-Dragi moji, ulazimo u Veliki tjedan i pred nama je najveći kršćanski blagdan. U normalnoj nastavi, ja bi se ovaj tjedan samo igrala i igrala s djecom. Svaka igra bi bila nemetljivo organizirana, didaktička, vesela... Školu ne bi osjećali kao teret, uživali bi i oni i ja. Svaki put se pokazalio, da mi djeca tako najbolje i najbrže uče. Igra je, uz ponavljanje najvažnija za znanje!
Iskreno.. Sad nemam pojma ni što ću ni kako ću. Navikla sam da se moj rad trenutačno ogleda u dječjim očima. Odmah znam kad griješim, kad sam dosadna, kad moram promijeniti aktivnost, pojačati ili smanjiti školski, domaći, izazove, istraživanja... dati kontrolni, ukinuti kontrolni, podignuti ocjenu, smanjiti ocjenu, kazniti, pohvaliti... - započela je u pismu u kojem se obraća svojim...