Udruga Franak uputila je otvoreno pismo sutkinjama i sucima Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu.
Podsjetimo, suci Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu nisu čekali da Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH) donese pravno shvaćanje o punom obeštećenju potrošača s konvertiranim CHF kreditima. Donijeli su odluku kontra potrošača i objavili je 14. lipnja, na dan isteka roka zastare za potraživanja, što je presedan.
Na sjednici je 12 prisutnih, od ukupno 13 sudaca Građanskog odjela, jednoglasno usvojilo slijedeći zaključak: "Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu".
Otvoreno pismo Udruge Franak prenosimo u cijelosti:
"Poštovane sutkinje i poštovani suci Građanskog odjela Županijskog suda Varaždin,
poznato nam je da ste donijeli pravno shvaćanje kojim ste odlučili da potrošači s konverzijama nemaju pravo na puno obeštećenje.
Molimo vas da se suzdržite od odlučivanja u predmetima koji sadrže pitanje isplate na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnih CHF ugovora koji su konvertirani, prije odluke Vrhovnog suda RH o tome pitanju.
Molimo vas da imate na umu to da Vrhovni sud RH nije još uvijek odlučio o pitanju koje ste prejudicirali svojim pravnim shvaćanjem.
Molimo vas da imate na umu da vaši kolege iz Bjelovara, Zadra, Splita, Vukovara, Osijeka i Rijeke, pa čak i iz Splita gdje je praksa pomalo neujednačena, potrošačima priznaju pravo na restituciju onog što su im banke neosnovano oduzele.
Suci nisu legitimirani da arbitriraju, nego su legitimirani da sude, a suditi se može samo na temelju sudskog vještačenja.
Molimo vas da imate na umu, kao prvo, da u slučaju suđenja prema vašem pravnom shvaćanju trošak mora biti suđen na način da svaka strana plaća svoj trošak, budući da je Vrhovni sud RH odlukama Rev-2868/18 i Rev-18/2018 već prije utvrdio da svaki potrošač s konverzijom ima pravni interes utvrđivati ništetnost ugovora odnosno ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora, što je bio i temelj za sve naknadno podignute tužbe iz konvertiranih kredita. Takvo pravno shvaćanje VSRH znači to da u slučaju odbijanja isplate mora biti suđeno da je potrošač uspio 50 % u postupku jer je uspio s utvrđenjem ništetnosti, a time onda otpada obveza plaćanja troška suprotne tužene strane.
Moramo ponoviti koje presude Suda EU nedvojbeno govore o tome da potrošač koji je konvertirao kredit nije izgubio pravo na puno obeštećenje, ako konverzijom banka nije vratila sve koristi koje je stekla neosnovano primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnih ugovora. To su presude Suda EU C-118/17, C-260/18, C-452/18 i C-705/21. Tim presudama nedvojbeno je utvrđeno da se potrošaču nakon konverzije mora omogućiti puna restitucija, i da se potrošač toga može odreći samo ako je bio informiran da će prihvatom konverzije izgubiti svoja prava na temelju naknadno utvrđene ništetnosti ugovora odnosno djelomične ništetnosti ugovora, i ako unatoč tomu na to pristaje. Potrošači u Hrvatskoj svojih se prava nisu odrekli niti na informirani, niti na neinformirani način, dapače, to odricanje zakonom je bilo izričito zabranjeno, a zakonska intencija uopće nije bila uklanjanje nepoštenih ništetnih ugovornih odredaba, jer uostalom valutna klauzula CHF nije bila utvrđena ništetnom prije konverzije, nego tek 2,5 godine nakon konverzije. Tim presudama Suda EU dodatno se utvrđuje i to da svi ti potrošači imaju pravo utvrđivati ništetnost ugovora, a to znači i ništetnost aneksa kojima je provedena konverzija.
Potrošači s konverzijama moraju odlukama sudova biti izjednačeni s pravima potrošača koji nisu konvertirali svoje kredite i na kraju moraju imati potpuno jednak financijski teret potreban za izravnanje prava i obveza s bankama. Ako bi se potrošačima s konverzijama onemogućilo puno obeštećenje, to bi značilo da oni na kraju plaćaju između 30 % i 50 % novca više za otplatu svojih kredita, nego potrošači bez konverzija koji jesu sudski obeštećeni.
U Poljskoj, Mađarskoj i Sloveniji postoji vrlo stabilna sudska praksa kojom se utvrđuju svi CHF ugovori ništetnima, a znamo da Poljaci i Mađari također imaju konvertirane kredite.
Vaša Stalna služba u Koprivnici već je utvrdila svojom odlukom Gž-115/2020 da je ugovor s ništetnom valutnom klauzulom ništetan u cijelosti, i nije uopće shvatljivo kako je moguće da sudac koji tako odluči, kasnije odluči da je konvertirani ugovor odjednom valjan, ako znamo da se ništetan ugovor ne može konvalidirati nikakvim naknadnim radnjama.
Molimo vas na kraju još jednom da se suzdržite od odlučivanja u predmetima koji sadrže pitanje isplate na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnih CHF ugovora koji su konvertirani prije nego što Vrhovni sud RH odluči o tome pitanju, kako biste izbjegli privremenu štetu potrošačima koji imaju pravo na obeštećenje, koju tvrdnju temeljimo na citiranim presudama Suda EU, ali i na desecima prvostupanjskih sudskih vještačenja u hrvatskim predmetima, gdje su financijski vještaci nedvojbeno utvrdili da potrošači konverzijom nisu dobili obeštećenje", zaključuje Udruga Franak u otvorenom pismu sutkinjama i sucima Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu.