Još se nisu slegli šokovi nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona, Dražena Zečića i Mate Bulića u Imotskome, a večeras je već novi, samostalni Thompsonov nastup, U-žitak za obožavatelje, a muka za proeuropski orijentiranu vlast i građane, kao i za policiju.
Koliko su događanja oko prvog koncerta šokirala analitičare, neke je skoro toliko zbunilo šest interventnih policajaca angažiranih na čuvanju spomenika Tinu Ujeviću. Smiješno im je da se interventni policajci bave time, a ne okolnim pjevačima pjesama "Evo Jure i Bobana", pa smatraju da bi se na slučaj mogla primijeniti uzrečica kako besposleni pop i jariće krsti. Odnosno da besposleni interventni policajac spomenik čuva.
Međutim tome nije tako. Unatoč svemu što se događalo uužarenoj imotskoj noći prije dva dana, podignutim desnicama i natpisima "Za dom spremni", nije bilo fotoreporterski snažnijeg prizora od Tina Ujevića ogrnutog zastavom sa sloganom "Za dom spremni". Neovisno o Tinovu navodno jugoslavenskom opredjeljenju i ponašanju tijekom NDH vladavine ili odgonetanju na kojoj bi strani bio i što bi radio te užarene kolovoške imotske noći, takva zastava na najpoznatijem hrvatskom pjesniku, koji je u domovinu donio pariški simbolizam i modernu, spleen i Baudelairea..., sprdnja je sa svim onim što Tin Ujević jest i što znači, na koncu i sprdnja s modernom hrvatskom književnošću i kulturom.
Zato specijalci trebaju čuvati Tinov spomenik u cijeloj njegovoj simboličkoj važnosti i pri tome ne štedjeti resursa, ako treba dobiti i pojačanje. Za to vrijeme neka grlati pučki pjevači urlaju svoje pjesme iz vratnih žila, luduju i ustašuju, ali daleko od Tina Ujevića.
On je svoj život proživio vrijedno, pametno i ponosno, što se za mnoge od nas i ne može reći, zato je zaslužio da bude čuvan. Da možda dočeka generacije s više znanja i poštovanja.