Ne biste vjerovali što sve doživi živ čovjek! A tek mrtav!
Ovo je priča o jednom od njih... Iza njega je ostala obitelj. Iz malog su mjesta pa se ljudi baš ne žele izlagati punim identitetom: znate već kako to ide kod nas, istog časa naciljaju vas sve obližnje oči, uši i jezici. Naravno, svatko sa svojim komentarom.
Bez obzira na spomenutu anonimnost, ljudi će čitati naš tekst, pa ih molimo za razumijevanje, budući da ćemo u nekim dijelovima biti gorki i sarkastični, ne bismo li pojačali dojam o mjeri bešćutnosti naše drage, elastične, pristupačne i najširem građanstvu naklonjene, iako vrlo potplaćene i zapostavljene birokracije...
Ukratko, vidjet ćete kako naš državni aparat sizifovskom upornošću nastoji pokazati da života ima i poslije smrti. Dopuštajući mogućn...