Puno ljudi, nigdi čovika, zborio je veliki Toma Bebić. Prošle su tolike godine od legendarnog aforizma - a ništa se promijenilo nije.
Dapače, da je legendarni splitski satiričar danas živ, vjerojatno bi tužno konstatirao da je dobrote i manje nego što je bilo dok je on strpljivo tražio Čovika. Puno je nemorala, sebeljublja & srebreljublja, ljudi pristaju na sve da bi se "fudrali", opstali u društvu kakvo jest - ideološki zatrovano, korumpirano, zapleteno u prljavim igrama i igricama na svim razinama.
Marlon Macanović jedan je od onih koji unatoč silnim pritiscima nije posrnuo, prodao dušu vragu. I tu je cijenu platio gubitkom posla. Dvaput! Pa je kao takav puna dvadeset i dva mjeseca sa ženom i troje djece živio bez ikakvih prihoda, i da mu, vele, nisu pomagali dobri...