Šibenska familija Dujić sigurno već dugo proklinje dan kad je ono malo požara u zaleđu Skradina prošloga ljeta majku i kćer ponukalo na histeričan javni istup pred tv-kamerama. Urlicima protiv ‘nakaza‘, odnosno vatrogasnih pregalaca koji nikako nisu mogli razumjeti da je obrana baš njihove kuće i gumna od požara u odnosu na sve ostale u najvišem hrvatskom interesu, Dujićke (kćer Anna i njezina Mamma) otvorile su pred očima nacije pravu obiteljsku Pandorinu kutiju. Koja se tiče svih krotkih ovaca u ovoj državi puno više nego sav obilan državotvorni marketing.
Ta duboka škrinja Dujićevih, ispostavit će se, jama je bezdanka puna intrigantnih i u iole normalnim državama posve nezamislivih priča. Ne uspijevaju je zaklopiti čak ni sve naprečac sklepane PR-ovske protupričice prepune paranoidnih elemenata, pa tako ni ona da je u pozadini javnog stradanja ove hadezeovske familije zapravo interesni komplot protiv direktora Hrvatskih šuma Nediljka, i to u organizaciji Ivića Pašalića, davnog dežurnog negativca.
Jeftin je to i prilično sramotan pokušaj kontrole štete. Naprosto, previše je tu smrdljivog političkog gnojiva čak i za široka urotnička pleća čovjeka s dva prezimena. Toliko dokaza protekcionaštva i privilegija iz jedne režimske obitelji naprosto ne može dospjeti javnost samo uz asistenciju jednoga bivšeg hadezeovca: tu je sramotnu i primitivnu sagu godinama pomagala orkestrirati čitava ta protuhrvatska stranka.
Najprije je, kao što se zna, otkriveno da je tatina mezimica Anna Duić preko veze zaposlena u jednoj šibenskoj gradskoj tvrtki koja joj je plaćala fakultet. To joj naknadno nije smetalo da uz pomoć stožerne partije jako brzo promijeni radno mjesto i prijeđe na znatno unosnije u HEP. Kako su joj tata i njegove stranačke veze pomogle u školi i traženju posla, tako su joj obnoć riješili i noćnu moru većine mladih u Hrvatskoj: stambeno pitanje. MORH-ov stan koji je tata kao ‘zaslužni branitelj‘ čuvao 30 godina Anna Dujić kupila je 2020. za barem 40 posto nižu cijenu od tržišne, oko 800 eura po četvornom metru. Isti stan danas joj donosi prihod jer ga iznajmljuje turistima. Zanimljivo je kako je tata državni stan za samozatajnu kćer čuvao godinama i nakon što je u istoj zgradi kupio drugi stan slične kvadrature, a u vlasništvu ima još i kuću.
Najnovije novinarsko otkriće je za Ripleyevu rubriku ‘Vjerovali ili ne‘ u bilo kojoj pravnoj državi. Jutarnji list je upravo otkrio (pročitajte OVDJE cijeli tekst) kako je Dujiću još prije 18 godina pravomoćno sudski naloženo da se iseli iz državnoga stana koji je ‘čuvao‘ od 1991. u Šibeniku. Sud je zaključio da ga Dujićevi godinama koriste bez ikakve pravne osnove te im je dao 15 dana da ga napuste i predaju ključeve, uz plaćanje 2630 kuna sudskih troškova. Pogađate što se potom dogodilo.
Naprosto - ništa. Nediljko Dujić i familija odlučili su hladno ignorirati presudu Općinskog suda u Šibeniku te priznavati samo sud svoje partije. A Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, umjesto da pokrene sudski postupak iseljenja obitelji Dujić i zatraži izvršenje sudske presude, pravilo se ludo te je ne samo dozvolilo da obitelj Dujić i dalje koristi sporni stan, nego i da ga 2020. godine Anna Dujić povoljno otkupi. Otkup se dogodio kad je tehnički ministar obrane bio Damir Krstičević ili netom nakon što je ministarsku palicu preuzeo Mario Banožić. U svakom slučaju, u Plenkovićevu premijerskom mandatu, kad je i Nediljko Dujić za partijske i ine zasluge nagrađen foteljom direktora Hrvatskih šuma.
Obitelj Dujić je prava slika Hrvatske koja buja, kvasa i bogati se iza lažnih marketinških kulisa europske pravne države. Zemlja je to u kojoj ništa ne znače ni pravomoćne sudske presude, ni istina, ni sposobnosti, ni karijerna postignuća ili najviša naobrazba, ako ti tata ili rod nije dio povlaštene partijske mreže. Kad si u njoj, sve ti je omogućeno: od zapošljavanja, stipendiranja i mijenjanja firmi po političkoj protekciji pa do otkupa državnih stanova iz kojih si sudski davno morao iseliti. Guzonje i njihovi sinovi i kćeri u nenarodnom su poretku bili objekti općedruštvene sprdnje, no danas su ovdje najviši uzori svim binarnim mozgovima i jedini dugoročno održivi egzistencijalni model. Moderni Bukare iz Mrduše Donje već dulje od 30 godina kroje nam i život i sudbinu.
Živio vječni HDZ i živjela nam jedina i vječna Hrvatska! Dolje podmukli jugokomunistički suci i njihove sramotne presude protiv ljudi koji su sve dali za ovu državu! Himna i očenaš na početku školske godine u Dalmaciji nasušna su režimska potreba: bez sredstava domoljubne političke hipnoze život bi se većini, u odnosu na Nediljka Dujića i njegove stranačke i koalicijske kolege, mogao učiniti fatalno promašenim.