Kao dječak sa sedam ili osam godina. Mogao bih danas nacrtati tu svoju prvu memoriju, taj zapad na starom Hajdukovu placu, one blokete uz uski prolaz među skalinama kojima se izlazi na prvu etažu, i onda kad se s vrha otvori vidik, ispod gomile svijeta, zeleni travnjak.
U mojoj prvoj memorijskoj jedinici vezanoj uz Hajduk pohranjen je onaj specifičan miris koji se dizao iz pokisle publike, zvuk baluna koji brije travu i čuveni Bajdo koji je driblao s bandažom na koljenu. Ta će mi slika cijeli život ostati u sjećanju.
Evo Vas danas pred ulaskom u Nadzorni odbor Hajduka?
– Nadam se da se to neće dogoditi. Nadam se da će biti puno boljih kandidata od mene, ja sam neurokirurg, profesor na...