Zaista me iznenađuje kako se mi redovito i uporno iznenađujemo. Kažem „mi“, jer i sâm pripadam tome velikom bratstvu naivaca koje svakoga jutra sustigne pet-šest vijesti na koje nismo računali, koje nas temeljito izblesiraju i ostave u čudu. Da smo mladi i neiskusni, pa hajde nekako. Nježnoj dobi svojstvene su krive procjene, promašene prognoze i optimizam bez realnog pokrića.
Ali naša je mladost davno istekla kao odjavna špica filma. Toliko davno da imamo problema kad želimo u mislima rekonstruirati poneku epizodu iz prošlosti. Pamtimo događaj u grubim crtama, ali su se zato nijanse definitivno rasplinule i raspršile u gustoj magli vremena. Zreli smo, dakle, možda i čak i mrvicu prezreli, nismo baš ni potpuni idioti, neki među nama mogu se pohvaliti najvišim...