Cijeli događaj oko božićne ispovijedi Josipa Manolića za “Slobodnu” je komentirao i nadbiskup Martin Vidović, ninski biskup naslovnik:
- Josip Manolić se pokajao i obratio te se ispovjedio i pomirio s Bogom, braćom i Crkvom?
Bogu hvala! Molim Boga da Josipu Manoliću udijeli milost ustrajnosti te dar spasenja, koji je svojedobno u ranoj mladosti primio u sakramentima krsta, potvrde i euharistije, sada donese željeni rod spasenja u Kristu Isusu, jedinomu posredniku između Boga i ljudi (usp. 1 Tim 2, 5). I nije Josip Manolić ni prvi ni zadnji koji se pokajao i obratio, te se u sakramentu pokore ili ispovijedi pomirio s Bogom, braćom i Crkvom.
Mislim da bi na tu i slične vijesti “Bogu hvala!” trebao reći svatko tko kaže da je Kristov učenik, kršćanin, te živi i ravna se po evanđelju. Ta Spasitelj, naš Bog, “hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine” (usp. 1 Tim 2, 3-4); Otac naš, “koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih” (Mt 18, 14). Krist Isus, On – Gospodin i Učitelj (usp. Iv 13, 13-15) jasno reče svima: “Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grješnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja” (Lk 15, 7).
Mjesto “Bogu hvala!” pletu se kojekakve priče i prave kojekakve primjedbe…
Eto, sve pravednik do pravednika, čestiti do čestitoga: svi bez ikakve pogrješke i grijeha ikakva! Jadnici, ne vide da su svojom pričom i svojim primjedbama nadmašili one pismoznance i farizeje koji Isusu dok je jednom u Hramu poučavao narod dovedoše “neku ženu zatečenu u preljubu”, na što se Isus “sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: ‘Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen’” (usp. Iv 8, 1-11).
I onda se od svih onih pismoznanaca i farizeja nitko ne usudi prvi baciti na ženu kamen, nego – čuvši što im Isus reče – “stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih” (usp. Iv 8, 9). Ovi pak danas bacaju li svoje kamenje, bacaju…
Ovdje će biti zanimljivo znati tko je priču o ispovijedi iznio u javnost. Slučaj je vrlo težak i ozbiljan. Ta to je udar na pokornike i sam sakrament pokore ili ispovijedi!
Oni koji su priču prosuli, zavrjeđuju svaku osudu! A ispovjednu tajnu štiti ne samo crkveno, nego i hrvatsko međunarodno pravo…
Što god da je Josip Manolić učinio, oni su ovim što su sada učinili njega nadmašili neizmjerno i toliko sada veću osudu zavrjeđuju… Zar ćemo se poigravati sakramentima Crkve i u ovome slučaju sakramentom pokore?