Na današnji dan 13. kolovoza prije 29 godina došlo je do jedne od posljednjih tragedija u Domovinskom ratu. Nakon oslobodilačke vojno-redarstvene operacije Oluja u kojoj su vojno poraženi srpski separatisti, a Republika Srpska Krajina prestala postojati za većinu je Domovinski rat okončan. Ipak, u susjednoj Bosni i Hercegovini i dalje je trajao. Pripadnici Hrvatske vojske u tom ratu bili su angažirani sve do potpisivanja Daytonskog sporazuma.
Nakon što je u operaciji Ljeto 95‘ HV oslobodio dijelove Bosne i Hercegovine koji se danas nalaze u Federaciji BiH došlo je do kratkotrajnog srpskog pokušaja reokupacije netom oslobođenih teritorija. U vojnoj operaciji koja je u srpskim izvorima poznata kao Vaganj 95‘ trebalo je sudjelovati oko 80.000 vojnika Vojske Republike Srpske i Srpske vojske Krajine.
U tom protuudaru Srbi su pokušali povratiti izgubljene položaje, te presjeći komunikaciju Knin - Bosansko Grahovo ovladavanjem strateški važne točke “prevoja Derale”. Najžešći napad izvršen je na položaje: Biljeg, Cigelj,Vidovića glava i Begovac na cesti Drvar - Bosansko Grahovo. Operacija je bila planirana i prije Oluje i trebala je poslužiti kao odgovor na zauzimanje Glamoča.
Srpskim snagama zapovijedao je danas osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, tada zapovjednik Vojske Republike Srpske. U toj bitci u jednom danu 13. kolovoza Hrvatska vojska je imala dvadeset poginulih, jednog nestalog i preko 50 ranjenih pripadnika. Položaje su od srpskih napadača branili pripadnici 141. bojne HV-a sastavljena mahom od Splićana i Kaštelana. 141. bojna imala je 15 poginulih i 45 ranjenih.
Zbog siline napada tog, 13. kolovoza, položaji su nakratko bili izgubljeni, tj pali su u ruke Srba, ali uz pomoć pripadnika 7. i 4. gardijske brigade već dva dana iza toga vraćeni su pod kontrolu HV-a. Ukupne hrvatske žrtve za vrijeme operacije Vaganj 95‘ iznose 23 poginula vojnika.
Poručnik Tonči Jelavić, pripadnik 1. satnije 1. bojne 141. brigade jednom je izjavio je da malo ljudi u Hrvatskoj uopće zna za ovu veliku akciju jer je bila poslije veličanstvene Oluje kada je čitava Hrvatska slavila, a poslije nje sve je drugo palo u zaborav.
- To je bio jedini pravi kontraudar srpskih snaga nakon operacije Oluja, kada su nastojali zbog poljuljanog borbenog morala svojih postrojba, ali i očitog nezadovoljstva i osjećaja nemoći civilnog puka, vratiti izgubljene položaje i presjeći komunikaciji Knin – Bosansko Grahovo, te zauzeti važnu točku – prijevoj Derale, ući u Grahovo i ostvariti pozicije za daljnje napredovanje prema Livnu i Kninu - rekao je tada Jelavić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....