U ovakvoj ste se situaciji već vjerojatno našli: šetate se nekim našim gradićem ili mjestom, prolazite piroresknom ulicom, kad, među manje-više lijepo uređenim kućama, jedna nekako strši. Oronula, po svoj prilici nenastanjena, polako propada... Pitate li nekog mještana koja se priča krije iza tog nemilog prizora, slegnut će ramenima i uz neizostavan uzdah reći nešto poput 'Ah, djeca se ne mogu dogovoriti....'. Znate već i sami kako se to posloži - sin koji živi u, recimo, Zagrebu, ostavštinu bi najradije preuredio u kuću za odmor, a kćerka, koja je nešto bliže, na primjer u Splitu, bi od nje nešto i zaradila (pa neće valjda samo susjedi zgrtati novce od turizma?).
Ako ste mislili da je ovaj problem tipično hrvatski, varate se, iste brige more i Britance.