Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je 2017. godine presudu da se Dragana Paravinju, proglašava krivim za pokušaj silovanja i ubojstvo Antonije Bilić, te osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.
Paravinji će se uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 18. srpnja 2002. g. do 14. kolovoza 2002. i od 26. lipnja 2011. godine stoji u presudi Vrhovnog suda, koji je ovime prepolovio prvostupanjsku presudu od zakonski maksimalnih 40 godina.
Sudska praksa je da nakon odslužene dvije trećine kazne osuđenik može tražiti da ga se pusti na slobodu, zakonski to može zatražiti već nakon pola odslužene kazne. A monstrum Dragan Paravinja odslužio je dvije trećine kazne od 20 godina zatvora za zvjersko ubojstvo Antonije Bilić, 17-godišnje maturantice Trgovačke škole iz mjesta Kričke kraj Drniša. Izvjesno je da će zatražiti puštanje na slobodu, no malo je vjerojatno da će hrvatski sud njegovom zahtjevu i udovoljiti, s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela, piše Express.
Antonia Bilić posljednji put je viđena na Čikolskome mostu 7. lipnja 2011., a njeno tijelo pronađeno je godinu i tri mjeseca nakon njezina nestanka, na parkiralištu kraj državne ceste D-23 u selu Modruš kraj Josipdola, blizu mjesta gdje je 7. lipnja u 15.40 posljednji put lociran signal njenog mobitela. DNA analizom potvrđeno je da posmrtni ostaci pripadaju djevojci iz sela Kričke.
Kažite mojoj ženi...
"Molim vas, kažite mojoj ženi i sinovima da je nisam silovao", kazao je Dragan Paravinja policajcima tijekom ispitivanja u Banjoj Luci gdje je uhićen 26. lipnja 2011. Na njihova pitanja odgovarao je u nazočnosti dvojice odvjetnika prilično spremno, kao da je već unaprijed pripremio sve odgovore. Teško ubojstvo Drnišanke Antonije Bilić priznao im je, objasnio što je učinio s tijelom tvrdeći kako on nije silovatelj.
Iskaz hladnokrvnog ubojice 17-godišnje djevojke bio je ogavan i šokantan.
"Na putu prema Zagrebu, na raskrižju puteva Split - Drniš, Drniš - Šibenik, pored puta sa svoje lijeve strane primijetio sam djevojku koja je stopirala u suprotnom smjeru.
Primijetio sam da je bila lijepa, crne duže kose i da je na sebi imala farmerice i majicu, ne mogu se sjetiti koje boje, dok je o ramenu držala žensku torbu", ispričao je Paravinja policajcima kako je sreo nesretnu djevojku. "Hoćeš li sa mnom za Zagreb?", dobacio joj je kroz prozor.
Uzrujala se
Djevojka mu je odgovorila da hoće u Split, nakon čega je produžio pedesetak metara dalje, okrenuo vozilo i vratio se k Antoniji. Ušla je u kamion te su započeli neobvezan razgovor, tijekom kojeg joj se, priznao je, nabacivao.
Policajcima je objasnio kako je zaustavio kamion jer je zapravo želio prijeći na stranu djevojčina sjedišta. Antoniju je njegova nakana uzrujala pa ju je, rekao je, pokušao smiriti.
Tvrdio je da joj je zbog toga i nudio da izađe iz kamiona. Djevojka je odbila poziv pa je Paravinja s njezine strane ušao u kamion. Antonia je u tom trenutku, kazao je, bezuspješno pokušavala otvoriti vozačeva vrata kako bi pobjegla. Nažalost, nije uspjela. "Počela je da me psuje i vrijeđa. Uspjela me nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe. U jednom je trenutku pokušala da izađe iz kabine pored mene i dalje me glasno psujući. U tom sam trenutku izgubio živce", ispričao je Paravinja svoju verziju zločina.
To je bio trenutak kad je ubio djevojku.
Tijekom iznošenja obrane, Paravinja je policajcima nacrtao skicu mjesta na kojem je navodno djevojčino tijelo bacio u rijeku, podsjeća Express. No policiju je navodio na pogrešan trag. Godinu i tri mjeseca nakon Antonijina nestanka, u studenome 2012. njeni posmrtni ostaci, od tijela je ostao samo kostur, pronađeni su u zaseoku Fulaja kod sela Modruš, na ugibalištu za kamione. Pronašli su ih mještani Miran Rendulić i Veljko Dadasović.
