Nakon gotovo dvije godine borbe s pandemijom koronavirusa onaj pljesak s balkona i prozora diljem svijeta u znak podrške medicinarima s vremenom je prestao, i ne samo da su zdravstveni radnici prepušteni sami sebi nego su nerijetko izloženi lupetanju i optužbama neprosvijećena mnoštva, a to su s pravom počeli doživljavati kao da ih se zahrđalim loncima udara po glavi.
Pa kako se možete toliko opirati znanosti i cijepljenju dok pred nama ljudi umiru svaki dan, očajnički se pitaju liječnici, medicinske sestre i tehničari. Zašto nasjedate na lažne vijesti i ne vidite da smo mi po bolnicama na rubu snaga dok vam se borimo za život? Na rukama nam dnevno umre i po devetero ljudi, kako sutradan ponovo doći na posao bez poremećaja sna, gubitka apetita, lupanja srca?
Nedostatak...