Na glavnoj pozornici ispred vukovarske bolnice čitali su se stihovi i pjevale pjesme ranjenom gradu. Političari nisu govorili.
Do Memorijalnog groblja hoda se jedan sat i 45 minuta. U koloni je tisuće ljudi, znatno više od 5000, ali vjerojatno manje od 10.000, no sasvim sigurno ne njih 500. Toliko su ih priželjkivali epidemiolozi, no tu brojku popunili su samo ljudi iz protokola, vojnici-stjegonoše i policajci kojih je, što uniformiranih, a što u civilu, bio zaista veliki broj. Najavljene grupe od 25 ljudi učas su se pretvorile u skupine od njih po stotinjak.
Usput su bili punktovi s maskama i dezinficijensima, i može se reći da su se ljudi u koloni koliko-toliko držali mjera. Mlađarija koja se s pola puta okrenula natrag prema gradskim kafićima baš i nije, malo tko je...