Do tridesete godine života, Velibor Čolić bio je Bosanac, a onda je pokušao postati Francuz. Velim pokušao, jer je tamo dospio s viškom manjkova.
Niti je imao para, niti je raspolagao bilo kojom naplativom vještinom, niti je znao sastaviti makar najbanalniju rečenicu na jeziku zemlje u koju je dospio. Njegove šanse ne za uspjeh nego za golo preživljavanje, bile su skoro pa simbolične. A onda je svoj ionako jadan položaj dodatno zakomplicirao odlukom da se u Francuskoj afirmira kao književnik i to ne djelima na materinskom jeziku, koje će onda netko morati prevoditi.
Propisao je na francuskom, s takvim uspjehom da mu libri danas izlaze kod najprestižnijeg izdavača, Gallimarda, a prije koju godinu tamošnja ga je Akademija nagradila zbog zasluga u širenju jezika i kulture svoje nove domovine.