Nasilje, nasilje... Okruženi smo jezivim događajima, jezivom stvarnošću, ratovima. Nama u Hrvatskoj sve se ovog petka, kada se dogodio masakr i u našem dvorištu, u kojem je izgubljen život jednog djeteta, čini besmisleno.
Dok pristižu stravične vijesti iz zagrebačkog naselja Prečko i kada sa žalošću samo konstatiramo dijagnozu društva, sve ostalo što se dogodilo ovog radnog tjedna postaje suvišno.
Sada se mobiliziraju svi oni koji će moći pomoći svjedocima i ozlijeđenima u tragediji, ali da bar imamo stručne timove koji su u stanju prepoznati stvari prije nego što eskaliraju. Nažalost, nemamo. O mentalnom zdravlju i djece i odraslih govorimo tek u danima kada se nešto tragično dogodi. Danas se ponovno poteže pitanje jesu li škole sigurna mjesta, a ja razmišljam hoću li biti u pravu ako kažem da su to nekada stvarno bile. Ili me samo puca nostalgija?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....