Početkom ožujka 1990. godine na Petrovoj gori održan je velikosrpski miting na kojemu se okupio velik broj nezadovoljnih Srba iz cijele Hrvatske i Jugoslavije. S govornice su se mogle čuti prijeteće poruke, osobito prema predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice Franji Tuđmanu. Ni reakcija okupljenog mnoštva nije izostala, izvikivale su se razne parole poput - "Ovo je Srbija", "Hoćemo oružje", "Idemo na Zagreb" i "Ubit‘ ćemo Tuđmana".
Upravo ova posljednja prijetnja gotovo se i ostvarila 18. ožujka 1990. godine u Benkovcu, gdje je pred oko 7000 ljudi na osnivačkoj skupštini lokalnog ogranka stranke održan predizborni skup HDZ-a. Lokalne pristaše HDZ-a uložile su goleme napore da osiguraju skup, no atmosfera je od početka bila krajnje napeta.
"Mi mještani Benkovca i okolnih sela smo se organizirali i dogovorili tko će osiguravati koji dio. Mene je dopalo da točno osiguravam binu na koju je došao Franjo Tuđman. Atmosfera je bila s naše strane odlična, pozitivna, međutim domicilni Srbi gađali su nas kamenjem, bocama, jajima, nema čim nisu. Bilo je i psovki, uvreda", kaže Željko Kučić.
Dok su skupine nezadovoljnih Srba cijelo vrijeme provokacijama i fizičkim prijetnjama pokušavale napraviti kaos, milicija je sve to inertno promatrala. Glavna meta bačenih predmeta bio je Franjo Tuđman kojega su suradnici i ljudi iz osiguranja čuvali tijelima, odnosno svime što im se našlo pod rukom poput plahti. Unatoč uvjeravanju da je zbog osobne sigurnosti bolje da odustane od nastupa, budući hrvatski predsjednik sabrano je pokušao dovršiti svoj govor. Unatoč napetoj atmosferi, nitko nije mogao pretpostaviti da će uskoro doći do pokušaja atentata na Franju Tuđmana koji je spriječen brzom reakcijom Željka Kučića:
Pištolj nestao tijekom istrage
"Mi smo već prije toga imali skupove koji su prolazili bez ispada i ekscesa. Međutim, u Benkovcu je bilo nenormalno. Stajao sam točno ispred bine kada se odjednom s moje lijeve strane pojavio normalan čovjek od 50-ak godina, činilo se normalan, odijelo i kravata koje je nosio nisu odavali dojam da bi to mogao biti atentator. No, u jednom momentu izvadio je iz džepa pištolj. Skočio sam na njega i bacio ga na pod te mu oteo pištolj. Držao ga je tako čvrsto da sam mu ga jedva uspio istrgnuti iz ruke", govori Kučić.
Dok je Kučić otimao pištolj napadaču, Franjo Tuđman se sklonio u hotel Asseria koji se nalazio iza bine.
"Nakon što sam mu uzeo pištolj, otišao sam u hotel gdje sam pištolj predao predsjedniku. On se zahvalio, zagrlili smo se, nastala je i fotografija. Svi smo bili u šoku, a osobito on", kaže Željko Kučić.
Uskoro se pred okupljenim mnoštvom pojavio jedan od osnivača HDZ-a Petar Šale i pokazao pištolj kojim je, ispostavilo se, Srbin Boško Čubrilović kanio počiniti nedjelo. Nije bilo uvjeta za daljnje održavanje skupa te je on zbog opće sigurnosti prekinut. Oko pištolja kojim je Čubrilović prijetio postoje prijepori jer je naknadno tijekom istrage nestao. U službenom izvješću milicije tvrdilo se kako je to bio plinski pištolj, doduše s olovnim streljivom. No ljudi koji su pištolj držali u ruci tvrde da je nedvojbeno bio pravi.
Željko Kučić: To je bio pravi, a ne plinski pištolj
"Bio je to pravi pištolj. Vjerojatno je kasnije, kako se ne bi dizale tenzije, u javnosti rečeno da je to bio plinski pištolj. Bio je pravi i nema govora o ničemu drugom", tvrdi Željko Kučić.
Općinski sud u Zadru osudio je Čubrilovića vrlo blago, uvjetnom kaznom na pet mjeseci, te je on uskoro napustio Jugoslaviju. Ni ovaj opasan događaj, kao ni sve jače prijetnje oružjem, nisu pokolebale HDZ i Franju Tuđmana da ostvare veliku pobjedu na prvim višestranačkim izborima koji su se održali u svibnju 1990. godine.
Ubrzo nakon pobjede HDZ-a na izborima, Željko Kučić otišao je u Zagreb na tečaj Prvi hrvatski redarstvenik. S novoosnovanim Jedinicama za posebne namjene MUP-a sudjelovao je u gušenju pobune oko Petrinje i Dvora na Uni, a početkom 1991. godine odlazi u Zadar gdje sudjeluje u osnivanju Posebne jedinice policije PU Zadar. U "Poskocima", kako je jedinica kasnije nazvana, Željko Kučić proveo je čitav ratni put.
"I danas, više od trideset godina kasnije, sve to što se dogodilo u Benkovcu čini mi se nestvarno. Tko je to mogao očekivati? Međutim, ne daj Bože da se ponovi, ja bih opet učinio isto. Kasnije tijekom rata sam u više navrata osiguravao predsjednika Tuđmana i u Zadru, na Pagu, u Stankovcima. Susretali smo se i imali smo korektan odnos", zaključuje Željko Kučić.
