StoryEditor
Hrvatskastepinčeva lista

Kako je kardinal Stepinac ustrojio katoličku mrežu za spašavanje Židova: dokumentarni film Višnje Starešine kreće u hrvatska kina

21. rujna 2020. - 18:13
U filmu se pojavljuju i dosad neobjavljivanje snimke hrvatskog blaženika

Dokumentarni film 'Stepinac – kardinal i njegova savjest' čiju režiju i scenarij potpisuje novinarka i publicistica Višnja Starešina, bavi se jednom od najkomentiranijih osobnosti hrvatske povijesti dvadesetog stoljeća. Film je prikazan na Pulskom filmskom festivalu, a od 24. rujna prikazivat će se u kinima svih većih hrvatskih gradova, što je prava rijetkost za domaći dokumentarac, koji je sniman u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, a producent je Interfilm.

Podijeljen u tri dijela, kronološkim slijedom bavi se Stepinčevim životom, od sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu, izbora za zagrebačkog nadbiskupa-koadjutora (tada najmlađeg na svijetu sa 36 godina), te Drugim svjetskim ratom i njegovim djelovanjem u NDH.

U drugom dijelu fokus je na formiranju komunističke, poslijeratne Jugoslavije s kojom Stepinac vrlo brzo dolazi u sukob zbog zatvaranja katoličkih ustanova, otimanja imovine i nizom zabrana koje su se odnosile na javno djelovanje Crkve. U trećem dijelu tema je kardinalovo nasljeđe.

image
Plakat filma o Stepincu

Stepinac nije bio sklon nacistima, izražavao je javno neslaganje s rasnom teorijom i nasiljem koje su provodili, s Antom Pavelićem vrlo brzo je nakon travnja 1941. bio u 'ledenim' odnosima, a zatvorsku kaznu od 16 godina dobio je u Titovoj Jugoslaviji.

Osoba koja obuzima

Uz te povijesne činjenice, kroz film je isprepletena sudbina židovske djevojčice Renate Bauer, kojoj je cijela obitelj nestala u holokaustu u NDH, a 1952. godine emigrirala je u Izrael i odlučila sve zaboraviti. Nakon što je oboljela od demencije, njezina je obitelj željela potražiti Renatine korijene, a film rekonstruira njezino spašavanje, što je bio složen proces s nizom sudionika.

- Teško je odrediti koliko je trajao rad na filmu. Prije desetak godina počela sam razmišljati o filmu i prikupljati informacije, prije pet godina napisala sam prvi sinopsis, prije tri godine započeli smo snimanje… Dugo je trajalo, s puno prepreka.

Radeći na drugim filmskim projektima upoznala sam pranećaka kardinala Stepinca, biskupa Josipa Mrzljaka, iz istog smo kraja, rođena sam manje od deset kilometara od Krašića, kao dijete sam čula za Stepinca, kao odrasla osoba sam se pitala zašto tako malo o njemu znam. I onda sam poželjela saznati više. A kada počnete istraživati kardinala Stepinca, on vas naprosto obuzme.

Nisam prva kojoj se to dogodilo. Dogodilo se to američkoj povjesničarki Esther Gitman nakon istraživanja spašavanja Židova u NDH, Robinu Harrisu, britanskom povjesničaru i bivšem političkom savjetniku Margaret Thatcher, njemačkoj sutkinji Claudiji Stahl i mnogima drugima.

Citirat ću pokojnog profesora Ivu Banca: "Gdje god dotaknete hrvatsku povijest kroz posljednjih osamdesetak godina, u njoj ćete negdje i na neki način naići na Alojzija Stepinca."

image
Detalj sa snimanja u Sjedinjenim Američkim Državama - autorica (desno) sa sugovornicom

Dokumentarni film je priča o Stepinčevu životu i svjedočanstvo kako se čovjek i zagrebački nadbiskup nosio s izazovima najvećih totalitarizama 20. stoljeća, o globalnom značaju njegova djela, o korijenu kontroverzi koje ga prate do današnjih dana, o relevantnosti njegova primjera i univerzalnosti njegovih poruka u današnjem vremenu. To je ujedno i priča o hrvatskoj i europskoj povijesti 20. stoljeća - smatra redateljica Višnja Starešina.

- Jedan od temeljnih pristupa u stvaranju ovog dokumentarca je izbjegavanje dosadašnjih, mahom ideoloških stereotipa u sagledavaju djelovanja nadbiskupa Stepinca. Zato se njegov odnos prema nacifašizmu i NDH, ali i komunizmu i Titovoj Jugoslaviji, velikim dijelom temelji na iskazima zapadnih ili na Zapadu obrazovanih povjesničara poput dr. Robina Harrisa, dr. Ive Banca, dr. Esther Gitman, dr. Jure Krište, te na temelju tekstova u zapadnim, posebno američkim medijima.

U SAD-u se još za Drugog svjetskog rata piše o njegovim antirasnim propovijedima, a u vrijeme suđenja, zatvora i internacije nadbiskup Stepinac postaje ikona otpora komunizmu; malo je poznato da je više od 20 tisuća članaka o njemu objavljeno u tadašnjem američkom tisku - navodi Starešina, dodavši kako Stepinac već tridesetih godina javno razobličava komunističku ideologiju, a dva tjedna nakon anschlusa Austrije, dok europska politika popušta Hitleru i prilagođava mu se, on javno osuđuje rasizam, skuplja novac za Židove prognane iz Austrije i Njemačke i u nacističkim krugovima stječe atribut "judenfreundlich nadbiskupa".

Temeljna načela

Njegov angažman u spašavanju progonjenih Židova u vrijeme NDH prikazan je intervjuima s povjesničarima, ali i osobnim svjedočanstvima preživjelih i njihovih potomaka, kao i potomaka obitelji koje su sudjelovale u operacijama spašavanja.
S pozicija Katoličke crkve o Stepincu govore kardinal Stanislaw Dziwisz, osobni tajnik pape Ivana Pavla II., nadbiskup Nikola Eterović, papinski nuncij u Njemačkoj i kardinal Josip Bozanić.

Kroz razgovor s ravnateljem Thomasom Collinsom i studentima katoličke gimnazije "Archbishop Stepinac" u White Plainsu - New York, iznosi se način na koji se u današnjim katoličkim krugovima u SAD-u promoviraju vrijednosti koje je zagovarao kardinal Stepinac i održava sjećanje na njega.

- U tipičnom američkom stilu ondje je sve u znaku Stepinca: nalazi se na majicama, dresovima, trenerkama, na stadionu, u kazališnoj dvorani… Ali Stepinac dominira i njihovom kapelom mučenika, i to u društvu Thomasa Morea, Thomasa Becketa, sv. Ivana Nepomuka, mučenika Katoličke crkve, koji su bili spremni umrijeti braneći slobodu vjere i pojedinca.

Razgovarala sam s nekoliko učenika, pitala ih što znaju o Stepincu. Ne znaju gotovo ništa o hrvatskoj povijesti, ali Stepinac im je simbol ustrajnosti, spremnosti žrtvovanja za društvo, odlučnosti za bitku za vrijednosti i simbol čvrste vjere. Kao što i naslov filma sugerira, savjest je bila temeljno načelo kardinalova djelovanja. Božji zakoni i vlastita savjest. Koju je propitivao svaki dan. Cijeli život – ističe Višnja Starešina.

image
Autorica filma Višnja Starešina na američkom sveučilištu 'Archbishop Stepinac' kod New Yorka

Autorica je otputovala i u Izrael u potrazi za najdojmljivijim dijelom filma koji se bavi tragičnom sudbinom židovske djevojčice Renate Bauer, o kojoj je čitala u knjizi msgr. Jurja Batelje, postulatora Stepinčeve kauze. I to je najzanimljiviji dio potrage: naime, u Izraelu je ekipa trebala snimati priču jedne druge osobe koju je Stepinac spasio, no nevjerojatni događaji iz Renatina života privukli su im pažnju.

Renatina oca Vladimira Bauera ubili su ustaše već u travnju 1941. kao pripadnika komunističkog pokreta, njezina majka Silvija ju je preko nadbiskupa Stepinca smjestila u samostan karmelićanki, a do zagrebačkog nadbiskupa po svoj je prilici došla preko zagrebačkog nadrabina Miroslava Šaloma Freibergera.

Skrivene fotografije

U noći velikih racija 2. svibnja 1943., za vrijeme Himmlerova posjeta Zagrebu, karmelićanke su djevojčicu sklonile u bolnicu, gdje su joj operirali krajnike da ne može govoriti ako je dođu tražiti i sestre su je svakog dana premještale u drugu sobu. Zatim je preko fra Vjenceslava Baste (komunisti su ga kasnije osudili na šest godina robije u Staroj Gradiški), došla do pokrštene Židovke Ferike Bruckner koja ju je skrivala do kraja rata, a kod nje je stanovala sve do odlaska u Izrael 1952. godine.

- Spašavanje Židova od holokausta se danas često banalizira. Ono nije bilo jedan čin, nije trajalo jedan dan i uključivalo je čitavu mrežu suradnika. Iz Renatina primjera to je sasvim očito – objašnjava redateljica Starešina.

Renatin sin Dror Levanon nije ništa znao o majčinu životu prije dolaska u Izrael, samo da je rođena u Zagrebu, a ponekad bi spomenula kako se za vrijeme rata skrivala u samostanu i bolnici. No kad je oboljela od demencije, u njezinu ormaru pronašli su album s fotografijama, te imena i adrese zapisane na papiriće. Ni to im nije puno govorilo, ali obitelj je odlučila pronaći korijene.

- Otputovala sam u kibuc Beit Zera, susrela se s Renatinim sinom i nevjestom, Drorom i Hayom Levanon te je tako počela zajednička istraga. Za početak, trebalo je pronaći obitelj Bruckner, odnosno njihove nasljednike, pronašla sam časnu sestru Rafaelu, koja se sjeća Renate iz samostana…

Iz priče o Renati Bauer može se prikazati sustav provedbe holokausta u NDH i mreža spašavanja, kao i uloga vjerskih prijelaza, Katoličke crkve i nadbiskupa Stepinca u toj mreži spašavanja – tumači Višnja Starešina.

Može li se onda zaključiti da je Stepinac imao svojevrsnu Schindlerovu listu ljudi kojima je pomagao i mrežu suradnika koja mu je u tome pomagala?

Pomoć izbjeglicama

- Kao zagrebački nadbiskup, Stepinac je još od prvih progona Židova iz Austrije krajem tridesetih organizirao različite oblike pomoći tim izbjeglicama. Nakon uspostave NDH i usvajanja rasnih zakona, ta se katolička mreža za spašavanje Židova na čelu s nadbiskupom Stepincem širila i rasla.

I kada razgovarate sa Židovima koji su preživjeli holokaust u NDH, najčešće ćete u nekoj od etapa spašavanja naći Katoličku crkvu i nadbiskupa Stepinca. I zato su židovske zajednice u SAD-u bile vrlo aktivne, tražeći od UN-a reviziju njegove presude pred komunističkim sudom, tražeći njegovo puštanje iz zatvora.

No desetljeća jugoslavenske komunističke, a kasnije srpske propagande i desetljeća hrvatske šutnje i nerada učinili su svoje, zaključuje Starešina.

Montirane teze: s ljevice se brane komunističke laži

 

Starešina komentira i odnos današnje hrvatske ljevice, koja usprkos svim dokazima o Stepinčevu držanju prije, za vrijeme i nakon rata, odbija priznati ikakve zasluge za spašavanje progonjenih i nepristajanje uz ideologiju nacifašizma..

- Današnja ljevica u Hrvatskoj nastoji po svaku cijenu obraniti jugoslavensku komunističku paradigmu jer time brani svoje temelje, svoj politički legitimitet. I to dijelom mogu razumjeti.

Teže mi je prihvatiti da tri desetljeća nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj ta stara komunistička priča o Stepincu, zasnovana na laži i konstrukciji, i dalje zauzima značajan javni prostor, da se njezino širenje financira državnim novcem i da im nije neugodno ponavljati teze montiranog sudskog procesa – zaključuje Starešina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

28. listopad 2020 19:14