu kao – međunarodnu pravdu.
Kad Džibuti uhvati Netanyahua
Odlazeća Bidenova administracija glatko je odbila prihvatiti valjanost uhidbenog naloga za Netanyahua i njegova bivšeg ministra obrane, ponavljajući da ne postoji „nikakva jednakost“ između Izraela i Hamasa. Iz izvora dolazeće Trumpove administracije najavljen je obračun sa ICC-om, ali i s UN-om koji se potpuno stavio u službu protivnika Zapada.
EU, uključujući i Hrvatsku, u slučaju MKS/ICC-a nalaze se u društvu Džibutija, Kamorija, Nigerije, Demokratske Republike Kongo, Malija... uhvaćene u zamku „međunarodne pravde“.
Vjerujem da će se MKS/ICC raspasti prije nego što Džibuti uhiti Netanyahua. No vrlo je važno kako će EU, a i Hrvatska odigrati taj završni oproštaj s „međunarodnom pravdom“, kao još jednim reliktom odumiruće globalističke agende.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....