StoryEditor
HrvatskaJučer, danas, malo sutra

Ivica Ivanišević: Premijer ministre mijenja češće nego dio njegova biračkog tijela čarape

Piše Ivica IVANIŠEVIĆ
1. svibnja 2021. - 11:02
Kad bi Plenkovićev HDZ odustao od svoje ideologije krvi i novčanika, ne bi mu preostalo ništa, sam bi se ukinuoNikola Vilic/Cropix

Ako postoje liječnici koji nisu kadri razumjeti pacijente s teškom, najtežom dijagnozom, kojima bolno fali suosjećanja, Vili Beroš garant nije među njima. Možda je nekoć bio, ali više nije. Jer, svakoga jutra kad se pogleda u zrcalo, tamo vidi čovjeka čiji je neizbježni kraj zastrašujuće blizu. Ne, hvala bogu, u medicinskom smislu, nego u karijernome. Njemu je više nego ikome jasno da je kao ministar zdravstva već dulje vrijeme ustvari bivši. To bi bio vjerojatno i službeno da mu SDP svojom promašenom inicijativom za opoziv nije zapravo produljio kadrovski život.

Naime, u Beroševu sektoru nataložilo se toliko šporkice da bi mu Plenković, po svemu sudeći, veći i sâm do sada presudio. No, čim se oporba uskokodakala, premijer je, očekivano, podigao štitove, jer ne dolazi u obzir da se tašta prznica poput njega povija pod bilo čijim pritiscima. I tako je Vili ostao u sedlu na štetu apsolutno svih.

Potrošni materijal

Jer, sve i kad ne bismo imali nikakvih sumnji u njegove kompetencije i čast, morali bismo izvesti zaključak kako od njega više ne može biti nikakve vajde, jer ovako iskompromitiran i svjestan činjenice da je otplesao svoje, više nema nikakvu motivaciju da uradi bilo što pametno i korisno. Na njemu je tek da isprazni ladice i pripremi se za povratak u bolnicu, fakultet, sudnicu... na sva ona mjesta gdje je prije ulaska u politiku nudio i naplaćivao svoje stručne usluge.

Dok on bude punio kutiju sitnim kancelarijskim priborom, uramljenim fotografijama, suvenirima i memorabilijama koje su se nakupile za krnjega mandata u kabinetu, premijer će razbijati glavu preteškim pitanjem tko će mu biti sljedeći ministar zdravstva. Ma zapravo pitanje uopće nije tako teško ili ga barem Plenković takvim ne doživljava. Em u Hrvatskoj ima dovoljno liječnika čije ambicije sežu dalje od matične ordinacije, em premijer ministre ionako doživljava kao potrošni materijal. Ne želim nužno reći da je on hladni, proračunati, bešćutni karijerist koji je spreman podnijeti bilo čiju (samo da je tuđa) žrtvu na oltar svog uspjeha, premda jest. Tek podsjećam da on ministre mijenja češće nego dio njegova biračkog tijela čarape.

Naravno, to mu se ne događa zato što je pegulast do bola, nego zato što naprosto nije kadar sastaviti kadrovsku križaljku od osoba koje prije ili kasnije neće postati predmetom interesa istražnih tijela. Kako bilo da bilo, nakon što je u malo više od godinu dana potrošio dva ministra zdravstva, sada treba pronaći trećega (ili treću). Pritom mu je savršeno jasno kako je i dotičnome (odnosno dotičnoj) suđeno kihnuti ne dospjevši do kraja i ovako djelomična mandata. A zašto? Jednostavno zato što se još uvijek nije rodilo čeljade, niti će se roditi, koje bi bilo kadro reformirati naš zdravstveni sustav.

Osuđen na neuspjeh

Nije stvar u tome da je ta zadaća zahtjevna, složena i teška – premda, naravno, itekako jest – nego da se ona ne može provesti kao izolirani napor u samo jednome resoru. Ne može se popravljati bankrotirano zdravstvo bez temeljite demontaže cijeloga društvenog sustava. A njegovu temeljitu demontažu ne može odraditi stranka koja nije kadra reformirati samu sebe.

Nacionalizam i kleptomanija nisu popravljive kategorije, njih se ne da servisirati, pedantno rastaviti na dijelove, očistiti, zamijeniti dotrajale komponente, pa iznova sklopiti na veselje korisnika. Jedino što se može jest donijeti odluku hoćeš li na njima i dalje ustrajavati ili nećeš.

A kad bi HDZ nekim nevjerojatnim čudom odlučio kazati zbogom nacionalizmu i kleptomaniji, što bi mu ostalo? Veliko prazno ništa, jer nikakvim drugim sadržajem, osim patetičnog vitlanja zastavom i pelješenja tuđih džepova, ta stranka nikad nije raspolagala. Kad bi odustala od svoje ideologije krvi i novčanika, ne bi joj preostalo ništa, sama bi se ukinula. To znači da ona nije kadra reformirati sebe sve i kad bi htjela. Hrvatska demokratska zajednica je kao frižider koji je ostao bez napajanja, obična limena kutija u kojoj trunu namirnice. A onaj tko nije kadar promijeniti sebe, kako će tek promijeniti svijet oko sebe?

Upravo zato svaki budući HDZ-ov ministar zdravstva osuđen je na neuspjeh. On će biti bivši i prije nego što stupi u kabinet koji je prestižan samo na papiru i u mašti onih koje svijet visoke politike neodoljivo privlači. Sve čemu se on može nadati jest da će prije ili kasnije – a spreman sam se kladiti na prije – biti počašćen prezirom širokih narodnih masa i vritnjakom od strane svoga poslodavca koji će morati potražiti i četvrtu resornu žrtvu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. lipanj 2021 00:35